Najveće svjetske kompanije, koje su imale neke od ovogodišnjih rekordnih zarada, bilježe najslabi-ju kotaciju dionica u posljednjih 12 mjeseci. Pad je drastičan

Na burzi se ‘veliko’ nika-da prije nije činilo tako neatрактивnim. U SAD-u je najjasniji znak to-ga razbijanje, odnosno razdvajanje kompanija kao što je Cendant, rastuća grupacija uslužne djelatnosti koja stoji iza rent-a-cara Avis i internetske putničke agencije Orbitz. Cen-dant je nedavno objavio četvero-strano odcepljenje kako bi digao cijenu dionica. Taj potez slijedi sličnu odluku InterActive Corpora-tiona koji se rješava internetske putničke agencije Expedia i razdvajanje Viacom, medijskog carstva koje obuhvaća televiziju CBS, MTV i Paramount Pictures. Altria bi mogla biti sljedeća u razdvajanju Kraft Foodsa od Phillip Morris Tobacco.

Na Wall Streetu su najveće i najdiverzi-ficirane kompanije, odgovorne za neke od ovogodišnjih rekordnih zarada, među najslabijim kotacijama dionica u posljednjih 12 mjeseci. Pad je bio drastičan. Tobias Levkovich, šef ulaganja u Citigroupu, procjenjuje da 25 najvećih kompanija, koje vrijede oko 35 posto američkih indeksa vrijednosti, posluje na najnižem omjeru cijene i zarade u posljednjih dva desetljeća. Megatvrtke su bile najveći dobitnici porasta cijena na tržištu 90-ih, do te mjer-e da su u jednom trenutku imale omjer zarade gotovo 25 posto iznad tržišnog prosjeka. Sada pak posluju s 10-postotnim padom. ‘Blues velikih’ proširio se na relativno fokusirane, odnosno jedno-vrsne kompanije kao što su Wal-Mart, Microsoft i Pfizer. Drugi, kao što su Citigroup i General Electric, ne vole naziv konglomerati iako raspon njihovih aktivnosti pokazuje drukčije. Ali sve te top-kompanije, čak i Exxon čije su dionice poletjele, što je posljedica visokih cijena nafte, svjedoči su pada vrijednosti svojih dionica u korist manjih rivala u proteklih 12 mjeseci. Bez obzira na to radi li se o specijaliziranom eksploatairanju nafte i razvoju lijekova ili nediverzificiranim igračima u bankarstvu, maloprodaji i softveru, prvi put nakon dugo vremena tržište favorizira manje umjesto one-stop shopa.

Tromi veliki sustavi\n\nNekima je razlog očit. Henry Silverman, izvršni direktor Cendant-a, tvrdi da je rast investicijskih fondova potkopao jednu od najvećih prednosti megakompanija – njihovu mogućnost da se nose s rizikom i donose kontinuiranu dobit. Menadžeri investicijskih fondova dugo su tvrdili da više vole alocirati sredstva između sektora nego ih usmjeriti konglomeratima. Za jače kompanije kao što je GE, koji se ponosi svojim menadžmentom rizika i postojanim ra-stom zarade, teorija ima nezgodne implikacije, ali još nije uspjela nametnuti velike promjene u njihovoj strategiji. Cendant, koji je pažljivo balansiran da se nosi s rizikom preko raznih sektora i raznih kapitalnih ciklusa, došao je do toga da je više od polovice njegovih dionica u rukama investicijskih fondova. Zato nema izbora i mora im dati priliku za investiranje koje oni žele. Očito obeshrabren, Silverman, izvršni di-rektor Cendant-a, uspoređuje svoju kompaniju s podcijenjenom televizij-skom serijom: ‘umjetnički uspjeh, ali financijska propast’. Ipak, povećana zainteresiranost za kupnju privatnih investicijskih fondova daje kompanijama voljne kupce za dijelove njihovih poslova koji možda nisu perspektivni kao posebni, samo-stalni biznisi. Analitičari očekuju da će Cendant naći upravo takvog kupca za Avis, kao što je Ford za 15 milijardi dolara prošli mjesec odlučio prodati rivala Hertz za privatnim investicijskim fondovima koje vode i tvrtka Clayton, Dublier i Rice.

Visoke isplate dividendi\n\nNažalost, razdvajanje nije uvijek jednostavno. Iako ga analitičari hvale, Cendantovo odvajanje nije donijelo očekivani rast dionica. Dapače, dionice su pale na najniži stupanj u posljednjih 52 tjedna. Viacomovo razdvajanje imalo je sličan, porazan učinak na njegove dionice. Zato drugi…

