Page 2
Poruka koju svi mogu doživjeti i dodirnuti
Potreba za doživljajem, avanturom i ultimativnim užitkom sve je veća, a naglasak je na razbijanju rutine, buđenju emocija i pokretanju svih osjetila
Piše: Lidija Vuković
Prijedbe, proslave, obljetnice, susreti, skupovi, kongresi, presice, svečana otvaranja, božićni domjenci, nastupi na sajmu, promocije, prezentacije proizvoda – svega toga ima napretek u Hrvatskoj, što znači da ovdašnji svijet voli evente, bez obzira na to što time podrazumijevao. Čini se da u stopu pratimo trendove razvijenog svijeta, koji sve više traži poticaje u neposrednom iskustvu i događanju, u ‘životu uživo’. Važno je da se nešto događa; ‘moving’ je ‘cool’, a ako ga prati i nešto glamura – to bolje. Event, riječ uvezena iz SAD-a, baš kao i tolike druge, posebice na području marketinga, reklame ili odnosa s javnošću, u prijedodu znači događaj ili još bolje događanje, iako svoj pravi korijen vuče iz francuskoga ‘événement’, riječ koja asocira avanturu, spektakl, trenutak – riječju, doživljaj koji pokreće, budi emocije, aktivira osjetila, ostaje u sjećanju. Nije ni čudo da ga je prigrilo marketing – pogotovo otkad kruže studije da reklamne poruke na televiziji, filmu, novinama, časopisima ili na plakatima sve teže dopiru do potrošača i sve češće neprimijećene prolaze pokraj oka i uha i nestaju u medijskoj poplavi. A budući da je i potreba za doživljajem, avanturom i ultimativnim užitkom u latentno sve zasićenjem hiperpotrošačkom društvu sve veća, naglasak je na osobnom obraćanju kupcu: na reklamnoj poruci koju možeš dodirnuti, u njoj sudjelovati i doživjeti je.
Odzvono samodopadnim govornicama
Samodopadne polusatne govornice predsjednika uprava ili kakvog čelnika, aranžirane tekstualnim projekcijama i bićem koji mami salamom od mesa-ra iza ugla definitivno su ispalne iz igre!
Evente više ne kreiraju i ne upriličuju samozvani volonteri, tajnice, kakav zaposlenik koji trenutačno nema druge zanimanje ili sam direktor ako mu je do njega jako stalo, nego event manageri, koji se danas za ovaj poziv školjuju na sveučilištima, institutima i specijaliziranim školama čija nastava obuhvaća predmete kao što su sociologija, psihologija, ekonomija i financije, dramaturgije i komunikologije, organizacije i logistike – sve do upravljanja događajem i medijima i specijaliziranih kolokvija iz audio i vizualne tehnike, scenografije, kostimografije i dr. Tek tako upućen stručnjak, odnosno tim stručnjaka može stvoriti jedinstven doživljaj koji razbijaju rutinu svakodnevice i ima moć lansirati i ‘prodati’ bez obzira je li riječ o proizvodu, usluzi ili stajalištu, stvarati predodžbu i imidž, diferencirati od konkurencije, motivirati zaposlene i poticati biznis u svim aspektima.
