Križna točka

Hrvatska je peradarska industrija sigurna od ptičje gripne, jednoglasno potvrđuju domaće tvrtke u ovom sektoru, nadležno ministarstvo i čelnici Veterinarskog instituta. To znači da je, prema njihovim tvrdnjama, od zaraze sigurno oko 45 milijuna kljunova u intenzivnoj peradarskoj proizvodnji za tržište, tj. farmskom peradaru, u kojemu se u Hrvatskoj primjenjuju visoki higijenski, sanitarni i veterinarski standardi, a pristup peradi ograničen je i strogo kontroliran.

Osim takva opsega industrijske proizvodnje imamo, međutim, još približno 30 posto ekstenzivnog uzgoja, tj. uzgoj peradi za vlastite potrebe i upravo se u tom segmentu gotovo nekontroliranog uzgoja krije najveća opasnost u slučaju da virus influence ptica zaluta u Hrvatsku. U slobodnom uzgoju peradi, ističe predstojnik Centra za peradarsko pri Veterinarskom institutu u Zagrebu dr. Vladimir Savić, standardi kontrole i zaštite na niskoj su razini i upravo je taj segment najslabija karika u lancu prevencije od zaraze ptičjom gripom, ali i zaraznih bolesti općenito. Budući da je ovaj problem u osnovi bitno socijalne prirode (naime, uzgojem domaće peradi za vlastite potrebe bavi se uglavnom umirovljenička populacija ne bi li sastavila kraj s krajem, pa je sve manje riječ o hobiju, a sve više o prijekoj potrebi) standard se ovdje treba podići ponajprije podizanjem standarda nacije.

Industrijska je proizvodnja ipak, prema svim uvidima dr. Savića, sigurna. Veliki proizvođači rade u kontroliranim uvjetima, Veterinarski institut provodi analize njihovih proizvoda i na tržište se ne pušta proizvod čija ispravnost nije provjerena. Visoke standarde domaćih tvrtki i svih njihovih kooperanata te niski rizik od zaraze apostrofiraju i u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Najveći je rizik, ističe se, ondje gdje ptice imaju prirodna staništa, a tu pak realnu i najveću opasnost predstavljaju ptice selice. Imajući to na umu, Povjerenstvo za praćenje epidemiološkog stanja i prevenciju influence ptica, osnovano u rujnu, donijelo je odluku o pojačanom monitoringu, najprije živućih ptica u prirodnim staništima kojima će se uzimati uzorci za dijagnozu njihova zdravstvenog stanja, a potom i malih obiteljskih gospodarstava.

Pojačani monitoring dvadesetak lokacija u Hrvatskoj započeo je ovog tjedna, kao dodatan zaštitni mehanizam, a tijekom vikenda još će se pojačati. Nakon Vranskog jezera, koje je već pregledano, danas se kreće u monitoring okolice Zagreba – Mlake i Draganića, a tijekom vikenda nastavit će se i u ostalim mjestima. Posebna se pozornost posvećuje najrizičnijoj skupini ptica – onima koje žive uz vodu. Nakon završetka nadzora u prirodnim staništima započet će monitoring privatnog uzgoja u krugu od 3 do 5 kilometara udaljenosti od prirodnih obitavališta ptica. Ta druga faza monitoringa trebala bi početi najkasnije za dva mjeseca, a s obzirom na najave o maksimalnom ubrzanju napora, možda i prije.

Nisu li ipak mjere oporeza i zaštite donesene u vremenskom tjesnacu? Sve nadležne instancije uvjeravaju da su pravodobno krenule u akciju. Valja napomenuti da se na svim prostorima slobodno živućih ptica, kao i na farmama, ptičji uzorci redovito kontroliraju. S pojačanjem zaštitnih mjera krenulo se mnogo prije osnivanja Povjerenstva u rujnu. Kad se u kolovozu bolest pojavila u Rusiji, Kazahstanu i Mongoliji, Hrvatska je već nekoliko godina imala zabranu uvoza iz deset azijskih zemalja u kojima je detektiran virus influence ptica. U kolovozu se odmah reagiralo zabranom uvoza iz još triju zemalja te napokon, početkom tjedna, i iz Rumunjske i Turske, gdje se virus gripe nedavno pojavio.

