Svi portali preživljavaju od marketinga i svima je cilj da oglašivačima prikažu što veći broj posjetitelja. Problem je u tome što u Hrvatskoj ne postoji nijedna tvrtka koja bi provela nezavisno istraživanje, a ne postoji ni pouzdana metodologija koja bi prikazala realnu posjećenost pojedinih portala.
Hrvatsko su tržište posljednjih nekoliko godina preplavile nezavisne web stranice i internetski portali koji se bore za svoju publiku. Osim ‘malih’, specijaliziranih stranica koje se gase brže nego što kažeš ‘klik’, postoje i one koje već godinama osvajaju medijsko tržište. Međutim, da bismo uopće mogli govoriti o mjerodavnim i ozbiljnim internetskim portalima, valja najprije definirati riječ portal. Danas se, nai-me, svaka web stranica naziva portalom i teško je razlučiti tko se može mjeriti s pravim svjetskim konkurentima Googleom ili Yahooom. Portal bi prema nekim definicijama bila polazna točka, ulazna vrata u virtualni svijet interneta koji nudi širok spektar informacija.
Hrvatski internetski portali navodno se ne boje međusobne konkurencije, a to i nije čudno kad svaki od njih misli da je najbolji. Od ozbiljnijih portala koji imaju relevantan broj posjetitelja svakako treba istaknuti T-Portal, Iskon, Index, Globalnet, VIP i Monitor. Oni se uglavnom koriste identičnim medijskim sadržajima – prikupljaju informacije od agencija ili manevriraju tekstovima dnevnih novina.
Najzoboljniji izazivači najjačeg, Mudrinićevog T-Portala, su Iskon Igora Poznića, Index Matije Babića i Monitor Željka Anderlona. Većina se tradicionalnih svjetskih online servisa od klasičnih pretraživača transformirala u web portale kako bi privukli i zadržali što širu publiku. Slična je situacija i u Hrvatskoj. Od ozbiljnijih portala koji imaju relevantan broj posjetitelja svakako treba istaknuti T-Portal, Iskon, Index, Globalnet, VIP i Monitor, koji po klasičnoj definiciji možda odskače od ostalih, ali se zbog udruživanja nekoliko segmenta kao što su monitor.hr, forum.hr i blog.hr u svakom slučaju mora spomenuti kao relevantan udio na hrvatskom online tržištu.
Portali žive od oglasa. Zanimljivo je da u borbi za udio na ‘virtualnom’ tržištu neki statusni simboli uopće nisu relevantni. Bez obzira na to ‘pune’ li se web stranice nekog portala u prestižnoj poslovnoj zgradi kao u T-Comu ili u unajmljenom stanu kao u Internet monitoru, u virtualnome svijetu svi su u istom položaju.
I male tvrtke mogu opstati na webu. To dokazuju Internet monitor i Index.hr. Svi nalaze način za opstanak i financiranje. Veliku organizaciju i pravu produkciju vlastitog sadržaja ima samo T-com, a ostali kompiliraju. Glavni urednik informatičkog časopisa Bug Miro Rosandić smatra da u Hrvatskoj postoji realna borba između internetskih portala, ali više za posjetitelje nego za oglašivače.
Dodatan je problem što se unutar portala nalaze forumi i razni servisni sadržaji pa je pitanje treba li i njihove korisnike pribrojiti posjetiteljima sadržajnog dijela nekog web portala. Na domaćem tržištu nema mnogo stranica koje doista možemo nazvati portalima. Internet monitor (IM) nema strukturu ni opseg sadržaja koji bi trebao imati neki portal, a, koliko se sjećam, Željko Anderlon, čovjek koji je stvorio i vodi IM, ni sam svoje stranice ne naziva portalom. Naravno, mnogo je lakše onima iza kojih stoji kapital, ali IM je jako dugo imao izravnu podršku Hrvatskog telekoma u vrijeme kada HT nije ulagao u vlastite stranice.
Rosandić misli da i ‘male’ tvrtke mogu opstati na webu, a to dokazuju Internet monitor i Index.hr. Svi se nalaze na stotine načina pa i u tom ‘ključu’ nalaze način za opstanak i financiranje. Veliku organizaciju i pravu produkciju vlastitog sadržaja ima samo T-Portal, a ostali se više snalaze i kompiliraju.
Iako je Hrvatska relativno malo tržište, statistike bilježe sve veći broj korisnika interneta pa se sve više velikih i malih tvrtki odlučuju na online oglašavanje. Hrvatski internetski portali navodno se ne boje međusobne konkurencije, a to i nije čudno kad svaki od njih misli da je najbolji.
Index.hr jedini je hrvatski portal s više od 170 tisuća posjetitelja dnevno.