TEMA BROJA

Sreća je za Hrvatsku što će se europski screening stanja u javnim nabavama, koji počinje 7. studenoga, svesti na usporedbu zakona, a ne prakse koja je u ovom trenutku u najmanju ruku kaotična, s velikim prostorom za malverzacije i korupciju.

Javne nabave jedna su od prvih tema screeninga – dubinskog snimanja stanja u hrvatskom zakonodavstvu u sklopu pregovora o primanju Hrvatske u EU. Prema objavljenom planu počinje 7. studenoga 2005. godine. Pregovarač o javnim nabavama u ime Hrvatske je Tamara Obradović Mazal, pomoćnica ministrice vanjskih poslova i voditeljica Uprave Ministarstva europskih integracija za usklađivanje pravnog sustava. Za nju i za Hrvatsku sreća je što će se taj screening svesti na usporedbu zakona, a ne prakse koja je u ovom trenutku u najmanju ruku kaotična, s velikim prostorom otvorenim za malverzacije i korupciju.

Od 1. listopada, samo 38 dana prije početka pregovora s EU o usklađivanju sustava javnih nabava, u Hrvatskoj se počeo primjenjivati najnoviji Zakon o javnoj nabavi (NN, 92/05). Prema njemu INA, Pliva, T-HT, Podravka i ostale velike tvrtke više nisu obveznici tog propisa i ne moraju raspisivati javna nadmetanja na način propisan tim zakonom. U gotovo svim tvrtkama oslobođenim primjene Zakona o javnoj nabavi izjavljaju da će od sad velike poslove ugovarati na osnovi internih pravilnika, koji jamče ‘fer, transparentan i zakonit postupak svim ponuđačima roba, radova i usluga’. Ispada da su odlučili ‘fer i transparentno’ ugovarati velike poslove jer više ne moraju primjenjivati važeći Zakon o javnoj nabavi.

Jedan od predlagača najnovije izmjene Zakona o javnim nabavama je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade, koji je prije dolaska u Vladu radio u Podravki, upravo na poslovima javne nabave. Taj Polančecov zakon je privremen, jer do 1. siječnja 2007. godine Hrvatska mora usvojiti nove propise o javnim nabavama, potpuno uskladene sa zakonodavstvom EU.

U međuvremenu se u sklopu CARDS programa 2002. ostvaruje projekt pod nazivom ‘Jačanje sustava javne nabave u Hrvatskoj’, koji financira Europska komisija. Pomoću tog projekta treba se pripremiti prijedlog novog Zakona o javnoj nabavi sa svim podzakonskim aktima (modeli standardne natječajne dokumentacije, vodič za naručitelja i ponuditelje te nacionalni program obuke i certificiranja stručnog osoblja koje će obavljati javnu nabavu).

U vezi s pregovorima o usklađivanju hrvatskih javnih nabava s onima u EU, Tamara Obradović Mazal kaže: ‘Reformu sustava javnih nabava može provesti jedino uz provedbu s tim sektorom povezanih reformi. Reformom sustava javnih nabava želi se podići razina transparentnosti u nadmetanjima za poslove i povećati konkurentnost. Reformom se također želi postići da postupci javnih nabava u Hrvatskoj budu u cijelosti istovjetni onima u EU.’

Uprava Financijske agencije (Fine) priredila je javno otvaranje ponuda pristiglih na oglas o izboru revizora financijskih izvještaja za 2004. godinu i vrednovanje sustava internih kontrola u toj državnoj ustanovi. Novinaru koji je trebao pratiti taj događaj, međutim, povjerenstvo Fine za javnu nabavu to nije dopustilo. Povjerenstvo je zaključilo da bi novinar ‘po prirodi svoje funkcije’ o, navodno, javnom otvaranju ponuda obavijestio javnost. A prema Zakonu o javnoj nabavi, ustvrdila je Sanja Miščević, pravnička u Fininu Povjerenstvu, novinari ne smiju nazočiti – javnom otvaranju ponuda.

Dražen Jurković, član Uprave Fine, zbunjen neugodnom situacijom, započeo je objašnjenjem kako im je svima drago da je novinar došao, jer u Fini nemaju što skrivati. Pitao je novinara kakva je praksa drugih naručitelja u postupcima javne nabave, dopuštaju li novinarima da prisustvuju javnom otvaranju ponuda. Novinar je Jurkoviću pristojno odgovorio da vidi kako je Fininom Povjerenstvu za javne nabave ‘zbilja draga’ da je došao, ali je zamolio pravnicu Miščević da pročita odredbu Zakona o javnoj nabavi prema kojoj novinari ne smiju pratiti javno otvaranje ponuda pristiglih na oglase o javnom nadmetanju. I pravnicu je revno pročitala odredbu prema kojoj javnom otvaranju ponuda mogu nazočiti ovlašteni predstavnici ponuditelja. Na to je novinar upozorio da iz tako formulirane zakonske odredbe ni iz čega ne proizlazi da i novinari ne smiju nazočiti.

