Kuna i pol po komadu

Desetak zaposlenika tvrtke Autoprijevoz i reciklaža u vlasništvu Stjepana Vlahovca iz Mracina kraj Velike Gorice nedavno je provelo nekoliko dana sa skalpelom u ruci rezuckajući komad po komad sportske odjeće renomiranih marki. Ovaj se put radilo o tekstilnoj odjeći, no prije toga su se na istoj adresi uspješno uništavale ženske torbice, tenisice, cipele… kako bi se uništila roba lažne marke.

Naime, radi se o zaplijenjenoj krivotvorenoj robi koju, po nalogu zastupnika robne marke, treba uništiti da više ne bude nosiva. No to je sasvim malen, ali i čistiji dio posla jer se ne radi o otpadu, nego o novoj robi namijenjenoj prodaji.

Stjepan Vlahovac prvi se u Hrvatskoj prije deset godina počeo baviti zbrinjavanjem pet i metalne ambalaže. U početku se fokusirao samo na pet i metalnu ambalažu, a danas zbrinjava sve vrste neopasnog tehnološkog otpada kao što su papir, autogume, polietilenske folije i sl.

Krivotvorenu odjeću Vlahovac uništava kada pri redovitom carinskom nadzoru robe zastupnik određene robne marke neposrednim uvidom odluči provjeriti radi li se o originalu ili lažnjaku.

Ako se otkrije krivotvorena roba, a najčešće se radi o poznatim odjevnim markama uvezenim iz Kine, zastupnik odlučuje hoće li tužiti uvoznika ili će slučaj riješiti nagodbom, tj. uništenjem krivotvorene odjeće. Tada na scenu stupa neka od tvrtki koje se bave zbrinjavanjem ambalaže i recikliranjem poput ove.

Posljednji je slučaj u Carinskoj upravi na Jankomiru rezultirao zapljenom pet tisuća komada lažne sportske odjeće Lacoste, Nike, Adidas, Puma i Ralph Lauren, i reciklaža zbrinjava i sav ambalažni otpad, odnosno folije i kartonsku ambalažu u koju je odjeća upakirana. Prešana roba zatim se deponira ili izvozi i to, kako doznajemo, najčešće natrag u Kinu. Iako se posao razvija, o čemu govori i podatak da trenutačno na skladištu ima 15 tona robe, a prije deset godina nije znao što će s tisuću tona, Vlahovac kaže da hrvatski poduzetnici koji se bave reciklažom ne uživaju u velikom bogatstvu kao poduzetnici u Zapadnoj Europi i Americi.

• Nedavni slučaj uništenja krivotvorenih robe na kojem smo bili angažirani bio je drugi takav ove godine. Prosječan promet po angažmanu kreće se oko 10 tisuća kuna, a procjenjujemo da bismo mogli odraditi još nekoliko takvih poslova kad oni ne bi završavali u rukama nelojalne konkurencije.

Takve tvrtke često su registrirane za rad s otpadom, ali ga ne obavljaju na način predviđen zakonom – ističe Vlahovac.

Stoga uništenje robe ne čini velik udio u ukupnom prometu koji iznosi oko 2,5 milijuna kuna.

Osim s gradom Velikom Goricom, Vlahovac ima ugovore o zbrinjavanju otpada sa Zagrebačkim pekarnama Klara, tvrtkama Ina Naftaplin, Euroline, Leda, Zvijezda, Jamnica, autokućama Baotić i Mazda Jurković, Auto Remetincem, Vodoprivredom, Unija papirom, AWT-om i drugim tvrtkama. Posredno preko Unija papira radi s Podravkom koja ih po potrebi angažira za uništenje prehrambenih proizvoda s greškom.

• U posljednje vrijeme pod utjecajem stranih tvrtki ili poslovne politike stranih vlasnika i suvlasnika u domaćim tvrtkama jača ekološka svijest o potrebi adekvatnog zbrinjavanja ambalaže i tehnološkog otpada. Iako se svake godine sve više tvrtki umjesto bacanja otpada na deponij odlučuju za recikliranje, neke naše tvrtke nisu ni upoznate s tom mogućnošću – kaže Vlahovac ističući da strane tvrtke još drže prijedlog u tome.

