Crni pinot berbe 2002. kutjevačka oga vinskog maga Vlade Krauthakera, ne traži nikakvu ‘ambalažu’. Kupljen u običnom supermarketu i poslužen uz obični gulaš oduševljava unatoč godini berbe koja u Slavoniji za crna vina nije obećavala. Od čase do nosa dopiru mirisi malina, arome minerala, pomalo i papra… Zaslužu za dobro vino iz ne tako dobre godine svakako treba pripisati osobnosti sorte, ali i osobnosti proizvođača.
Vlado Krauthaker, naime, ispekao je zanat kao enolog u Kutjevačkim podrumima, a nakon odlaska u privatne nije se libio tražiti stručnu pomoć iako je i sam završio fakultet. Na njegovu je posjedu vrlo često dr. Dubravka Premužić, umirovljena profesorica Agromskog fakulteta, a ovaj je crni pinot, koji Krauthaker u boce puni od 1999. godine, samo jedan od bisera iz njihove zajedničke radionice.
Krauthakerov je crni pinot izdržao i drugo kušanje, nekoliko dana kasnije. Bila je to usporedba s tri crna pinota berbe 2003. godine, koja se u Slavoniji općenito smatra mnogo kvalitetnijom za crna vina. Zanimljiva je usporedba s crnim pinotom Veseli i to što Vlado Krauthaker crni pinot puni u debeljuškastu bocu kakva se za to vino upotrebljava i ondje gdje mu je postojbina, u Burgundiji. Ostali vinari uglavnom se koriste klasičnom, ravnom bordoškom bocom, primjerenoj cabernet sauviognima, a kod nas i plavcima.
Upravo zbog debeljuškaste burgundske boce teško je odoljeti da se ne istoči u čase kakve se upotrebljavaju u Burgundiji, a to su debeljuškaste čase na niskom staku za koje će većina ljudi reći da su namijenjene točenju konjaka. Možda su baš zato, zbog iznimnog sužavanja čase pri vrhu, i arome crnog pinota ostavile poseban dojam.
