Austrijski vinski smaragd iz Wachaua

Piletina, puretina, junetina, teletina, ždrebetina, patka ili nojevo meso ovdje se pripremaju na nekoliko načina uz maštovite dodatke i umake.

Dodate li nenajavljeni u večernjim satima u gostionicu Kod Žaca u Grškovićevoj ulici u Zagrebu, lako se može dogoditi da ostanete bez planirane večere. Jer to su termini kada je taj neveliki i ukusno uređeni restoran obiteljskog ugođaja pun, a klijentela uglavnom – Žacovi znanci. Željko Galijatović Žac, bivši hokejski reprezentativac, gostionicu je otvorio prije pet godina i ona je u međuvremenu postala poznato mjesto, prije svega ljubiteljima dobrih, velikih, uglavnom mesnih porcija.

Gotovo sve što kod nas može te naručiti pripremamo sami jer ovo je obiteljski posao. Sve povrće dovozimo sa svog imanja u Slavoniji, odande su i patke, njoke i kroketi priprema moja majka, supruga svaki dan peče nekoliko vrsta kolača… – pojašnjava Žac koji nije samo vlasnik restorana nego, kako kaže, dizajner većine jela. Obiteljsko mu je okružje u gostionici veoma važno pa sa svakim gostom, čak i onim kojega prvi put vidi, porazgovara i, naravno, upita je li sve onako kako je zamislio.

Kod Žaca smo jeli nekoliko puta u protekle dvije-tri godine i, izuzetno, li njoke koji su više puta jednostavno previše vremena proveli u vrućoj vodi, svaki je put to bio pravi doživljaj. Na porcijama i komadima mesa ne štedi se, tanjuri su veliki i stižu pred gostu puni. Osim izvanrednim juham od gljiva ili rajčice Žac i njegova tročlana kuharska ekipa posebno se ponose mirisnim kruščićima koji vrucu stižu na stol.

Za svoga najnovijeg posjeta na šefovu preporuku kušali smo tele- tinu a la Krki, teleći file koji, otkriva nam kuhar, prvo premažu kajmakom, zatim ga napune mozzarella i stave u pečnicu. Nakon 30 minuta meso izvade i oblože ga tankim kriškama plemenitog camemberta pa vrate u pečnicu dok se sir ne zapeče. Rezultat je upravo sjajan, naravno, za one koji mogu podnijeti malo jači okus sira. Kroketi koji su na tanjuru pravili društvo telećem fileu bili su domaći i vrlo ukusni. Salata od rukole i kozjega sira svježa, maslinovo ulje mirisno i puno. Za desert smo se odlučili za mousse od bijele i tamne čokolade koji ovdje pripremaju od najskuplje čokolade Lindt!

U ovoj se gostionici rijetko događa da za nekim od susjednih stolova ne sjedi poznata estradna osoba, netko iz političke klike, općenito ljudi dubljega džepa. Kod Žaca se ne jede jeftino i to možda odbija neke potencijalne goste. Nadalje, premda u ponudi ima i nekoliko lakših jela i salata, to nije pravo mjesto za ljude željne lakšeg zalogaja. Jedno je, međutim, sigurno: iz te gostionice neće te otići nezadovoljni, što potvrđuje i sve veći broj onih koji postaju tzv. stalni gosti. A za takve Žac uvijek ‘izmisli’ nekakav stol.

Hrvatska se odista može pohvaliti mnogim dobrim restoranima, a činjenica je da u posljednje vrijeme ima i sve više onih koji znaju iskoristiti prednosti domaće kuhinje i naših autohtona specijaliteta, kaže Josip Protega, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke. Iako je teško odabrati, ipak bih izdvojio restoran u koji najčešće odlazim, mali restoran Srčeko na vrhu Vinogradskih ulica u Zagrebu. Ima odličnog kuhara, koji je i vlasnik, pa stoga i vrhunsku hranu. Topla preporuka!