Industrijskom peradarstvu u cijelosti, Hrvatskoj svakako, uz trajne sigurnosne mjere, u prilog govori i tradicionalna usmjerenost peradarske industrije na zatvoreni tip uzgoja. Upravo je otvoreni tov, uz velike jezerske i močvarne površine, prouzročio najveći problem susjednoj Italiji u kojoj se ptičja gripa pojavila potkraj devedesetih, a posljedica je bio pomor cijelih jata peradi. Hrvatske su pozicije u ovom kontekstu bitno povoljnije. Naša peradarska industrija, dodatno napominje dr. Savić, koncipirana je na način da su zadovoljeni temeljni uvjeti biosigurnosti. Farme su u pravilu ograđene, nepropusne za ptice i druge životinje, a uobičajene mjere nadzora ulaska u hale, dezinfekcija i nošenje zaštitnih odijela odnedavno su dodatno postroženi.

U nadležnim institucijama ipak se, uz sve mjere opreza, ponajviše ističe činjenica da zasad nema indicija da se u Hrvatskoj pojavila zaraza. Monitoring se organizira i provodi kao mjera opreza, jednako kao što se u Ministarstvu zdravstva interventni uvoz antivirusnih lijekova najavljuje kao dio procedure koju je propisala Svjetska zdravstvena organizacija, a ne zato što bi za tim lijekovima postojala neposredna potreba. Naposljetku ipak valja imati na umu da cjepivo i lijek za ptičju gripu još nisu pronađeni.

Istodobno ne treba zaboraviti da su jedina dva čovjeka oboljela od ptičje gripe konzumacijom peradi bolest zaradila ritualnim ispisivanjem krvi pijetlova nakon njihove borbe. Ostalih 120 bilo je u iznimno bliskom kontaktu s peradi, do stupnja da su neki i spavali u istoj prostoriji s oboljelim životinjama. Imamo, dakle, i kulturološke pretpostavke da ne obolimo od virusa, a uz to će nas, već je više puta isticano, ptice iz Rumunjske i Turske u svome selidbenom ciklusu za sada zaobići. Tek će na prošće, vraćajući se u sjeverne krajeve, ptice, od kojih su neke možda zaražene, nadlijetati teritorij Hrvatske, što ostavlja dosta vremena za pripremu. U Povjerenstvu kažu da znanje i volja nisu upitni, pitanje je tek koliko će im odobriti sredstava. Što ih bude više, priprema će biti bolja.

Domaća industrija tvrdi da je spremna odoljeti novoj opasnosti. U Vindijinoj Koki uzgoj je suvremen i zatvorenog tipa, proizvodnja se odvija u zatvorenim objektima, a farme su zaštićene ogradama i dezinfekcijskim barijerama, uz obvezno korištenje zaštitne odjeće i obuće za sve zaposlenike. Ulaz na farme pomno se nadzire, a svim neovlaštenim osobama ulaz je strogo zabranjen.

U Veterinarskom institutu ističu Koku Varaždin kao primjer industrije koja je u prevenciji najdalje odmakla, uz napomenu da druge renomirane domaće tvrtke ne zaostaju u zaštitnim mjerama koje su u osnovi preslika navedenoga u Kokinu slučaju. U pazinskom Purisu uzgoj i proizvodnja odvijaju se u praktično karantenskim uvjetima, ulaz u farme strogo je ograničen, a kretanje strogo nadzirano. Puris, je međutim, uz tehničku spremnost, već geografskim smještajem u bitno povoljnijem položaju, jer u Istri nema vodotokova i velikih močvarnih površina koji bi predstavljali ozbiljniju opasnost za ostatak Hrvatske. Opasnosti je najizloženije, zbog blizine Kopačkog rita, Agrokoro Belje, u koje se, do konačne privatizacije početkom ove godine, dugo nije investiralo. U Agrokoru pak ističu kako Belje ima sve organizacijske i tehničke pretpostavke za proizvodnju u danim uvjetima. U Belju se, kažu, primjenjuju najnovija znanstvena i stručna saznanja, a rizici od pojave zaraznih bolesti u proizvodnji minimalni su. Sve su farme Belja i farme u kooperaciji pod strogim nadzorom, osposobljene su za sigurnu proizvodnju, a redovitim i pojačanim kontrolnim mehanizmima i preventivnim mjerama na farmama i u proizvodnji posve je uklonjena opasnost od širenja bolesti.