U želji da potvrde ispravnost vlastitih ideja, mnoge su kompanije spremne platiti konzultantima koliko god treba samo da se njihova ideja proveđe u djelo.
Istraživanja pokazuju da u određenim situacijama ljudi ne rade tako marljivo u grupama kao što rade individualno. U grupi, naime, ne osjećaju tako neposredno povezanost između vlastitog napora i konačnog ishoda kao kad rade samostalno. Međutim, jednu od najkobnijih pogrešaka u grupi predstavlja formiranje tzv. ‘groupthinka’ ili presinga i utjecaja grupe na pojedinca. Ta se pojava javlja uglavnom u povezanim grupama, izoliranim od pretjeranih vanjskih utjecaja, gdje se zbog pritiska grupe slabije promišlja, lošije procjenjuje realnost i moralnost odluke.
Glavni su simptomi grupnog mišljenja: iluzija neranjivosti rada, pretjerani optimizam i spremnost na rizik, bezrezervnu vjeru u moralnost grupe, stereotipni pogled na druge grupe kao premekane ili preglupe da bi se s njima pregovaralo, presing usmjeren na bilo kojeg pojedinca koji se ne slaže sa stavovima većine i samocenzura odstupanja od grupnog konsenzusa koju provode samoizabrani cenzori.
Kobni primjer fenomena ‘groupthinka’ je i slučaj Enrona, korporacijske kulture u čijem rječniku nije postojala riječ ‘ne’. Sve je moralo biti izvedivo, bez obzira na to kako. Sebe su smatrali neranjivim gigantom, a korporacijski cenzori uspješno su uklanjali sve dokaze o malverzacijama i informacije o korporacijskom slomu. Štoviše, zaposlenici su bili uvjereni da će se Enron izvući, čak su mnogi od njih u samom jeku afere počeli kupovati dionice Enrona i uvjeravati druge investitore da učine isto. Realnost je pokazala svu zlu kob takvog odlučivanja.
