Neočekivano brz povratak Marijana Pejčića

Na čelu Elka kabela d.o.o. od ponedjeljka je Marijan Pejčić. To ne bi bila vijest da u rečenici ne nedostaje samo jedna riječ – ponovno. Najveći hrvatski proizvođač kabela u posljednja je dva tjedna, naime, u dva navrata promijenio Upravu samo da bi se stvari, kadrovski gledano, vratile na stare pozicije. Ovoga puta s jasnijom slikom o budućnosti i razvoju kompanije. Predsjednički mandat Vladimira Musulina, koji mu je povjerio na prethodnoj sjednici Nadzornog odbora, potrajao je tek jedanaest dana. Na novoj sjednici početkom ovoga tjedna na vodeću se funkciju u Elka kabelima vratio Marijan Pejčić kojega je Musulin nakratko zamijenio.

Iz Elke poslovnoj javnosti poručuju da se u funkcioniranju i poslovanju tvrtke ništa bitno nije promijenilo, osim što su korporacijske komunikacije na znatno višoj razini pa recentne izmjene u Upravi valja gledati u svjetlu tog pozitivnog razvoja. Pejčićevim povratkom na čelo Elka kabela privremeno se zbog pojednostavnjenja procedure registracije promijenila i struktura Uprave u kojoj je on trenutačno, ali samo privremeno, jedini član. Bivši su članovi Uprave i dalje dio menadžerskog tima Elka kabela te svoj posao obavljaju kao i dosad.

Najvažniji je rezultat ‘komunikacijskih vježbi’ u Elka kabelima jasna vizija strategije za unapređenje poslovanja kompanije te konsenzus o financiranju daljnjeg razvoja.

Kabeli se ipak sele sa Žitnjaka? Ja. Upravo se, prema prošlotjednim informacijama, zbog toga zaplelo čvor koji je ipak raspleten u kratkom vremenu. U međuvremenu Elka kabeli, poručuju iz poduzeća, rade punim kapacitetom. Jezgra odabrane strategije pozicioniranje je Elka kabela kao regionalnog lidera u proizvodnji kabela. Aktivnosti poduzeća već su usmjereni prema ostvarenju tog cilja – u jednom segmentu podrazumijevaju modernizaciju postojeće proizvodnje, a u drugome kupnju tvornice na europskom jugoistoku.

Pregovori o ciljanoj tvornici u početnoj su fazi pa o tome u Elka kabelima nerado javno govor. Na oba se projekta, modernizaciji i širenju, radi paralelno. Napokon je postignut i konsenzus o potrebi financiranja razvojne strategije iz realnih izvora. Među brojnim opcijama koje se trenutačno nude na tržištu još se razmatra mogućnost prodaje Elkina zemljišta na zagrebačkom Žitnjaku i preseljenje proizvodnje u jeftiniju okolicu Zagreba, što je Pejčić i ranije zagovarao. Ta je opcija, dođuše, privremeno stavljen u drugi plan u korist bankarskih opcija koje se razmatraju za prvu ruku, no svakako je još aktualna.