Home / Tvrtke i tržišta / Tokar prekvalificiran u portira

Tokar prekvalificiran u portira

Radničkoj cesti samo je ime ostalo isto. Socijalističke tvornice zamijenila su prodajna poduzeća, a gemišt poslije posla after work partij. Proizvodne pogone velikih kombinata odmijenile su staklene poslovne zgrade. Sudeći prema profilu poduzeća koja se tamo nalaze, na Radničkoj je sve manje radnika, a sve više trgovaca.

Početak Radničke: od Plinare preko VB Centra do TLOS-a: nekad je tu vozio industrijski vlak mnogih drugih. U međuvremenu, većina njih je propala, drugi se dio preselio na jeftinije lokacije, a nekoliko preostalih pogona danas izgleda kao ‘prst u oku’ između golemih novosagrađenih staklenih poslovnih zgrada. Jedan od prvih velikih kupaca poslovnog prostora na Radničkoj cesti bio je Zepter, a nakon njega na tu su lokaciju došli VB Centar, Merces, A.H. Gumel, Henkel, Adriatic kab, Gramat i mnogi drugi.

Radnici koji su tamo proveli cijeli radnički vijek ne skrivaju nezadovoljstvo sadašnjim stanjem. Prije petnaestak godina iz prve se smjene Radničkom cestom vraćalo dvije-tri tisuće ljudi, sve su tvornice radile, a sada ništa. Sve što je proizvodilo propalo je. Nema više poduzeća kao što su Nik, Ventilator, Nada Dimić, Pobijeda i slični – riječi su Milenka Bilića, koji već 25 godina radi kao čuvar u Gradskoj plinari na početku Radničke ceste. Starosjedioci se uglavnom žale na lošiju sigurnost radnika, stalnu neizvjesnost te manja prava i niže plaće. No i to bi se nekako preživjelo, kažu, samo da je ostao isti stih.

  • Prije je bilo više posla, ali smo si svi međusobno pomagali pa smo to lakše i podnosili. Ovi neboderi, koji su sagrađeni posljednjih deset godina, samo šire hladnoću, kao da je i ovako nema dovoljno. Sve što nam je ostalo je neizvjesnost. Danas imaš posao, a sutra ne – objašnjava Bilić.

Radnici si sada postavljaju pitanje dokad to može funkcionirati na taj način. – Vjerujem da 80 posto ljudi koji rade u proizvodnji živi na kredit, a što će biti kad dobiju otkaz? Domaći ljudi otvaraju samo kafiće i dućane, a stranci dolaze s tako jakim poduzećima da u pravilu uguše i ono malo proizvodnje koliko je imamo – smatra Krešo Kovač, koji trenutačno radi na mjestu portira u Tlosu d.d.

  • Po struci sam tokar i taj sam posao radio 30 godina, ali sada… Mjesto okupljanja radnika prijašnjih godina bio je Buffet Ž, popularno zvan ‘drvenjara’. Neugledna brvnara kao da se zamrznula u vremenu. Nestalo je kaubojskog štaha, gableca i gemišta poslije posla uz koje su se sklapali i novi poslovi. Nekadašnje lovačke priče zamijenili su razgovori o ‘starim, boljim vremenima’.

  • Ovdje je uvijek bila gužva. Znali smo da ćemo tu uvijek naći dobro raspoloženo društvo. Sada više ne dolazi toliko ljudi, vjerojatno zato što je način života drukčiji. Pauze nam više nisu tako duge, a i mnogo je radnika dobilo otkaz. Danas još dolazi dio društva koji više i ne radi u Radničkoj, radi tradicije, a razgovori nam se svode na preprcavanje starih dogodovština – objašnjava Ivan Bunčić, koji već godinama radi u Radničkoj.

Obujam posla više nije tako velik pa posljednje tri godine radim na mjestu portira. U mojim godinama više ne birate posao, nego prihvaćate sve što vam poslodavac nudi jer vam je jedina alternativa burza – kaže Kovač. I drugi radnici misle da poslodavci traže mladu i obrazovanu radnu snagu i da im jedino preostaje u tišini dočekati zasluženu mirovinu.

  • U slučaju otkaza nemamo kamo. Prijašnjih godina nismo ni razmišljali o otkazima. Jednostavno se osjećala neka sigurnost. Nitko nije zabušavao, pa nam je bilo i logično da bez posla nećemo ostati. Sada to više nije kriterij i nitko ti ne može jamčiti da ćeš na istom radnom mjestu dočekati mirovinu – kaže Bilić.