Prije deset godina, objašnjava Vlahovac, samo su boce poput Coca-Cole, Fante, Spritea, Pepsi-sija i Jamnice bile pet ambalaža, a u posljednjih godinu i pol 95 posto pića, mlijeka, jestivih ulja i tekućih deterdženata, a u najnovije vrijeme i destilirane vode umjesto u štetnu PVC ambalažu pakira se u pet ambalažu.

Autoprijevoz i reciklaža Vlahovac godišnje reciklira oko tisuću i pol tona različitog tehnološkog otpada, od čega na pet ambalažu otpada oko 120 tona godišnje. Pet ambalažu koju je Vlahovac do travnja ove godine samo skupljao, razvrstavao i prešao, sada može i izvoziti. Najvažnija su mu izvozna tržišta Slovačka i Kina, no problem su nedostatne količine za isporuku u odnosu na vrlo veliku potražnju.

• Svaki mjesec za izvoz možemo osigurati jedan šleper ili brodski kontejner od 12 tona, a traži se, primjerice, tisuću tona i vrlo često naručitelj ne želi raditi s tako malim količinama – kaže Vlahovac.

Jedan od problema s kojim se Vlahovac susreće u poslovanju jest i to što javna komunalna poduzeća koja su vlasnici posuđa za prikupljanje ambalaže na javnim površinama svake godine raspisuju novi javni natječaj za koncesiju.

Zbog toga je poslovanje, kaže Vlahovac, opterećeno konstan-tnom neizvjesnošću koja utječe na dugoročne poslovne planove i, primjerice, odluku da se podigne kredit i investira u širenje proizvodnje. No petogodišnjim planom ipak je predviđena gradnja nove hale s modernim postrojenjem za reciklažu i mlinovima za usitnjavanje plastike od 500 do 1000 četvornih metara. Vrijednost je investicije procijenjena na oko 250 tisuća eura, a Vlahovac smatra da bi se na taj način proizvodnja ubrzala za barem 30 posto.

U odnosu na vrijeme kada je počinjao ovaj posao situacija na tržištu znatno se promijenila. Broj tvrtki koje se bave reciklažom konstantno se povećava, ali je i posla sve više jer jača ekološka svijest i građana i kompanija. Najveći problem Vlahovcu nije sve veća konkurencija, već klasična poduzetnička boljka – nemogućnost naplate dospjelih potraživanja.

• Trenutačno imamo oko milijun kuna potraživanja, a naplate kasni po 90 dana i više – kaže Vlahovac.

Mnogo očekuje od novog zakona o zbrinjavanju otpada i ambalaže koji bi trebao utjecati na pojačano skupljanje pet ambalaže preko maloprodajne mreže. Međutim, nejasna je i nedovoljno regulirana, ističe Vlahovac, samo pozicija skupljača ambalaže i ostalog tehnološkog otpada jer nije jasno kako će i pod kojim uvjetima tvrtka za reciklažu sklapati ugovore s trgovcima.

• Sa skupljačima nitko nije razgovarao i pitao ih što misle, a uvjeti koji su navedeni u prijedlogu zakona nisu nimalo povoljni za nas. Primjerice, za prijevoz 1,4 tone pet ambalaže od Istre do Velike Gorice (udaljenost oko 300 kilometara) po novom bi zakonu prijevoznik trebao dobiti sto kuna po toni, odnosno 420 kuna za prijeđenih 300 km s teretom, a samo cestarina s pristojbom za tunel iznosi 800 kuna – ističe Vlahovac dodajući da je u takvim uvjetima vrlo teško uspješno poslovati. U prilogu tomu govori i činjenica da je primjena novog Zakona o zbrinjavanju otpadne ambalaže, koji je trebao stupiti na snagu 1. listopada, zasad pomaknuta na 1. prosinca.