Page 2
Bavčar je, međutim, i inače jedna od najzanimljivijih ličnosti u novoj slovenskoj povijesti. Pozornost na sebe privukao je još kao student. Tema njegova diplomskog rada: ‘Kritika Marxove teorije vrijednosti i robne proizvodnje’, dugo je bila na ledu. Diplomirao je na katedri za Političke znanosti, na od političkog estabilismenta osporavanom diplomskom radu a za koji je dobio i prestižnu studentsku nagradu France Prešern. Početkom osamdesetih bio je urednik studentskog tjednika Tribuna. S Janezom Janšom objavljuje dnevnik komunističkog disidenta Staneta Kavčiča. Bilo je nekako logično da upravo Bavčar stane na čelo Odbora za ljudska prava, kad je 1988. godine tadašnja JNA uhitala Borštnera, Janšu, Tasića i Zavrla. Zapravo, kao lider Odbora stupio je i na slovensku političku scenu.
U prvoj slovenskoj demokratskoj vladi premijera Lojzeta Peterlea, od 1990. do 1993., bio je ministar unutarnjih poslova. Godine 1991. vodio je Vladin projekt osamostaljivanja Slovenije. U lipanskom ratu iste godine na čelu je Glavnog stožera oružanih snaga. Bio je ministar u pet slovenskih vlada.
U lipnju 2002., slovensku javnost iznenadio je odlaskom s političke scene u gospodarstvo. Tada je imenovan za predsjednika Uprave Istrabenz, međunarodnog holdinga koji osim slovenskoga djeluje na osam tržišta: austrijskom, hrvatskom, talijanskom, bosanskom, njemačkom, srpskom, makedonskom i ruskom. Tvrđa djeluje na području energetike, investicija, turizma i prehrane te u djelatnosti potpore informatičkih. U 2004. godini holding Istrabenz poslovao je s 30 milijuna eura dobitka. Razgovor smo ipak počeli s makrorazine, o temi koja je danas u Hrvatskoj vrlo zanimljiva.
-
Nas u Hrvatskoj iznenadio je da Slovenija nije iz europskih fondova ‘povukla’ koliko je realno mogla. Tako su zvijezde ispalili Slovaci koji su u tome uspjeli.
-
Bili smo upozorjeni na to da će naša apsorpcijska mogućnost odme bi se omogućili svi ti postupci. Tu prije svega mislim na lošu politiku lokalnih zajednica koje se nisu potvrdile kao dovoljno spremne za promjenu.
-
U Hrvatskoj postoji dojam da baš u Sloveniji postoje vrlo jasni kriterij i dobra suradnja krupnog kapitala i visoke politike.
-
Ja imam suprotan osjećaj, nai-me, da se u Hrvatskoj dobro sura-duje. Što se krupnog kapitala ti-če, u Sloveniji još nema igrača koji bi se mogli usporediti s nekim hrvatskim igračima. Nema nikoga tko bi bio jak poput Todorica. Malo je, primjerice, toliko jakih poput Adris grupe.
-
Zar Istrabenz nije jak?
-
Mi smo jaki, ali mi smo menadžeri, a vaši su ljudi i vlasnici i menadžeri. Vaš je start drukčiji. Situacija je možda još naglašenija u Srbiji, manje u BiH. Možda postoji i neka simetrija s političkom situacijom. Mi smo imali jake političke ličnosti, ali nikad se nisu mogle mjeriti s onima u Hrvatskoj, Srbiji ili u BiH. Naša politička kultura bila je sklonija traženju koalicije, disperziji političke moći na različite centre, naglašavanju od samog početka parlamentarne demokracije višestranacog sustava. Kod nas čak ni predsjednik države nikad nije imao ovlasti kakve je, recimo, imao u Hrvatskoj. Vi sada idete u smjeru parlamentarne demokracije.
-
Nas čeka još zadnja faza privatizacije. Ja sam se kao član LDS-a. što sam i danas, zalagao još 2002. da u privatizaciju idemo brže, da državne fondove damo profesionalcima izvana, a da im država samo naznači odrednice, da ih obavijesti o tome što zapravo želi napraviti. Nova Janšina Vlada ima veoma visoko postavljen cilj razvoja gospodarstva, ali vrlo spo-ro to provodi.
-
Spomenuli ste da predstoji nova faza privatizacije. Koji će recept biti prihvaćen?