Home / Tvrtke i tržišta / Ubrzano vlasničko preslagivanje: kupi ili ćeš biti kupljen

Ubrzano vlasničko preslagivanje: kupi ili ćeš biti kupljen

Od pedeset kupnji na našem popisu u više od pedeset posto slučajeva radi se o horizontalnom povezivanju, odnosno preuzimanju u istoj branši. U dva slučaja kao kupac se pojavila država koja je popustila pritiscima javnih prosvjeda radnika tvrtki u stečaju, a dva su poduzeća preuzeli sami radnici.

Opis spajanja i akvizicija koji objavljujemo uz ovaj tekst mogao je biti dvostruko duži da smo u njega uključili i pokušaje preuzimanja, pregovore u tijeku i špekulacije. No već i pedesetak završenih preuzimanja, o kojima smo informacije prikupili u suradnji s medijskim servisom Briefing, pokazuje da je ovo bila vruća akvizicijska godina. Usto su neka od zanimljivijih preuzimanja još u tijeku, primjerice preuzimanje Industrogradnje, ili se tek najavljaju poput prodaje Splitske banke.

Dražen Kučan, direktor samostalne direkcije za M & A Raiffeisen bank Austria Zagreb očekuje da će broj i vrijednost akvizicija na hrvatskom tržištu i regiji nastaviti rasti, i to uglavnom zbog strateških razloga, a ne povoljne cijene. Traži se volumen rasta tržišta, i to prije svega od stasalih ili jačih hrvatskih igrača koji su odavno i nadaleko prerasli okvire hrvatskog tržišta.

Drugim je razlog nastavka akvizicijskog vala postupna konsolidacija pojedinih domaćih sektora. Tu u prvom redu treba doći do polaganog pospremanja sektora osiguranja te donekle banaka i sektora građevinskih usluga – smatra Dražen Kučan. Naznake tih dvaju trendova vidljive su u velikoj mjeri već u podacima o akvizicijama i spajanjima u ovoj godini.

Između ostalog, u više od pedeset posto slučajeva radi se o horizontalnom povezivanju, odnosno preuzimanju u istoj branši ili preuzimanju samih zaposlenika tvrtke. Banke su kupovale banke, prehrambena poduzeća poljoprivredno-prehrambene konkurente, turistička poduzeća hotele… Potreba za okupnjanjem u domaćem je gospodarstvu trenutačno vrlo jaka i, što je za ovu temu još važnije, nitko, čini se, nema strpljenja čekati organski rast.

Naravno, pokušaji preuzimanja konkurenata nisu uvijek uspjeli jer je na akvizicijom tržištu konkurencija jaka. Najjači hrvatski konditor Kraš 20,7 posto dionica Kandita u žestokom je nadmetanju uspio kupiti za trostruko višu cijenu od nominalne (61 milijun kuna). Međutim, vlasnik bjelovarskoga Koestlina i hercegovačkog…

Mepasa naknadno je, dokapitalizacijom vrijednom 17 milijuna kuna, uspio steći 24 posto dionica smanjivši usput vlasnički udio Kraša na 15,75 posto. Krašev pokušaj preuzimanja osječke tvornice čokolade još nije propao. Prije desetak dana Komisija za vrijednosne papire poništila je sve odluke u Kanditu jer dvije tvrtke koje predstavljaju male dioničare nisu objavile javnu ponudu iako zajedno imaju više od 25 posto dionica. To znači da će se vjerojatno poništiti i dokapitalizacija kojom je Grbešić stekao svoj udio u Kanditu pa je Kraš ponovno u prednosti.

Jedini neuspješni pokušaj koji je ipak ušao na naš popis jest onaj zagrebačke tvrtke Tilija. Ona je čak dva puta pobijedila na natječaju za kupnju tvornice ferolegu-ra Dalmacija Dugi rat, no oba joj je puta kupnja poništena jer nije na vrijeme uplatila novac. Potvrdu drugog poništenja dobili smo prekasno da bismo Tiliju izbacili s popisa. Taj i ostali skandali nastali zbog propadanja preuzimanja punili su novine cijelu godinu: investicijski fondovi SN i Dom Holding koji su od Vlade dobili pa izgubili Liburnia Riviera hotele, prodaja TLM-ova Promala Slovencima pa poništenje odluke, neuspješni pokušaj Nexe Grupe koja je htjela kupiti kikindsku tvrtku Toza Marković. Moramo se, međutim, priznati da su i neki uspješno završeni poslovi bili popraćeni medijskim prepucavanjima i višemjesečnim natezanjima – dobar je primjer Sunčani Hvar.

Razlog neuspjeha Nexe Grupe u Tozi Markoviću (kupili su 30,30 posto dionica) bio je otpor malih dioničara, ali naši holding još ima šansu. Kako su nam odgovorili iz Nexe Grupe, u tijeku je definiranje termina skupštine dioničara, a još se ne zna hoće li država prodati svoj udjel u kompaniji.

