Čudne igre državne administracije

Najnovija događanja oko Liburnia Riviera hotela pokazala su da u Hrvatskoj još kvalitetno ne funkcioniiraju državne službe i njihova nadležna tijela zadužena za privatizaciju te kako se privatizacijski proces još uglavnom vodi prema kriterijima neformalne političke podobnosti, a ne u skladu s racionalnim kriterijima stvaranja vrijednosti i zaštite imovine.

Naime, nakon što je prošloga tjedna Komisija za vrijednosne papire RH zaključila da je predmetni sporazum između HFP-a s jedne, te SN-a i Dom holdinga s druge strane ništašavan, i to za to što prema mišljenju Državnog odvjetništva kao pravnog zastupnika Vlade RH navedeni ugovor nije ‘konzumiran’, odnosno nije u roku od 20 dana odobren od Vlade RH, Komisija je odbila zahtjev SN holdinga za objavljivanje ponude o preuzimanju LRH te je Središnjoj depozitarnoj agenciji istovremeno naložila ponovnu proknižbu spornih dionica, odnosno njihovo vraćanje HFP-u.

Naime, navedeni je sporazum bio sklopljen između HFP-a i SN holdinga početkom kolovoza ove godine kao nagodba u slučaju potraživanja holdinga, odnosno njihovih prednika (bivših PIF-ova), prema državi zbog neizmirenja ugovornih obveza u razdoblju kuponske privatizacije. U međuvremenu, ukupni je dug svih sporovima (s kamatama) premašio vrijednost od milijardu kuna, pa su se HFP i SN holding usuglasili da se sporni dug konačno i riješi prijenosom 182.152 dionice LRH na SN holding te 72.258 dionica na Dom holding.

Međutim, nakon izrazito negativne reakcije javnosti, zapravo ponajviše lokalne zajednice, Vlada je odlučila ne poduprijeti navedeni sporazum, čime je on rješenjem Komisije o povratu dionica u vlasništvo HFP-a i de facto stavljen izvan snage. Sa stajališta vrednovanja, odbacivanje sporazuma ne bi trebalo značajno utjecati na vrijednost neto imovine obaju holdinga. Ponajprije stoga je zapravo samo došlo do promjene oblika imovine s obzirom da su vlasnički udjeli ponovno zamijenjeni potraživanjima prema HFP-u.

Dakle, procjene govore kako trebatačno vrijednost neto imovine SN holdinga iznosi oko 250-270 kuna po dionici, a Dom holdinga oko 200 kuna uzme li se u obzir i iznos od 162 milijuna kuna koji je SN holding vratio HFP-u te održanje od potraživanja Dom holdinga prema HFP-u u iznosu od oko 100 milijuna kuna. U strukturi imovine SN holdinga i dalje je ostala zastupljena uglavnom likvidna imovina te novčana sredstva čiji je iznos moguće procijeniti na oko 200 kuna po dionici holdinga, dok je ekvivalentni udjel kod Dom holdinga znatno manji i kreće se na razini od pedesetak kuna po dionici.

Međutim, vijesta o poništenju sporazuma i povratu dionica LRH na HFP, kao što se i moglo očekivati, negativno se odrazila na tržišnu cijenu SN holdinga koja je u proteklom tjednu pala za 11,6 posto na iznos od 160 kuna, dok je istovremeno Dom holding zabilježio nešto manju cjenovnu korekciju (4,62 posto), pa je tržišna cijena njegove dionice proteklih tjedana završila na razini od 142,11 kuna.

Sa stajališta vrednovanja imovine, dioničari obaju holdinga, a vezano uz novonastalu situaciju, ne bi trebali biti pretjerano zabrinuti. Naime, prema alternativnom scenariju vrlo je vjerojatno da će država na kraju obeštetiti holdinge ili novcem ili zamjenjima dionicama iz portfelja HFP (Končar, Croatia osiguranje itd.). Ipak, moguće je da država preko svog pravnog zastupnika, a to je Državno odvjetništvo, pokuša usporiti proces pravednog obeštećenja holdinga.