Ima nešto između mode, kozmetike i umjetnosti jer najveći su svjetski kolekcionari upravo vlasnici velikih modnih i kozmetičkih kuća. Taj trend u nas slijedi Veljko Marton, vlasnik Martimexa. Skupio je impresivnu zbirku od gotovo 2000 eksponata.
Moguće je poznati kao vlasnik Martimexa, zagrebačke tvrtke koja zastupa 24 poznatih parfimerijska branda, Veljko Marton je prije svega ljubitelj antikviteta i strastveni kolekcionar umjetnina. Višegodišnjim trudom i radom na sebi i svojoj kolekciji Marton je dokazao da se umjetnost i biznis ne isključuju, da mogu živjeti u jedinstvenoj skladu, da jedno drugo oplemenjuju i jedno na drugom zarađuju. Iako živi u Beču, njegova je umjetnička meka Samobor u kojem je samoborsku kuiru prije nekoliko godina preobrazio u zanimljiv muzej čarobna ugodna, prvi takav privatni projekt u Hrvatskoj.
Ohrabren velikom posjećenosti prve izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt prije tri godine, Martonu više ništa nije stajalo na putu da hobi pretvori u pravi biznis. Strast prema kolekcijama počela se buditi još u studentskim danima, kad je između studija na Ekonomskom fakultetu i zarade za život u inozemstvu – u Njemačkoj je radio kao pomoćni teniski trener – redovito obilazio domaće i inozemne muzeje i sajmove starina, listao gomilu stručne literaturu s pomoću koje je zacrtao vremenske i zemljopisne okvire u kojima je naumio utemeljiti vlastitu kolekciju. Marton je svijet kolekcijara upoznavao pomno, gotovo ‘streberski’. Bečki MUO obišao je najmanje stotinjak puta. Kad posjećuje muzej, zagleđava se satima u vitrinu, a ponekad i legne na pod kako bi ispod staklenih polica vidio nevidljive pojedinosti predmeta.
- Stvari pomalo kreću nabolje: u stručnim krugovima pokušavam promovirati umjetnost, iako me pojedinci i dalje smatraju čudakom. Bilo bi licemjerno reći da se kolekcijom bavim isključivo za dobrobit drugih, iz ljubavi i strasti te da ne razmišljam o poslovnom interesu. Ali ako kupim jahtu koja vrijedi 2 milijuna kuna, u blagodatima koje pruža uživam samo ja i moji bližnji, dok sam kupivši sliku iste vrijednosti, posredno učinio nešto dobro i za sebe i za svoju širu okolinu.
Na vrhu liste najvećih svjetskih kolekcijara je Amerikanac koji trenutačno izdvaja najviše novca za umjetnike. Tako je nedavno kupio i Picasso-vu sliku Dječak s lulum za 104 milijuna dolara, a ona sada visi na zidu njegova hotela u Las Vegasu. Prije deset godina svima je zastajao dah pri pomisli da za Picassovu sliku valja izdvojiti 10 milijuna dolara, a danas njegov uradak vrijedi 104 milijuna! Cijene će na taj način rasti u neodoljiv, ali na njih neće toliko utjecati vrijednost umjetničkog djela koliko bogatstvo ljudi i kompanija. Priča Las Vegasa i tzv. kulturnih hotela usko je povezana s muzejima. Danas svaki novi hotelski kompleks vrhunske kvalitete posjeduje i vlastiti muzej s određenim brojem remek-djela. Filozofija je sljedeća: ‘Zašto bi ljudi obilazili masovno posjećene muzeje kad u mom hotelu mogu skupiti platiti noćenje, potrošiti dodatni novac u kasinu, a usput pogledati i mog Picasso…’