Home / 100 hrvatskih korporacija zrelo za radničko dioničarstvo

100 hrvatskih korporacija zrelo za radničko dioničarstvo

Može li ESOP, osobito za manja poduzeća, zaštititi od neprijateljskih preuzimanja? Osobno držim, a to pokazuje i dio svjetske a i domaća praksa, da su uspješna hrvatska poduzeća koja su provela ESOP sigurnija od neprijateljskog preuzimanja upravo zato što radnici nadziru vlasničku strukturu od onih koja su tajkunizirana ili privatizirana prema nekom od ovih naših, uvjetno rečeno, nepravednih privatizacijskih modela. To da radnici budu vlasnici nije nikakav tabu i otežavajuća okolnost za menadžment. Dakako, nijedan program sam za sebe ne mora biti uspješan, programom treba upravljati. To znači da ESOP mora imati svoje mjesto, a ciljevi ESOP-a i radnika moraju biti transparentni. Radnici moraju znati zašto su u vlasničkoj strukturi, što se od njih očekuje i trebaju u tome prepoznati svoje interese. Preklapanje interesa vlasnika i radnika iskazano u menadžerskim zahtjevima za podizanjem efikasnosti i produktivnosti može biti izvorište dugoročne konkurentnosti i hrvatskih poduzeća. ESOP je najkarakterističnije obilježje najrazvijenijih zemalja svijeta – Francuske, Velike Britanije, SAD-a i dr. Zapravo, cijela Europa ide u smjeru radničkoga dioničarstva.

Na koji bi optimalni način poduzeća u Hrvatskoj trebala biti obuhvaćena ESOP programima? U Hrvatskoj imamo oko 300 korporacija, odnosno dioničkih društava koja izvještavaju Komisiju za vrijednosne papire. Imamo 68 tisuća poduzeća, ali samo 300 korporacija. Osobno procjenjujem da bi bilo dobro kad bi barem u sto korporacija od njih 300 radnici u nekom obliku sudjelovali u upravljanju. To ne znači da radnici moraju biti u većinskom vlasništvu. Dovoljno bi bilo i samo nekoliko postotaka vlasništva, pa bi u kombinaciji s participativnim menadžmentom te korporacije poboljšale svoju produktivnost i ekonomske rezultate, a povećala bi se i socijalna odgovornost samih poduzeća.

Je li točno da je radničko dioničarstvo dobro u uspješnim tvrtkama a da daje loše rezultate u manje uspješnim tvrtkama, a tako je i s ostalim modelima upravljanja? To je točna teza, radničko dioničarstvo ima smisla samo u dobrim poduzećima. Je li radničko dioničarstvo rješenje za loše tvrtke? Smatram da nije. U lošim tvrtkama radničko dioničarstvo treba kombinirati s drugim modelima poboljšanja uspješnosti tvrtke. Privatizacija posredstvom radničkog dioničarstva najbolje rezultate ostvaruje u poduzećima u kojima menadžment ima jasnu viziju. U poduzećima s mnogo problema sam proces radničkog dioničarstva neće ništa riješiti.

Kako spriječiti da menadžment ne pokuša manipulirati radničkim dioničarstvom? Nije tajna da su mnogi modeli radničkog dioničarstva korišteni u Hrvatskoj zapravo bili manipulacijski instrumenti. To se mora spriječiti, a najbolje se može postići zakonom. Trebalo bi utemeljiti tijelo koje će autorizirati sve odluke o ESOP-u i osigurati transparentno stjecanje dionica uz nadzor i nakon stjecanja.

Zar bi to značilo da dioničari koji su stekli dionice na povlašteni način ne bi smjeli određeno vrijeme trgovati takvim dionicama? Vidjet će se kakva će rješenja biti predložena, možda je sada prerano o tome govoriti. Bitno je onemogućiti zloupotrebu i ostvarivanje netransparentne tržišne koristi. Treba onemogućiti provedbu ESOP-a radi stjecanja udjela prema povlaštenim uvjetima.

