Novi model

Vlada obećava da će se sve riješiti kad se elektroprivreda privatizira. Potrošači će tada struju moći slobodno nabavljati na tržištu od najpovoljnijih ponuđača. Zaboravlja se da imamo struju znatno jeftiniju od europske.

Prema elektroenergetskoj bilanci u Hrvatskoj sada nedostaje 1,7 milijuna MWh struje. U dvije sljedeće godine završit će se izgradnja samo dvije manje elektrane, što ne može zaustaviti sve izglednije ponavljanje ‘kalifornijskog slučaja’ (raspad sustava opskrbe strujom zbog nedovoljnih ulaganja u izgradnju potrebnih kapaciteta). Trenutačno se manjak struje ‘kompenzira’ padom potrošnje u industriji. Umjesto zadovoljavajućih programa izgradnje novih kapaciteta za proizvodnju struje, hrvatskim potrošačima Vlada obećava da će se sve riješiti kad se sadašnja elektroprivreda prilagodi uvjetima EU, restrukturira i privatizira. Prema tim obećanjima potrošači iz Hrvatske nakon privatizacije HEP-a struju će moći slobodno nabavljati na europskom tržištu od najpovoljnijih ponuđača.

U Hrvatskoj je, međutim, cijena struje za kućanstva 52 posto niža od najskuplje u Europi, a za industriju 49 posto. U Italiji kućanstva jedan MWh plaćaju 141 eura, u Njemačkoj i Portugalu 128 eura, a u Hrvatskoj samo 68 eura. Industrijski potrošači u Italiji jedan MWh plaćaju 73 eura, u Irskoj 67 eura, a u Hrvatskoj samo 37 eura. Zbog toga se procjenjuje da će nakon otvaranja tržišta struja u Hrvatskoj poskupiti 40 posto.

Za 2008. planiran je početak radova dvije…

Page 2

Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se od 2002. uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.

u tim se programa govori načelno kao o nečemu što treba uslijediti nakon privatizacije.

U cijelosti je precizirana samo dinamika otvaranja tržišta struje u Hrvatskoj:

• od 1. srpnja 2006. za potrošače s potrošnjom iznad 9.000 MWh,

• od 1. srpnja 2007. za poduzetnike,

• od 1. srpnja 2008. za sve kupce.

Proces restrukturiranja HEP-a počeo je sredinom 2002. godine pod službenim nazivom ‘preoblikovanje HEP-a d.d. u HEP grupu’. Premda još nije potpuno zaživjela ni organizacijska struktura HEP-a iz srpnja 2002., od lipnja ove godine priprema se nova reorganizacija. Ta je nova organizacija potrebna, kako je obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.

Božo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.

Otvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. Uz ta dva razloga navode se još i opći razlozi kao što su ‘ubrzavanje reforme energetskog sektora’, ‘razvidnost i neovisnost rada’, ‘sigurnost opskrbe na temelju međunarodnih iskustava’ itd. Sva je sreća što u HEP-u ima dovoljno zaposlenih pa se uz program restrukturiranja stignu baviti i proizvodnjom i tekućom opskrbom električnom i toplinskom energijom.\n\nBožo Udovičić, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, upozorava da struja nije samo roba i to potkrepljuje centrala od 350 MWh, pa se predviđa da će se manjak struje tada ‘vratiti’ na razinu iz 2004. godine, na 1,7 milijuna MWh. Prema elektroenergetskoj bilanci predviđa se da će se nakon 2008. manjak struje povećavati, a do 2020. godine narast će na 12,5 milijuna MWh.\n\nOtvaranje tržišta struje\n\nDosadašnji programi restrukturiranja, međutim, iscrpljuju se uglavnom u pronalaženju pravne forme stjecanja vlasništva ili nekog drugog prava nad postojećim kapacitetima i prirodnim dobrima, odnosno preuzimanju monopolnih (do)sadašnjih javnih elektroprivrednih poduzeća. O ulaganjima u izgradnju novih kapaciteta obrazloženo, ‘radi prilagođavanja novoj europskoj energetskoj regulativi (Direktiva 2003/54/EC) te zbog uspostave hrvatskog otvorenenog elektroenergetskog tržišta’. U

Page 3

“`markdown

je podatkom da desetina svjetskog stanovništva troši polovicu svjetske energije. Udovičiću ekološke udruge prigovaraju zbog zagovaranja izgradnje termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana. Na to Udovičić odgovara da se u zemljama OECD-a po stanovniku troši 8088 kWh, a u Hrvatskoj tek 3228 kWh godišnje. U Hrvatskoj postoji parlamentarni ured koji se brine za poštovanje zabrane istraživanja i gradnje termoelektrana na ugljen i nuklearki. Ta zabrana istraživanja egzistira od 1997. godine i Udovičić se pita kakva smo mi to zemlja u kojoj se zabranjuju čak i istraživanja. Isti ljudi koji se za- uzmaju za zabranu izgradnji nuklearki i termoelektrana na ugljen sjedaju u svoj automobil i voze se ne znajući da u hrvatskom elektroenergetskom sustavu ima 1600 MWh termoelektrana, a samo u osobnim automobilima u Hrvatskoj je ugrađeno više od 130 tisuća MWh.

U međuvremenu se bitno mijenja i stav javnosti prema privatizaciji, osobito prema uzurpcijama prirodnih bogatstava i otuđivanju javnog dobra uglavnom zbog loših iskustava s prodajom magistralne telekomunikacijske mreže Deutsche telekomu. To je uzrokovalo i promjenu stava i službene politike prema privatizaciji. Iz Ureda predsjednika Republike nakon 14 godina provođenja privatizacije ekonomistima na ovogodišnjem tradicionalnom opatijskom skupu priopćeno je da je ‘potrebno promijeniti model privatizacije, završiti reviziju pretvorbe i unaprijediti poslovanje javnih poduzeća’.

