U Sloveniji pet posto izuzetno bogatih

Za slovensku je javnost manje-više tajna tko su njihovi bogataši jer se vješto skrivaju iza strogih zakona o zaštiti osobnih podataka. Za razliku od Slovenije, hrvatski tisak svakodnevno piše o bogatim Hrvatima, pa se tako moglo pročitati da je bogati Spličanin Željko Kerum kupio najskuplji Mercedes i platio ga 635 tisuća eura. To je svojedobno bila medijska vijest dana. U Sloveniji su, prema podacima MUP-a, registrirana tri takva vozila.

Tko su vlasnici, za javnost je prema zakonu koji je na snazi tajna. Također je tajna ime čovjeka kojemu je prema Zakonu o denacionalizaciji isplaćena najveća odsteta od 9,6 milijuna eura. No nije tajna da u Sloveniji ima pet posto bogatih, 70 posto onih koji se svrstavaju u srednju klasu i 25 posto siromašnih. I Slovenci su se, slično kao i ostali u tranzicijskim zemljama, obogatili deve-desetih godina na razne načine, pa iako se njihov model privatizacije smatra uspješnijim od drugih, i kod njih je u vrijeme tranzicije gotovo 100 menadžera steklo približno 1,7 milijardi eura kapitala.

Prema mnogim parametrima među najbogatijim je Slovencima zacijelo Celjanin Mirko Tuš. On je tajanstveni vlasnik lanca hipermarketa, trgovina, megakina, benzinskih servisa te više drugih poduzeća, koji je u posljednjih deset godina stvorio treći najveći trgovinski imperij u Sloveniji. Njegova priča nalikuje na one američke o tome kako se slabo plaćen prodača vijaka vinuo do trgovinskog magnata. Razlika je samo u tome da slovenski magnat još nije dao nijedan intervju za medije, a objavljeno je samo nekoliko njegovih fotografija. Star je 47 godina. Ima troje djece iz dva braka. Sadašnja žena Tanja suautorica je njegove priče o uspjehu. U tvrtki je zadužena za marketing.

Mirko voli brzinu i rizike. Navodno godišnje uzme 100 dana dopusta za raznodu i rekreaciju. Prvi kamen svog imperija Tuš je položio 1989., otvorivši trgovinu u Slovenskim Konjicama, ali kako se prodavač najnižega ranga domogao kapitala za tu investiciju, praktično ne zna nitko. No trgovina je počela donositi dobitak, a malo kasnije otvorena pizzerija stvarala je gubitke. Odmah ju je prodao.

Metoda ‘minimalni troškovi, maksimalna prodaja’ počela je donositi gomilu novca. Mnogi u Sloveniji tvrde da sve to nije mogao postići sam, pa se kalkulira da je austrijska Billa navodno Tušu jamstvima za kredite pomogla u gradnji lanca trgovina. Čak je i njihov arhitekt projektirao sve Tuševe objekte. U prilog ovoj tezi govori i činjenica da se Billa u Hrvatskoj praktično udomaćila, a u Sloveniji nema nijednu trgovinu! Tuš je hipermarket otvorio i u Rijeci.

Jedan od bogatijih Slovenaca je i prvi čovjek Mercatora Zoran Janković, koji je svojedobno uzburkao slovensku javnost izjavom da može otići na odmor kad zaželi, a da i dalje zarađuje od dionica. Sam kaže da ima oko 150 milijuna eura kapitala. Vlasnik je 1,5 posto dionica Mercatora, drži 52 posto Zdravilišča Rogaska, suvlasnik je sanatorija na Bledu, stopostotni je vlasnik tvrtke Electa, kuća u Ljubljani, Portorožu i Umagu. Janković nema svoj automobil. Vozi se službenim Mercedesom 320. Smatra da nije najbogatiji Slovenac pa sebe stavlja na deveto mjesto na ljestvici najbogatijih u Sloveniji. Ukupna vrijednost njegovih dionica sada iznosi približno 7,9 milijuna eura.

Država je nedavno svoje dionice Mercatora prodala Droga-Kolinskoj i pivovari Laško. Time je vlada premijera Janša značajno suzila manevarski prostor Jankoviću, pa i indirektno ugrozila njegovu direktorsku poziciju. Razlog tome treba tražiti u činjenici da je Janković veoma blizak s bivšim slovenskim predsjednikom Milanom Kučanom s kojim aktualni premijer Slovenije Janša niz godina nije u najboljim odnosima. Prijateljstvo obitelji Kučan i Janković datira još iz Drugoga svjetskog rata, kad su Kučanovi roditelji s tek rođenim Milanom 1941. izbjegli u Srbiju i utočište našli u obitelji Janković. Kučan je osim u Beogradu otvorio sve Mercatorove hipermarkete u Hrvatskoj i BiH.