U nastavku novinar je napomenuo da Zakon o javnoj nabavi, doduše, dopušta i postupke s ograničenom javnošću, ali takvi postupci moraju biti unaprijed utvrđeni, što nije bio slučaj s javnim nadmetanjem za izbor Finina revizora. Gospođa pravnicu je, međutim, ustrajala na tome da novinar ne može nazočiti.

Na to je novinar izjavio da će poštovati odluku Finina Povjerenstva i otići, ali je inzistirao na tome da mu se naknadno dostavi pisano obrazloženje odluke o isključivanju javnosti s, navodno, javnog otvaranja ponuda. Povjerenstvo je obećalo da će dostaviti pisano obrazloženje odluke.

Sudionici javnosti nedostupnog ‘javnog otvaranja ponuda’ novinaru su naknadno ispričali kako je teklo otvaranje ponuda. Na to, navodno, javno nadmetanje pristigle su tri ponude, dvije od stranih revizorskih tvrtki, Ernst & Younga i Deloitte de Toucha te jedna zajednička ponuda konzorcija nekoliko domaćih tvrtki koji je zastupala tvrtka Revizije Zagreb. Cijene svih ponuđenih bile su približno iste. Dan nakon toga ‘javno’ otvaranje ponuda novinaru je dostavljeno pisano obrazloženje. U tekstu obrazloženja stoji da je zakonodavac jasno propisao koje osobe moraju (članovi Povjerenstva), a koje mogu (ovlaštenici ponuđitelja) nazočiti javnom otvaranju ponuda. Nedvojbeno je, tumačilo se nadalje, ‘kako osim tih osoba nitko treći (javnom?) otvaranju ponuda ne može nazočiti. Stoga je, slijedom citirane zakonske odredbe, s obzirom da novinar nije predstavnik nekog od ponuđitelja, njegov zahtjev da nazoči otvaranju ponuda trebalo odbiti.’

Strogo formalno, ovakvo obrazloženje ‘drži vodu’, iako se protiv načelu prema kojemu je dopušteno sve što izričajem nije zabranjeno. Logički promatrano, međutim, apsurdno je da se iz zakonski određenog javnog postupka isključi upravo javnost. Nameće se zaključak da Fininom Povjerenstvu za javne nabave ne treba vjerovati, pa o tome treba obavijestiti javnost. Ali ne treba vjerovati ni financijskim izvještajima Fine, kao ni reviziji Fininih financijskih izvještaja, a ne samo Fininom Povjerenstvu. Slično su zaključili i u Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, jer su svojom odlukom od 6. rujna 2005. poništili Finino javno nadmetanje, kao i odluku o izboru Deloitte de Touche kao najpovoljnijeg ponuđača za reviziju financijskih izvještaja Fine. Revizija je zapravo atest vjerođostojnosti, a u ovom slučaju to je trebao biti atest vjerođostojnosti Fininih financijskih izvještaja. Financijski izvještaji Fine nemaju atest vjerođostojnosti, a da im ne treba vjerovati dokazuje i potreba za namještanjem izbora revizora.

Vladin Ured za odnose s javnošću koliko je odluka o izuzećima od primjene Zakona o javnoj nabavi Vlada donijela prošle godine, ali odgovor dosad nismo dobili.

(Pre)velik broj zahtjeva za izuzeće od primjene zakona i suglasnosti za izravne pogodbe, međutim, poduzetnike dovode u nejednak položaj. Na jednoj su strani oni koji su u postupcima velikih nabava prisiljeni dosljedno provoditi javnu nadmetanja, a na drugoj povlašteni koji to ne moraju. Sve to ograničava slobodu tržišnog natjecanja i pridonosi smanjenju konkurentnosti u Hrvatskoj.

Iako, primjerice, SAP ima negativne referencije u nabavi softvera za Državnu riznicu (dosad plaćenog desetak i više milijuna američkih dolara) čija implementacija traje već dulje od 12 godina i nikako da završi, ta tvrtka praktično ima status ‘državnog liferanta’. Sva ministarstva i ostali korisnici proračunskog novca za nabavu softvera i opreme praktično više nemaju obvezu raspisivati javna nadmetanja ako nabavu ugovaraju sa SAP-om.

