O stručnosti Miljenka Fičora svi financijaši imaju podjednako mišljenje – nitko nije rekao riječi pohvale za njegov rad. Čak i ne zato što se nekome zamjerio, naprotiv. Za razvoj tržišta kapitala nije učinio ništa, a u nadzoru djelomično.
Nebično je pisati o nekome o kome svi imaju podjednako mišljenje, kada je riječ o stručnosti te osobe, pa tako i institucije koju vodi. Tako na upit financijašima iz struke bliske predsjedniku Komisije za vrijednosne papire Miljenku Fičoru nitko nije rekao riječi pohvale na njegov rad. Čak i ne zato što se nekome zamjerio, naprotiv, kažu, ovakav bi im rad Komisije i odgovarao, rad koji ne mari previše o zbivanjima, pogreškama i pomacima na tržištu kapitala. No u zemlji gdje tržište vrijednosnih papira dobiva sve više za važnosti očekuje se i veća stručnost nadležne institucije i njezina veća uloga u razvoju tržišta kapitala.
Za razvoj nije učinjeno ništa, a u nadzoru djelomično. Neki su slučajevi ‘slučajno’ izgubljeni, neke radnje kao npr. obvezne javne ponude ponekad su izbjegnute, a neki su slučajevi imali neobičan završetak i ponekad sa sumnjivim prijavama, tvrde sudionici tržišta. Posebno je veći nejasna posljednja odluka vezana za slučaj Liburnija, no s druge strane, kažu, njome je potvrđeno mišljenje o Fićoru, koji bi za političke bodove i napredovanje u karijeri napravio vlasti uslugu.
Fićor, član HSS-a i broker s Grobnika, kako ga bolje upućeni zovu, radio je u Riadria banci, no nakon njezina pripajanja Privrednoj banci odlazi, možda svojevoljno, iako većina tvrdi suprotno. Zapošljava se za tim u brokerskoj kući Rijeka vrijednosnice, koja više ne postoji. S Grobnika je i njegov prijatelj Slavko Linić, potpredsjednik bivše Vlade, koji ga je za vrijeme vlasti koalicije postavio na mjesto pomoćnika ministra financija. S približavanjem izbora Fićor je potegnuo politička prijateljstva i postigao imenovanje na čelo Komisije za vrijednosne papire, mjesto koje je tisuću kuna više plaćeno od mjesta pomoćnika ministra. Prijateljstvo s Linićem trajalo je i danas, pa bolje upućeni kažu da Fićor i sada sluša upute prijatelja s Grobnika. Vjerojatno je jedna od njih i bila da učini što može kako bi u slučaju Liburnija dokrajšio Darka Ostoju, člana Uprave Dom Holdinga jer Linić, koliko se god bio trudio, u vrijeme svoje vlasti to nije uspio. Potvrda tome mogla bi biti i ta što nije bilo pobune u Saboru nakon odluke o prijenosu dionica Liburnije. A SDP je inače osjetljiv na HDZ-ove sumnjive privatizacijske odluke.
Nije Fićor jedina osoba u zemlji koja je došla na poziciju zahvaljujući političkom angažmanu, pa bi možda mala svijetla točka u svemu mogla biti što je na čelu Komisije, nitko ne opovrgava, vrijedna osoba kojoj je taj posao i struka. No pobija je podatak da svi u struci nisu uvijek i stručni, posebno kad osobi politika i ambicije postanu važnije od struke.
Vjeran jednoj, a poslušan i drugoj vlasti, kojoj je zatrebala pomoć Komisije, Fićor je povukao potez koji zakonski ne pliva. Kako bi Vlada lakše vratila dionice Liburnije natrag u svoje ruke, nakon što ih je na sjednici u kolovozu predala Dom Holdingu i SN Holdingu, Fićor je u ime Komisije, ali u kojoj se nisu svi slagali s tom zamislili, naložio Središnjoj depozitarnoj agenciji da dionice prenesu s holdinga i vrati državi. Fićor je objasnio da je Komisija prvi put posegnula za tim instrumentom jer je i sam ‘uvjeren’, kao i Vlada, da transakcija iz kolovoza nije pravovaljana jer nije dana suglasnost Vlade da se to učini. I manje upućena osoba pitala bi se zar dokaz suglasnosti nije donesena odluka na sjednici Vlade o prijenosu dionica i potom naredba da se to i učini, tj. prenesu dionice s HFP-a na ta dva holdinga. Ili odluka Vlade koja je slijedila kasnije, nakon već obavljene transakcije – o poništenju suglasnosti, za koju tvrde da je nisu niti dali.