Veliku medijsku pozornost izazvalo je svojedobno vjenčanje njegova sina Jureta s manekenkom Vesnom Dolenc u elitnom hotelu Habakuk na Pohorju. Vjenčanje je bilo i poslovni događaj. Svi uzvanici dobili su neobičnu pozivnicu na domjenak – kristalni svijećnjak s diskretno ugraviranim brojem računa na koji se mogao uplatiti vjenčani poklon. Za veliki honrar nastupili su Goran Karan, Đorđe Balašević, Lepa Brena, srpski trubači, Nuša Derenda i sastav Mambo Kings. Reakcije u Sloveniji na ovo megavjenčanje bile su različite. Pojedine je to nadmetanje i šepirenje još više šokiralo od činjenice da je tata Zoran vjenčanje platio 125 tisuća eura.

Među bogatijim Slovencima bez sumnje je i biznismen iz Primorske Rajko Hrvatić, koji se obogatio prodajom aparata za igru i izradom vlastitog elektronskog ruleta. Njegova tvrtka Elektronček sada je najveći proizvođač elektronskih ruleta na svijetu. Počeo je praktično od nule. Neko je vrijeme plovio na prekoceanskom brodu, a nakon povratka s partnerom iz Izole uložio je uštedevinu u trgovine za izradu ekspres fotografija u Opatiji. Nakon godinu dana prodali su je za 50 tisuća eura. Od svoje polovice Hrvatić je kupio prvi automat za poker za 7.000 eura. U sljedećih nekoliko mjeseci u lokalima je postavio još nekoliko aparata. Od zaradenog novca kupio je u Njemačkoj dva kamiona pika da i od prodaje zaradio solidnu svotu novca.

Žatim je na sajmu u Londonu od Tajvanaca kupio elektronski rulet za 160 tisuća dolara. S proizvođačem se dogovorio da mu odmah plati trećinu, a ostatak za godinu dana. Za to vrijeme dobitak su dijelili napola, a rulet je bio postavljen u jednoj diskoteci u Lipici. Kad nije mogao u željeno vrijeme dobiti još jedan elektronski rulet, Hrvatić ga je sam izradio i još poboljšao vlastitim inovacijama: smislio je način izbacivanja i ‘gutanja’ kuglice u cilindru. Rajko Hrvatić ima kasino tik uz slovensko-talijansku granicu, na graničnom prijelazu Škofije. Posjeduje nekoliko kuća, diskoteku-lokal u Ljubljani, a namjerava sagraditi hotel s 50 soba u sklopu kojeg će biti i klinika za estetsku kirurgiju koju namjerava otvoriti s poznatim zagrebačkim kirurgom dr. Sinišom Glumičićem.

U posljednje vrijeme Rajko Hrvatić je meta žutog tiska i različitih televizijskih emisija. Zasad neženja, taj se slovenski bogataš u javnosti obično pojavljuje okružen privlačnim djevojkama, nerijetko poznatim pjevačicama i manekenkama. Sve je u životu postigao mukotrpnim radom i odricanjem. Osim skupog Lamborghinija Diablo, vrijednog 200 tisuća eura, jahte Dominator 65 vrijedne 2 milijuna eura, uspješni biznismen čeka već uplaćen luksuzni avion Eclipse sa šest sjedala vrijedan oko milijun dolara. Iako je Hrvatič sportski pilot, ne namjerava sam pilotirati, nego će zaposliti profesionalnog pilota.

Među slovenskim bogatašima i jedan je umirovljenik, nekadašnji telekomunikacijski magnat Marjan Meglič. Počeo je u Njemačkoj, a nakon osamostaljenja Slovenije svoje je poduzeće preselio u ‘deželu’. Njegova mladenačka želja bila je da svoju domovinu u svijetu učini prepoznatljivom. Među prvima je u Sloveniji počeo širiti kabelsku televiziju i kabelski internet, što mu je donijelo veliko bogatstvo. Nekadašnji većinski vlasnik POP TV-a u toj sada američkoj kompaniji još ima jedan posto dionica. Kad je odlazio u mirovinu, Meglič je prodao većinske pakete svih svojih tvrtki. Donedavno je plovio najskupljom jahtom u Sloveniji, 23-metarskom ferretom, koju je kupio za dva i pol milijuna eura. Prodao ju je jednom austrijskom magnatu, a sebi za milijun eura kupio gliser Princess. Putovanja, skupe jahte i automobili tog su šezdesetpetogodišnjeg umirovljenog biznismena malo umorile. Sada mu je najvažnija obitelj. Živi u Portorožu, u kući vrijednoj nekoliko milijuna eura.

