Page 1
RAVNOTEŽA PRIVATNOSTI I KARIJERE – NEMOGUĆA MISIJA\n\n## Stres na poslu ili depresija bez posla\n\nSamoumirovlenje Nikole Kalinića (54), člana Uprave Zabe, bit će rješenje koje će uskoro priželjivati mnogi menadžeri, ali rijetki će imati ‘dobitnu kombinaciju’\n\nD a je o nekome drugom, a ne o Nikoli Kaliniću, članu Uprave Zagrebačke banke, objavljeno da se dobrovoljno povlači godinu dana prije isteka mandata, bio bih vrlo sumnjivac. Razmišljao bih o mogućim pravim razlozima zašto dugogodišnji drugi čovjek najjače banke u Hrvatskoj u 54. godini tvrdi da ide ‘brati masline na Zlarin i jedriti oko Jabuke’. Kad je, međutim, o Kaliniću riječ, za hrvatsku menadžersku praksu nezabilježen potez sa svim je razumljiv. Radi se o menadžeru koji očito ima rijetku sposobnost da nađe ravnotežu između privatnog života i karijere.\n\nPotraga za ravnotežom u sve bržem i nemilosrdnijem globalizacijskom biznisu postaje jedna od glavnih tema koje zaokupljaju direkture diljem svijeta. Rijetki su oni koji imaju rješenje. Čak i glasoviti Jack Welch u svojoj novoj knjizi Kako pobjeđivati priznaje da nije kompetentan za to područje.\n\nKalinić upozorava da njegova odlučnost da ode ‘u mirovinu’ s 54 godine ne može biti recept za širi krug ljudi. On je u Zagrebačku banku došao 1991. i sljedeće desetljeće i pol primao je pristojnu plaću, a tomu treba dodati i realizirane opcije na dionice Zabe. Na kavi u svom uredu u Paromlinskoj 2 priznat će da ne odbacuje mogućnost da se za godinu-dvije aktivira na nekom drugom poslu, ali da o tome sada ne razmišlja. Očito mu je, bez obzira na mnogo ‘utakmica u nogama’, s jedne strane dosta iz godine u godinu sve većih zahtjeva dioničara i sve manjeg manevarskog prostora monetarne politike s druge strane.\n\nN akon odlaska potkraj godine sadašnjem će članu Uprave Zabe mobilitet mnogo rjeđe zvoni, neće biti poziva na svečanosti i domjenke… S takvim iskustvom Kalinić bi sljedeće godine mogao držati predavanja o traženju ravnoteže između karijere i privatnog života.\n\nČinjenica je da bi se u sljedećih nekoliko godina mogao povećati broj menadžera zainteresiranih za njegovo iskustvo. Upućuje na to i najnovija kolumna Williamsa Montgomeryja, bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj, objavljena u subotnjem Jutarnjem listu. On tvrdi da bi životni standard u Europi i SAD-u mogao drastično pasti i da svijet više neće biti ugodno mjesto za život. Spominje sukobe među zemljama zbog resursa i rušenje demokratskih vlasti. Među izazovima na koje zapadne vlade vjerojatno neće uspjeti odgovoriti navodi skoru nestajuću resursa, globalno zatopljavanje, gubljenje konkurentnosti zapadnog dijela svijeta, rast stanovništva i uspon Azije.\n\nN a prvi pogled sve se to čini dalekim od prošlogovog hrvatskog menadžera koji se bori s lokalnim konkurentima, pokušava naplatiti isporučenu robu ili gleda kako da dobije neki posao s državom. Ali u globaliziranom svijetu nitko nije otok. Žestina svjetske konkurencije, pritisci na snižavanje cijena, sve kraće vrijeme u kojem treba izbaciti novi proizvod, izmišljanje novih instrumenta promocije – sve to nemilosrdno pritišće i hrvatske menadžere. Vrtuljak se sve brže vrti, stresovi su sve neizdržljiviji, obiteljski život postaje mislena sintagma.\n\nKad se tomu doda i opravdani strah od toga kako će za deset godina izgledati sustavi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, zabrinutost sadašnjih i budućih menadžera mora se povećati. Ne samo što u tijeku radnog vijeka treba osigurati redovitu količinu štednje za starije dane nego uobičajene iznose treba povećati i za sve veće udjele participacije u troškovima zdravstva za sebe i obitelj. Po svemu sudeći mirovinski će sustavi u desetak godina bankrotirati pa odgovoran menadžer današnjice mora osigurati i sredstva ne samo za slučajeve kad bude bolestan nego i za normalan život kad jednom prestane raditi.\n\nZbroje li se globalne i lokalne prijetnje, lako je zaključiti da će primjeri kakav je primjer člana Uprave Zagrebačke banke biti rijetki. S jedne strane, mnogi uspješni poslovni ljudi ne znaju prepoznati vrijeme da ‘povuku ručnu’ ili jednostavno ne znaju živjeti bez poduzetničkog adrenalina. S druge strane, oni manje osigurani iz sredine ‘hranidbenog lanca’ teško će skupiti rezervu za hrabru odluku o samoumirovlenju ili dobrovoljnom spuštanju na manje zahtjevne funkcije u srednjim 50-im.\n\nVećina će biti osuđena na biranje između doživotnog stresa na poslu i egzistencijalne depresije bez posla.\n\n—\n\nČak i glasoviti Jack Welch u svojoj novoj knjizi Kako pobjeđivati priznaje da nije kompetentan za pitanje životnog balansa\n\n—\n\nZa razliku od nekadašnjih direktora, današnji hrvatski menadžeri moraju zaraditi mnogo više da bi sebe i obitelj osigurali od raspada mirovinskog i zdravstvenog sustava\n\n—\n\nwww.liderpress.hr | Lider\n\n—\n\n11/30/05 1:37:47 PM\n\n—\n\n005 ekonomalije.indd 5\n