Kako objašnjavate dosadašnji histerični otpor bilo kakvom sudjelovanju zaposlenih u upravljanju poduzećima u Hrvatskoj? Negativnim iskustvima ranijeg modela socijalističkog samoupravljanja. Često me napadaju da zagovaram povratak na staro. ESOP i modeli financijske participacije u koje spada i ESOP modeli su najrazvijenijih zemalja svijeta. To su modeli ekonomske demokracije i postindustrijskog društva. Razvili su se da se naglasi socijalna komponenta u upravljanju korporacijama. ESOP je dizajniran radi prevladavanja nekih nedostataka profitnog modela. Primjena tog modela kod nas mogla bi dokršćiti proces privatizacije. U Hrvatskoj još ima oko 1,7 posto poduzeća koja su u 50-postotnom i većem državnom vlasništvu. Ta poduzeća ostvaruju oko 20 posto dobiti hrvatskoga gospodarstva, ali i kontroliraju više od 50 posto imovine. To znači da je više od 50 posto imovine u pretežnom državnom vlasništvu.

Je li ESOP odgovor za ‘ispravak’ promašenog hrvatskog privatizacijskog modela? Mnogi kažu da je za ‘ispravak’ kasno. Ja ne mislim tako. Hrvatski privatizacijski model nije stimulirao ESOP programe, pa su se oni pojavili relativno kasno: radi prevladavanja poteškoća koje je uzrokovalo primarni privatizacijski model, a čije su posljedice dovelo do ozbiljnih ekonomskih i socijalnih problema. Ne postoje, spomenuo sam, porezne olakšice ni drugi mehanizmi na razini države kojima bi se poticalo širenje zaposleničkog dioničarstva. Ali osobno držim da bi se ESOP mogao provesti u brojnim poduzećima u Hrvatskoj.

Privatizacija je korisna uvijek kad se želi podići ekonomsku efikasnost. Treba, međutim, razlikovati privatizaciju nečega što postoji u konkurentnim uvjetima od privatizacije nečega što je javni interes. Nije isto razgovarati o privatizaciji elektroprivrede i nekog poduzeća koje posluje u konkurentnim uvjetima. Jadrolinija je poduzeće koje funkcionira prema načelu javne usluge. Ali to ne znači da takvo poduzeće mora ostati isključivo u vlasništvu države. Osobno mislim da i ta poduzeća moraju biti privatizirana, ali država mora sačuvati značajan udjel. Tu još treba spomenuti i neke vanjske interese za dezintegraciju nekih od tih poduzeća, primjerice, HEP-a, koji mogu biti kontraproduktivni, pa i suprotni interesima Hrvatske.

Tko najčešće pokreće ESOP i zašto? Top menadžment je definitivno zadužen za strategiju poduzeća i on bi trebao pokretati ESOP programe, ali ne samo on nego i druge interesno utjecajne skupine. Zašto ne i srednji sloj menadžera? Zašto ne i sindikat? Držim da bi top menadžment trebao biti katalizator tih zahtjeva i interesa, a ne isključivo netko tko će davati ideje i uključivati poduzeće u takve procese. Na svim razinama poduzeća treba postojati želja i volja da se sudjeluje u vlasničkoj strukturi, a top menadžment to mora provoditi.

Kakva je korelacija između primjene ESOP programa i (ne)zaposlenosti? U Hrvatskoj danas često govorimo o povećanju produktivnosti uz pretpostavku smanjenja broja zaposlenosti. To je pogrešno i takvu tezu mogu zavarati samo oni koji ne razumiju bit suvremene ekonomije. Produktivnost treba, dakako, svakodnevno poboljšavati ali boljim korištenjem postojećih resursa. Kvaliteta menadžmenta ne očituje se u tomu koliko će zaposlenih otpustiti, nego koliko ih se može kvalitetno angažirati u poslovima.