Brzopleta privatizacija\n\nDa se mijenja odnos prema otuđivanju javnog dobra, pokazuju i pokušaji da se izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na brzi- nu ozakone nekretnine prodane u intermezzu od pretvorbe do privatizacije. Radi se o nekretninama koje nisu sui generis, kao dio imovine poduzeća prodavača, bile predmet procjene u postupku pretvorbe (primjerice, neizgrađeno zemljište uz more, odnosno pomorsko dobro) i o neuknjiženim pravima (bivših) javnih poduzeća itd.\n\nTakav je prijedlog naišao na ozbiljna neslaganja i unutar same Vlade, posebno Ureda za zakonodavstvo, a Hrvatska gospodarska komora predložila je da se još jednom preispita opravdanost i potpunost predloženih izmjena Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima. Suprotno tomu, sporni prijedlog promjena Zakona o vlasništvu\n\n—\n\nProizvodnja i potrošnja struje\n\n\n\nSTJEPAN ZDUNIĆ: – Strani kapital agresivno juriša na sektor elektroprivrede jer se radi o tzv. neelastičnoj (zajamčenoj) potražnji i monopolnoj djelatnosti, odnosno o mogućnosti dobivanja monopolne rente.\n“`

Page 4

Novi 1,1 milijun MWh energije

Uprava HEP-a je 10. veljače 2005. donijela odluku o izgradnji bloka L u Termoelektrani-toplani Zagreb i HE Lešće. Blok L TE-TO Zagreb trebao bi imati 100 MW električne i 80 MW toplinske snage i planiranu godišnju proizvodnju od 750.000 MWh električne energije i 250.000 MWh toplinske energije. HE Lešće trebala bi imati 42,29 MW snage i planiranu godišnju proizvodnju električne energije od 98.000 MWh. Vrijednost investicije u Blok L TE-TO Zagreb je 70,4 milijuna eura, a u HE Lešće 67,2 milijuna eura.

HEP-a. Cijena struje bitan je makroekonomski instrument kojim se može regulirati kretanje svih ostalih cijena. S obzirom na to da će se nakon privatizacije HEP-a o cijeni struje odlučivati izvan Hrvatske jednako kao što se sada odlučuje o štednji hrvatskih građana, ekonomisti se ne žele odreći još jednog makroekonomskog instrumenta.

Govoreći na skupu ekonomista o 15 godina tranzicije, Stjepan Zdunić se poslužio primjerom utjecaja cijena struje na kretanje ostalih cijena. Tom je prigodom Zdunić povezao teorem Balassa-Samuelson (relativne cijene i intervalu-tarni tečaj) i djelovanje ‘Tradable’ i ‘Nontradable’ sektora u gospodarstvu (cijene u privatiziranom gospodarskom sektoru izloženom tržišnom djelovanju i cijene u sektoru koji još nije privatiziran ni izložen tržištu). Cijene struje u Hrvatskoj još su u ‘Nontradable’ sektoru gospodarstva. Na tom primjeru Zdunić je objasnio zašto strani kapital tako agresivno juši na sektor elektroprivrede jer se radi o tzv. neelastičnoj (zajamčenoj) potražnji i monopolnoj djelatnosti, odnosno o mogućnosti dobivanja monopolne rente.

Novi model

A i u sve većem broju europskih zemalja, među kojima prednjači Francuska, mijenja se stav prema privatizaciji javnih poduzeća. U tim zemljama više ne pristaju privatizirati infrastrukturna poduzeća i rasprodati prirodna bogatstva i javna dobra, osobito u elektroprivredi. Prevladava logika da je državni monopol manje opasan od privatnoga jer javnost na državne monopoliste može koliko-toliko utjecati preko parlamenta. Da bi se zadovoljili međunarodni zahtjevi da se monopolisti ipak izlože djelovanju zajedničkog tržišta, u tim se zemljama infrastrukturna poduzeća restrukturiraju tako da se dotadašnje jedinstveno poduzeće razdvoji na najmanje dva, pa u jednome ostaje infrastruktura, a drugomu se odobrava koncesija za trgovanje uslugama na infrastrukturi i izlaze se slobodnom tržišnom djelovanju.

Taj je model već primijenjen i u Hrvatskoj. Bivša poslovna jedinica ‘Odašiljači i veze’ izdvojena je iz dotad jedinstvenog u zasebno poduzeće s cjelokupnom magistralnom mrežom odašiljača. Nakon toga su dodijeljene koncesije za TV frekvencije privatnim i ostatku državne televizije, s tim da sve TV kuće moraju plaćati naknade za korištenje odašiljača i frekvencija čije visine treba određivati neovisno regulatorno tijelo. Ekonomski bi, naime, bilo nelogično i neopravdano da se gradi više paralelnih mreža TV odašiljača. Prije odluke o privatizaciji HEP-a valja pronaći rješenja kojima bi se izbjegle pogreške u privatizaciji hrvatskih telekomunikacija, zbog kojih se i danas javnosti taj ugovor o prodaji tog javnog dobra Deutsche telekomu. Hrvatske su telekomunikacije prodane za proračunsku zakupnu cijenu od 1,3 milijarde USD. A dobit ostvarena prodajom usluga u hrvatskim telekomunikacijama nakon privatizacije u razdoblju od 1999. do 2004. godine iskazana je u ukupnom iznosu od 1,080 milijardi USD, ne računajući neoporezovanu dobit izvučenu međusobnim plaćanjima između tvrtke matice i tvrtke kćeri. Ili pojednostavnjeno, valja izbjeći loš posao.