Uspješnih prekograničnih preuzimanja i spajanja u kojima su inicijator bile hrvatske tvrtke ipak je bilo. Na srpskom tržištu Agrokor je preuzeo tvornicu ulja Dijamant, a proizvođač vatrogasne opreme Pastor beogradski Vatrosprem. Najveća je ovogodišnja akvizicija upravo u skupini prekograničnih: Ina i Mol će (što odmah, što dokapitalizacijom) za bosansko-hercegovački Energopetrol platiti 809,6 milijuna kuna. Jedini akvizicijski iskorak na zapadnoeuropsko tržište ove je godine poduzela Atlantic grupa kupnjom njemačkog proizvođača prehrambenih dodataka Haleko.

Kako objašnjava Dražen Kučan, Njemačka je veliko pozitivno iznenađenje na svjetskoj M & A (mergers & acquisitions) sceni jer se preuzimanjima otvorio inače konzervativni sektor malih i srednjih poduzeća (Mittelstand). Tako su transakcije spajanja i preuzimanja u Njemačkoj u prvoj polovici 2005. bile vrijedne 12 milijardi dolara, što je 25-postotni porast u odnosu na 2004.

Hrvatska Atlantic grupa pozitivno je iskoristila novo okruženje njemačkog Mittelstanda te novom, ne odveć skupom, akvizicijom de facto postigla mogućnost plasmana i razvoja svojih brandova na njemačkom, odnosno širem EU tržištu – kaže Kučan.

Uz dominantne horizontalne akvizicije dio kompanija preuzimao je tvrtke iz komplementarnih sektora poput, primjerice, mesne industrije Gavrilović koja je kupila lokalni lanac trgovina na Rabu za sve veću distribuciju mrežu svojih proizvoda. Ostali su se odlučili okušati u nekom novom sektoru, uglavnom turizmu i ugostiteljstvu. Tako je ove godine prodano pet turističko-hotelskih kompanija i dva odmarališta. Drugi pojedinačni sektor na ljestvici popularnosti bila je prehrambeno-poljoprivredna industrija, a slijedi ostala industrija, trgovina, financije i promet.

U kupoprodajnim se transakcijama uglavnom sve zna o prodavatelju i imovini koju prodaje, a ove se godine uz nekoliko iznimaka radilo o manjim i srednjim tvrtkama. Kontroverzije se pojavljuju na strani kupca – tko je, za koga radi, što mu je (pravi) cilj i koliko mu se može vjerovati. U većini ovogodišnjih preuzimanja radilo se o domaćim, široj javnosti dobro poznatim tvrtkama i poduzetnicima: Kerum, Agrokor (ove godine kupio tri tvrtke), Gavrilović, Adris, Zagrebačka banka, Atlantic grupa, EPH, Billa. Za kupnju kompanija odlučilo se tek nekoliko pojedinaca poput američke poduzetnice Nede Young ili Damira Lamze, bivšeg predsjednika Uprave Raiffeisen obveznog mirovinskog fonda. U dva slučaja kao kupac se pojavila država koja je popustila pritiscima javnih prosvjeda radnika tvrtki u stečaju, a dva su poduzeća preuzeli sami radnici. Deset tvrtki kupile su kompanije sa sjedištem izvan Hrvatske.

Popis na kojem se temelji ovaj tekst nije konačan presjek akvizicije 2005. godine. Ove su godine počeli procesi preuzimanja i prodaje još desetak tvrtki, ali još nisu završeni pa nisu ušli u našu statistiku. Dalmaciju Dugi rat čeka ponovni natječaj za prodaju, devet po redu. Dubrovačka građevinska tvrtka Ragusa dala je najbolju ponudu za crnogorski hotel Galeb, a odluka se očekuje ovih dana. Preko istočne granice pokušava se probiti i Belišće koje će početkom studenoga znati rezultat svoje ponude za beogradski Inos papir. Još se ne zna hoće li uspjeti preuzimanje Industrogradnje i tko će na kraju biti novi vlasnik. Za 88 posto dionica hotela Koločep stiglo je šest ponuda, a čak su tri favorita: hotelijer Goran Štrok, Ingra i Atlantic Grupa. Tvrtka splitskog poduzetnika Željka Keruma pokušava preuzeti tekstilnu tvrtku Nada Dimić i Koteks. U financijskom sektoru svi pak iščekuju što će biti sa Splitskom bankom koju će HVB morati prodati nakon spajanja s Unicreditom. Kada će to biti i tko su potencijalni kupci, vjerojatno će se znati do kraja ove ili početkom iduće godine. Očekuje se i privatizacija splitskog brodara Jadroplava u kojem država ima 72 posto dionica.

Preuzimanja preko burze trebalo bi olakšati najavljeno spajanje burzi. Zagrebačka i Varaždinska burza pregovaraju, naime, o povezivanju koje bi se moglo realizirati već 2006. godine.

Iduća godina tako, sudeći prema najavama, biti jednako uzbudljiva kad su u pitanju akvizicije i spajanja. Žestini natjecanja pridonijet će i pojava novih investitora koji se očekuju zbog ovogodišnjeg početka pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji. S obzirom na to da je put u EU sada širom otvoren, nema sumnje da će M & A pritisak na traženje dodane vrijednosti spajanjima i preuzimanjima prije ili poslije svom silinom zalupati i na hrvatska vrata, odnosno pridonijeti poslovnom razvoju hrvatskog Mittelstanda – zaključuje Dražen Kučan iz RBA.