Page 2

{“primary_language”:”hr”,”is_rotation_valid”:true,”rotation_correction”:0,”is_table”:false,”is_diagram”:false,”natural_text”:”upozoravaju na oprez pri donošenju naglih odluka u velikim kompanijama koje su u nemilosti da našnjih nestalnih tržišta. Tvrđi se da su tvrtke bile precijenjene i da bi morale postići astronomici pro-\nmet da zadovolje omjer koji su nametnule. Slično se dogodilo 70-ih, kada se, primjerice, Xerox i Pola-\nroid nisu uspjeli oporaviti. Ključ pokazivanja visoke vrijednosti di-\nonica krije se u tome da dokažete da profit možete povećati brže od prosjeka. Što je kompanija veća, to je teže takvo što učiniti. Dojam o tromosti velikih kompanija ne može izbrisati ni povećano dava-\nnje gotovinske rezerve dioničari-\nma. Visokim isplatama dividendi nastoje privući ‘vrijednosne ulaga-\nče’ koji pridaju važnost isplatama, odnosno visini dividendi pri pro-\ncjeni kompanije umjesto ‘rast’ fon-\ndove koji su u prošlosti znali astro-\nnomski povišiti vrijednost svojih dionica. Kompanije, ali i ulaga-\nći, vole ublažiti tu razliku između ‘vrijednosnih’ i ‘rast’ ulagača, no mnogi se američki fondovi još ta-\nko tržišno određuju prema klijen-\ntima. Opredjeljenje za povrat kapitala umjesto za reinvestiranje ne šalje pozitivan signal u pogle-\ndu kompanijinih dugoročnih oče-\nkivanja rasta.\n\nStrah od lošeg investiranja\n\nDrugi je pristup ovomu da ve-\nlike diverzificirane kompanije tržište ohrabruje da budu kon-\nzervativnije, možda baš zato što ulagači ne vjeruju da će kompa-\nnije pametno reinvestirati novac. Takva je situacija upravo obrnuta od trendova 90-ih. Tada se isplata dividende loše odrazi-\na na dionice, a danas reinvesti-\nranje ima takav učinak. Ulagači uče iz iskustava otprije pet godi-\nna i ne žele baciti novac tako što će biti pogrešno investiran. Ta-\nkav su stav najviše osjetili kon-\nglomerati koji su, bar donekle, utemeljeni na zamisli da dioniča-\nri menadžerima prepuste odluke o ulaganjima alokaciji sredsta-\nva. Čak je i Microsoft, koji je po-\nnosno odbijao isplatu dividendi, prošle godine morao popustiti i isplatiti veliku posebnu dividendu, a sada i redovito isplaćuje di-\nvidendu po kvartalu. Ali opada-\nnje vrijednosti Microsoftovih di-\nonica i visoke isplate novca zna-\nče da čak i ta arhetipska dionica rasta pada u šake ‘vrijednosnih’\n\n—\n\nRast investicijskih fondo-\nva potkopa jednu od najve-\nćih prednosti megakompani-\nja – njihovu mogućnost da se\nnose s rizikom i donose kon-\ntinuiranu dobit\n\nulagača kao što je fond First Ea-\ngle iz New Yorka, tvrtka pozna-\nta po svom striktnom slijede-\nnju ‘vrijednosnog’ stila ulaganja. Predrasude o megakompanija-\nma dovele su do toga da fondo-\nvi poput First Eaglea dođu u po-\nsjed dionica koje su nedavno bi-\nle samo neostvareni san, primje-\nrice Toyote.\n\nAli trend se ne očituje samo u isplatama dividendi 25 najve-\ćih kompanija nego i u ukupnoj svoti novca koju kompanije dis-\ntribuiraju investitorima. Divi-\ndende rastu brže od zarade prvi put u posljednja tri desetljeća. Američka udruga dioničara, lo-\nbistička grupa, tvrdi da će uku-\npne dividende kompanija pre-\nmašiti 200 milijardi dolara pr-\nvi put ove godine, što je 36-po-\nstotno povećanje u odnosu na\nukupnu dividendu prije tri go-\ndine. Nekim financijskim stra-\ntezima to je samo dobra šan-\nsa za kupnju. Jeffrey Applega-\nte, direktor investicija u Fiduci-\nary Trustu iz New Yorka, tvrdi\nda je neizbježno da su u ovom ci-\nklusu megakompanije u nemi-\nlosti. Investitori se možda boje\nda će globalna ekonomija uspo-\nriti, ali prognoze analitičara go-\nvore o dvoznamenastim broje-\nvima rasta zarada, barem još za\n\n—\n\nsljedeću godinu, sugerirajući da je opća rasprodaja možda ipak pretjerana. S druge strane, pad vrijednosti viđen kod velikih i diverzificiranih kompanija mo-\ngao bi jednostavno nestati kod najjačih grupacija, a ostati kod slabijih. Statistička istraživa-\nnja pokazuju da padovi vrijed-\nnosti kod velikih kompanija na duži rok nisu rezultat opsega ili diverzificiranosti proizvoda, već se jednostavno temelje na kvali-\nteti trenutačnih sredstava koji-\nma barataju. Ako megakompa-\nnije ne dođu opet u milost, čak\nni nakon žestokih pokušaja da\nzadovolje investitore, drastič-\nna restrukturiranja i razdvaj-\njanja, slična onima koje plani-\nra Cendant, bit će sve realnija.\n\nVanja Figenwald“}