Elektroda je tipičan primjer iz kojega se može iščitati sudbina većine tvornica na Radničkoj cesti. Početkom 20. stoljeća osnovana je tvornica Kontakt, koja je poslije Drugoga svjetskog rata oduzeta tadašnjem vlasniku. Nakon što je osnovan Končar, Kontakt je ulazio i izlazio iz sastava Končara sve dok nije odlučeno da se samostalno krene u projekt građenja nove tvornice, također na Radničkoj.

Početkom 90-ih većina tvornica u Radničkoj počinje otpuštati radnike i zatvarati vrata. Jedna od iznimki upravo je Elektroda, koja je dosad uspjela preživjeti tranziciju kalvariju. Danas su u Elektrodi radnici zadovoljni jer smatraju da poduzeće dobro posluje i, što je njima najvažnije, na vrijeme isplaćuje plaće.

Poduzeća koja su došla na mjesto prijašnjih tvornica zadovoljni su cijenama zemljišta, ali ističu da infrastruktura ne prati brzi razvoj Radničke ceste. – Zepter je Radničku izabrao kao lokaciju poslovnog prostora zbog blizine centru. Kad smo došli, 90-ih, nije bila tolika gužva i nije toliko do izražaja dolazila neštojena infrastruktura. U Zagrebu se više i onako ne može odrediti kada počinje rush hour, a u Radničkoj je uvijek kaos, jer dobar dio ljudi tu cestu odabire kao alternativni pravac – kaže Damir Pavlek, menadžer Marketinga u Zeptera. Pavlek spominje i pitanje dobivanja lokacijskih i građevinskih dozvola s obzirom na postojeću infrastrukturu.

Većina poduzeća se iz drugih dijelova Zagreba preselila u Radničku nakon što su godinama tamo imali samo skladišta. Javila se potreba za objedinjavanjem cijelog poduzeća na istoj lokaciji. – U Radničku cestu došli smo…

Poduzeća koja šire poslovanje u Radničkoj cesti nadaju se poboljšanju situacije završetkom gradnje Domovinskog mosta preko Save, što bi omogućilo prilaz Zagrebu s jugoistočne strane. Most zasad ne vodi nikamo, a iako je gradnja započela 2001. godine, rok za završetak radova i izgradnju pratećih prometnica davno je istekao. Kao novi rok najavljen je početak 2006., no čini se da će za gradnju prilaznih cesta trebati mnogo više vremena. Početak obnove Radničke ceste, kojim bi ona postala glavni jugoistočni krak Zagreba i povezala ga s Velikom Goricom, još se ne zna. Jedan od problema je i iznalaženje sredstava za otkup još 146 tisuća četvornih metara prostora od privatnih vlasnika, Žitnjaka i Vodovoda i odvodnje.

Poduzeća koja su odlučila svoje poslovanje i dalje širiti u Radničkoj nadaju se da će se uskoro riješiti obilaznica i završiti Domovinski most. Time bi se poboljšalo i uređenje Radničke, jer doista nije primjereno da se iz kanala šire neugodni mirisi i da poslovni ljudi na sastanke u moderno sagrađene i uređene prostore dolaze prolazeći preko blatnih puteljaka.

Iako većina smatra da se Radnička cesta u posljednjih nekoliko godina značajno izmijenila, Silvio Kos, zaposlen u Marketingu Gramata, smatra da je Radnička cesta gotova bila i ostala. – Kada je Gramat došao u Radničku, zatekli smo ostatke propalih tvornica i neuređen okoliš. Do danas se nije mnogo toga učinilo u vezi s time iako se svaki dan otvaraju nova poduzeća. Cesta se donekle popravila, ali sve još izgleda katastrofalno – objašnjava Kos. Uspkos lošoj infrastrukturi, zadovoljni su prostorom jer smatraju da će se u sljedeće dvije godine stvari promijeniti.

  • Pomalo smo otkupljivali okoliš i širili se jer vidimo budućnost u ovoj lokaciji. Iako pripada industrijskoj zoni, još je dovoljno blizu gradu, a s novouređenom okolinom Radničkoj je osigurana svijetla budućnost – kaže Kos.

Promjene koje su se u posljednjih 15 godina dogodile u Radničkoj cesti mogu se sažeti u nekoliko tisuća izgubljenih radnih mjesta i desetak zatvorenih tvornica. Umjesto novih proizvodnih pogona nikli su prodajni centri i zastupništva stranih poduzeća. S obzirom na slijed događaja, Radničkoj bi cesti uskoro primjerene ime bilo – Trgovačka cesta!