Vladin Ured za javne nabave izbjegava restriktivnim i pogrešnim tumačenjima propisa odgovoriti na novinarske upite u kojima se traži uvid u spis kojim je, primjerice, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa izdana suglasnost da bez javnog nadmetanja izravnom pogodbom ugovori nabavu SAP-ova softvera i opreme za škole u Hrvatskoj. Negativan odgovor obrazlaže se odredbama Zakona o upravnom postupku koji propisuje pravo razgledavanja spisa ‘samo za stranke s pravnim interesom’. Prema tumačenju Ureda za javne nabave, novinar kao predstavnik javnosti u upravnom postupku javnih nabava nije ‘stranka s pravnim interesom’!

Na takav odgovor Ureda za javne nabave uložena su tri prigovora, ali do danas ni na jedan nije odgovoreno. Zbog toga je Uredu za javne nabave u međuvremenu dostavljena i opomena pred tužbu. Sudskim putem će se zahtijevati uvid u sporni spis na temelju članka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, zatim na temelju člana 6. i 61. Zakona o medijima, pa na osnovi članka 80. Zakona o upravnom postupku, kao i na temelju članaka 3. i 12. ipak još važnijeg Zakona o javnoj nabavi.

Mnogi poduzetnici redovito obilaze svoje potencijalne naručitelje čim pomisli da se iskazala potreba za novim nabavama. U tim obilascima dogovaraju, i ako zatreba ‘podmazuju’ utvrđivanje sebi povoljnih natječajnih uvjeta. Ima i javnih nadmetanja čiji su uvjeti ‘podešeni’ tako da na njima praktično mogu sudjelovati isključivo ovlašteni partneri određenog velikog dobavljača. To su apsurdna javna nadmetanja, primjerice, za poslove održavanja zaštićenih tehničkih rješenja, na koje se ni zakonski ne može javiti nitko osim vlasnika patenta zaštićene tehnologije ili njegovih ovlaštenih partnera. Kad postoji samo jedan ovlašteni partner, ne-rijetko se snalazi tako da osnuje nekoliko malih tvrtki, pa je tako naizgled zadovoljen propis prema kojemu u nadmetanju trebaju sudjelovati najmanje tri ponuđača, od kojih je, ‘zna se’.

U Vladinu Uredu za javne nabave u nekoliko smo navrata pokušali doći do odgovora na jednostavna pitanja, ali u toj instituciji ne vole novinar. Pitali smo koliko je suglasnosti izdano za izravne pogodbe s ponuđačima u prvih šest mjeseci 2005. godine? Koliko je odluka o izuzeću od Zakona o javnoj nabavi donijela Vlada u prvih šest mjeseci ove godine? Postoji li popis velikih poduzeća koja su izmjenama Zakona o javnoj nabavi oslobođena primjene tog zakona?

‘Znam ja kako vi novinari pišete, vi ćete to sve krivo predstaviti. Nije isto izdati suglasnost o izravnoj pogodbi i donijeti odluku o izuzeću. Već ste o tome pisali u negativnom kontekstu. Uostalom, popis je u izradi i ne mogu vam navesti nijedno poduzeće s popisa’ – rekao je umjesto odgovora na postavljena pitanja jedan od vladinih savjetnika iz Ureda za javne nabave koji se nije želio predstaviti. Rečeno nam je da ćemo sve potrebne odgovore dobiti na seminaru koji se o javnoj nabavi organizira 26. rujna u hotelu Westin i da tamo možemo postavljati koliko god pitanja želimo. No ispostavilo se da seminaru, koji je organiziran u suradnji s Narodnim novinama, možemo nazočiti jedino ako uplatimo kotizaciju u iznosu od 1.200 kuna, što se novinarima inače ne naplaćuje.

Do zaključenja našeg broja nismo uspjeli dobiti odgovore na postavljena pitanja.

Europski Parlament usvojio je 2. veljače 2004. tekst dviju novih Direktiva koje će ubrzo zamijeniti tradicionalne Direktive. Rok usklađivanja nacionalnih zakonodavstava s novim Direktivama je 31. siječnja 2006. godine. Nova Direktiva u sklopu klasičnog sektora Direktiva o koordiniranju postupaka nabave dodjele ugovora o javnim radovima, nabavama i uslugama je 2004/18/EEZ, a donesena je 31. 3. 2004. A za utilities sektor (komunalne i ostale javne tvrtke) je nova Direktiva 2004/17/EEZ donesena 31. 3. 2004. o koordiniranju postupaka nabave od subjekata koji djeluju u sektorima vodoprivrede, energetike, prijevoza i poštanskih usluga. Slijedom ove Direktive prestaje važiti Direktiva 93/38 te u odnosu na Direktivu 93/38/EEZ nova Direktiva više ne regulira sektor telekomunikacija, nego samo sektor poštanskih usluga.