Među bogatijima je svakako i kontroverzni Jurij Šchollmayer. Ima nekoliko uspješnih tvrtki u Sloveniji i Austriji. Mnogo je poznatiji kao nekadašnji vlasnik tvrtke Bofex te Big Bang za elektro i elektronsku opremu. Posjeduje jednu od najskupljih jahti u Sloveniji, x-562. Jahtu je kupio u poduzeću u svom vlasništvu X-Yaht. Tvrtka je zastupnik tih plovila za države nastale na teritoriju nekadašnje Jugoslavije. Predstavnik tog poduzeća Miha Špendal kaže da je za godinu dana prodao čak pet skupih jahti. Posljednjih nekoliko ljetnih dopusta Šchollmayer provodi na ekstremnom helikopterskom skijanju, na različitim točkama svijeta. Bio je s prijateljima na Kavkazu, provjeravao su adrenalinske strmine poluotoka Kamčatke, omiljenog ‘skijališta’ za helikopterske skijaše jer su strmine ekstreme i višinske razlike goleme. Osmođnevno skijanje uključuje i prijevoz starim ruskim helikopterima, a stoji 4000 eura po osobi. Šchollmayer ‘skromno’ tvrdi da se ne smatra jednim od bogatijih Slovenaca, možda zato što mu u posljednje vrijeme poslovno ne cvjetaju ruže.

Već dvadeset godina Zdenko Pavček uspješno vodi Viator&Vektor, transportno poduzeće koje je nedavno u Hrvatskoj zbog pobune privatnih autoprijevoznika ostalo bez već kupljenog transportnog dijela tvornice aluminija TLM u Šibeniku. Još kao dijete maštao je o tome da upravlja uspješnim međunarodnim poduzećem. Sada je na čelu, prema svjetskim mjerilima, veoma uspješne korporacije u čijem su vlasništvu 23 tvrtke diljem Europe. On je jedan od rijetkih europskih direktora koji u službi i za privatne potrebe vozi limuzinu VW Pheton V12, vrijednu malo više od milijun eura. To i nije pretjerana cijena u usporedbi s drugim raskošnim automobilima, ali u ovom slučaju nije riječ o privatnom, nego o službenom automobilu! Prema prodajnim podacima takav automobil ima još samo direktor njemačke Volkswagen grupe.

Zdenko Pavček ne krije da je Pheton službeni automobil koji je sâm odabrao. Sve dok korporacija Viator&Vektor bude ostvarivala zavidne poslovne rezultate i širila se diljem Europe, direktoru Zdenku Pavčeku nitko neće zamjerati na skupom službenom automobilu koji neograničeno koristi i u privatne svrhe.

Pokraj kuće u gradnji i stare kuće u Portorožu, Vlado Polič za kućnu upotrebu ima pet mercedesa i još tri službena te jahtu dugu 36 metara koja donosi novac, jer kad je obitelj ne upotrebljava za odmor, iznajmljuje se za pedeset tisuća eura na tjedan. Vlado Polič na području mjerenja gledanosti televizije u svijetu nema konkurencije. Postao je poznat kad je u Sloveniji kupio tada prvu komercijalnu televiziju Kanal A. Za njega se može reći da je ostvario ‘američki san’ u pravom smislu riječi. Još kao gimnazijalac napravio je aparat za šaptanje, mini radiopostaju za komunikaciju s prijateljima izvan razreda koji su mu slali točne odgovore! U timu koji mu je pripremio odgovore bio je i Andrej Bekeš, brat slovenskog veleposlanika u Zagrebu Petra Bekeša.

Polič priznaje da je zahvaljujući Andrejevu znanju i svojim tehničkim inovacijama uspjeho položio sve ispite i preskočio jedan razred. Drugi pokušaj, međutim, nije uspio – morali su se ispisati iz škole! Umjesto upisa na fakultet, zaposlio se u tršćanskom poduzeću Iret, koje je u to vrijeme tadašnju jugoslavensku vojsku i policiju opskrbljivalo telekomunikacijskim uređajima. Pokazao se vrlo sposobnim i nakon samo godinu dana postao je predstavnik Ireta u Egiptu. Od trogodišnje plaće u Portorožu je kupio kuću u kojoj još stanuje.

Nakon što su Iskra i slovenska vlada kupile Iret, Polič je, s obzirom na to da nije imao odgovarajuće obrazovanje – otpušten. Zapošljava se u ljubljanskoj Varnosti, gdje izrađuje alarme, protuprovalne i protupožarne naprave, a u slobodno vrijeme plasira niz izuma, među ostalima i inovativni sistem ‘ski pass’ u zimskom centru Rogla, koji je u to vrijeme bio svjetsko čudo! Od zarađenog novca uvozi dijelove za osobna računala, sastavljaju ih i prodaje, a ubrzo ulazi u posao s talijanskim Olivettijem. Izrađuje za njih dijelove za bankarske aparate, a oni ga opskrbljuju dijelovima za osobna računala. Od novca koji je zaradio u tom poslu kupio je svoj san – televiziju, Kanal A, koji je prije nekoliko godina prodao američkoj korporaciji POP TV. Kaže da neće dalje osnivati nova poduzeća, nego će svu energiju usmjeriti na dovršavanje nekih projekata, među ostalim, kuće u atraktivnom dijelu Portoroža koju gradi već nekoliko godina.

Među najvećim proizvođačima opreme za kockarnice na svijetu je Loris Požar iz Kozine, jedan od rijetkih slovenskih milijunaša koji smatra da ima smisla ulagati u slovenski sport. On je jedini pokrovitelj rukometnog prvoligaša.