Prelijevanje novca iz zdravstva u proračun

Nevan Ljubičić, ministar zdravstva i socijalne skrbi, najavio je u razgovoru za novine da će Zavod za zdravstveno osiguranje prestati plaćati naknade za bolovanja dulja od 42 dana, a predlaže se da to ubuduće plaćaju poslodavci koji svojim zaposlenicima sada plaćaju i prvi 42 dana bolovanja. Na taj bi način, ustvrdio je ministar Ljubičić, zdravstveno osiguranje svake godine uštedjelo oko milijardu i pol kuna.

Ovaj dvojbeni prijedlog, međutim, samo je pokušaj da se ‘ispod stola’ poveća namjenski porez (doprinos) za zdravstveno osiguranje, koji sada plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci, pri čemu bi se predloženo povećanje svalilo isključivo na leda ionako raznim nametima preopterećenih poduzetnika.

Do takvog apsurdnog prijedloga moralo je kad-tad doći. Vlada ne odustaje od prelijevanja zdravstvenog novca u državni proračun, pa je sada, stjerana u kut, odlučila poduzetnicima ispostaviti račun za dio nedostajućih sredstava.

Prema izračunima u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Vlada prelijevanjem zdravstvenog novca u državni proračun svake godine zdravstvu ‘ukrade’ najmanje 4,2 milijarde kuna. U 2004. godini, ubiranjem doprinosa za zdravstveno osiguranje naplaćene su 14,3 milijarde kuna. Ostvaren je i deficit od 1,4 milijarde kuna. Ali, da Vlada nije na razne načine prelijevala novac iz zdravstva u državni proračun, prihod zdravstva u 2004. bio bi 18,5 milijardi kuna, pa bi se umjesto rasprava o pokrivanju deficita raspravljalo o tome u koje razvojne projekte u zdravstvu investirati ‘višak’ od 1,8 milijardi kuna.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju (NN, 13/98) ukinut je doprinos za zdravstveno osiguranje umirovljenika, čime je zdravstvo ostalo bez tadašnjih 1,7 milijardi kuna prihoda godišnje (oko 150 milijuna kuna mjesečno). Da bi se taj manjak nadoknadio, tadašnjim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti povećan je doprinos za zdravstveno osiguranje s 14 na 18 posto. Unatoč tako povećanom doprinosu, zdravstveno osiguranje više nikad nije uspjelo nadoknaditi 1,7 milijardi kuna godišnjeg gubitka zbog uklanjanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika. U 1998. godini prevladavao je opća nelikvidnost, zbog čega je bilo praktično nemoguće (povećane) doprinose umjesto od jednog sigurnog (mirovinog) osiguranja utjerivati čak od 87.000 uglavnom nelikvidnih gospodarskih subjekata.

Godinu ili dvije kasnije, uslijedile su i odluke Vlade o otpisu dugovanja za zdravstveno osiguranje brodogradilištima, željezarama i ostalim gubitnicima s velikim brojem zaposlenih u državnom vlasništvu. Da apsurd bude veći, Vlada je zabranila (tada) izvanproračunskom fondu zdravstvenog osiguranja raspolaganje dionica, odnosno upis vlasništva za nenaplaćena dospjela potraživanja doprinosa za zdravstveno osiguranje.

A onda je 2001. godine doprinos za zdravstveno osiguranje smanjen sa 18 na 16 posto, i zatim 2003. godine sa 16 na 15 posto, dakle praktično na razinu prije uklanjanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika. I nikome u Vladi ili Saboru nakon toga nije bilo ni na kraj pameti da zdravstvu vrati 1998. godine ukinut prihod od 1,7 milijardi kuna godišnje.

Prihodi zdravstva smanjeni su i zbog loše gospodarske politike u proteklim 15 godina, zbog ranju i iz državnog se proračuna prestaju uplaćivati doprinosi za zdravstveno osiguranje svih kategorija nezaposlenih, socijalno ugroženih, poljoprivrednika, djece do navršenih 18 godina života, za hitnu medicinsku pomoć na magistralnim cestama, za sve kategorije oslobođenih od participacije itd. Na taj način, prema izračunima u HZZO-u, zdravstvo godišnje gubi oko 2 milijarde kuna, što treba pridodati iznosu od 1,7 milijarde kuna izgubljenih nakon uklanjanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika.

Novac se iz zdravstvenog fonda prelijeva u državni proračun i pomoću ‘kvake’ s PDV-om. Javno zdravstvo je formalno oslobođeno PDV-a i korisničkih osiguranja, a uklanjanje doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika je jedan od načina da se novac prelije u državni proračun.

Vlada bi, prije nego što predloži povećanje poreznog opterećenja poduzetnika za zdravstvenu zaštitu, trebala napokon zdravstvu vratiti novac koji godinama prelijeva u državni proračun. Ili bi se možda i zdravstvo trebalo ugledati na umirovljenike i taj novac od Vlade utjerati ustavnom tužbom?