SAVJETNIK

Page 2

Izuzete samo neprofitne organizacije

Od propisa da su putni troškovi oporezivi za one koji nisu u radnom odnosu kod isplatitelja izuzete su samo neprofitne organizacije koje nisu osnovane radi stjecanja dobiti. One članovima, suradnicima i drugim osobama koje kod njih nisu u radnom odnosu mogu neoporezivo nadoknađivati sve troškove službenih putovanja, uz uvjet da te osobe u njihovoj organizaciji ne ostvaruju nikakvu naknadu za obavljeni posao. Čak i ako ostvaruju zaradu od drugog dohotka, mogu im se neoporezivo nadoknađivati troškovi prijevoza i smještaja na službenom putovanju, uz uvjet da račun za prijevoz i noćenje glase na neprofitnu organizaciju. Dnevnička i naknada za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe u tom se slučaju ne smiju isplati kao neoporezivi primici.

Tko će provjeravati

Poznato je da su putni nalozi mnogim poduzetnicima privlačan oblik izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i doprinosa. Jefinije je ispisati nekoliko lažnih putnih nalogova i isplatiti neoporezive naknade troškova kojih nije bilo nego isplatiti plaću sa svim propisanim javnim davanjima. Prema nekim procjenama hrvatski poduzetnici godišnje isplate toliko naknada za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe kao da su više puta obišli Zemlju oko ekvatora. Stoga nam mogu biti razumljive dobre namjere porezne vlasti koja detaljnim propisivanjem sadržaja putnog naloga želi smanjiti poreznu evaziju u tom području. No dobre namjere nisu dovoljne i zbog njih porezni sustav nije ni racionalniji ni učinkovitiji.

Propisivanje sadržaja putnog naloga prema kojem osoba koja vozi privatni ili službeni automobil mora za svako putovanje navoditi podatke o stanju kilometara na početku i na kraju putovanja nepotrebno je administriranje.

Porezna vlast ne može provjeriti upisane brojeve. Radnik ne mora voziti svoj privatni auto, može voziti i posuđeni. Oni kojima je cilj lažiranje podataka i nezakonito izvlačenje neoporezivog novca činit će to i dalje. Kako lažiraju podatke o službenom putovanju, tako će lažirati i sve druge podatke koji se traže. Oni pak koji uredno posluju, plaćaju poreze i vode poslovnu dokumentaciju u skladu s propisima imaju nove administrativne troškove povezane s obvezom vodenja evidencije o prijednim kilometrima za svako putovanje. Ako izdaju putne naloge elektroničkim putem, što više nije rijetko, imaju dodatne troškove zato što odgovorna osoba ima obvezu udaranja pečata i potpisivanja naloga.

Pečat i potpis likvidatora

Usput, nijednim drugim poreznim propisom nije propisana obveza pečatiranja dokumenata. Ta obveza ne proizlazi ni iz propisa koji uređuju poslovanje trgovačkih društava. Čak ni propisi o porezu na dodanu vrijednost, koji uređuju obvezan sadržaj računa kao uvjet odbitka pretporeza, ne obvezuju da račun mora imati pečat isporučitelja dobra ili usluge. Nasuprot regulativi iz drugih propisa, za priznavanje putnih nalogova i neoporezivih isplata troškova službenih putovanja nužno je da svaki putni nalog ima i potpis likvidatora i potpis ovlaštenih osoba i pečat.

Sve dok je takav Pravilnik o porezu na dohodak na snazi, on obvezuje. Svi isplatitelji naknada troškova službenih putovanja dužni su se pridržavati njegovih normi. Ali razumno je postaviti i pitanje svrhovitosti propisivanja takvih obveza poreznih obveznika.

Porezna vlast treba kontrolirati činjenično stanje, ali učinkovitost te kontrole neće se povećati ako porezni inspektor budu provjeravali jesu li u tisućama putnih nalogova upisani podaci s kilometara automobila i udaren pečat. Sitna i moćna birokratska logika gomilanja papira, čak i kad oni ničemu ne služe i nikomu ne koriste opet je postigla bod u svojoj korist.