Boris Filipaj, vlasnik tvrtke Bioaromatica

Mnogi se muškarci vole pohvaliti time da su dobri kuhari, no Borisu Filipaju kuhanje je strastveni hobi. Način da se odmakne od posla i problema, da pokaže maštu i kreativnost u pripravljanju neobičnih jela.

Muškarac koji razvlači tijesto za štrudlu nije svakodnevna pojava, a ako je k tomu poduzetnik i poslovni čovjek s obvezama koje je teško ispuniti i u 24 sata, taj je prizor pravo malo čudo za prijatelje i poslovne suradnike Borisa Filipaja, vlasnika tvrtke Bioaromatica. Inženjer kemije podrijetlom iz Krapinskih Toplica kuhanje voli od malih nogu kad je od majke Veronike naučio prve vještine pripremanja zagorskih specijaliteta, a poslije je sam usavršavao kulinarsko umijeće koje je s vremenom postalo pravi hobi. Kuhanje ga, kaže, opušta, potiče mu maštu i kreativnost i istinski ga usrećuje.

• Nemam posebni specijalitet koji osobito volim pa sam za danas pripremio nešto laganije – štrukle na dva načina, pečene i kuhane u juhi, biftek u umaku od bukovača te salatu s dresingom od jaja i maslinova ulja. Tajna je, naravno, u začinima i pravilnom odabiru namirnica. Mogu reći da sam dobar poznavatelj bilja, a jednako se dobro razumijem i u gljive koje najčešće sam bere – govori Filipaj.

Kuhanje je za njega putovanje u različite krajeve svijeta, ali bez prtljage, vodiča, umora, neugodnih iznenađenja. U svojoj kuhinji imaš sve – mirise, boje, oblike koji su u povrću, voću, ribi, mesu, sirevima, začinima sačuvali dio podneblja iz kojega stižu. Tu su i vina koja u okusu ‘pamte’ godinu berbe i vinograd s kojega potječu. Osobno, kaže, najviše voli Istru, upravo zbog njezine blage klime i nevjerojatne različitosti bilja. Supruga Mirjana već se navikla na njegovo kuhanje i ponosi se njime, njegovom maštovitošću.

Spoznaja o potrebi povratka prirodnim vrijednostima potaknula je Filipaja da 1990. godine osnuje tvrtku Bioaromatica čija je osnovna djelatnost proizvodnja farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda na biljnoj osnovi. Dobio je brojne nagrade, a pokrenuo je i nekoliko važnih projekata kao što su revitalizacija dalmatinskog buhača u Hrvatskoj, projekt robne marke Aromatica i Histria Aromatica, arboretum ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja.

• Tendencija povratka prirodnim svijetom sve je očitija u svijetu, zapadne zemlje već godinama rade na oplemenjivanju tla, zemlje i vođe i, naravno, zdravlja svog stanovništva. Sve je više namirnica, trgovina i restorana sa zdravom hranom, a to se i kod nas počelo poticati – kaže Filipaj te dodaje kako je njegov hobi, kulinarstvo, dio njegova načina razmišljanja potaknut strom poslovicom: Reci mi kako je deš pa ću ti reći kakav si.

Lošinjska juha sastoji se od tri jušna temeljca: od govedine, dagnji i vrganja. Svaki se od njih priprema posebno.

Govedi temeljac dobiva se kuhanjem 300 g mesa u vodi uz minimalan dodatak soli, sve dok meso ne omeša.

Temeljac od dagnji, koji se kuha petnaestak minuta, dobije se prženjem sitno nasjeckanog češnjaka na maslinovu ulju kojemu se kasnije doda 300 g dagnji, sitno sjeckani celer, peršin i mrkva te nekoliko decilitara vode.

Temeljac od vrganja dobije se prženjem 300 g gljiva, i to na maslacu sa sitno nasjeckanim crvenim lukom (može i nariban), a poslije se doda nekoliko decilitara vode, žličica majčine dušice i polovica lovorova lista i kuha se desetak minuta. Zatim se sva tri temeljca pročijede, a juhe spoje u jednu, u koju se stave četvrtine krumpira i kuhaju se dok gotovo ne omešaju. Tada se umute dva jaja kojima se doda mala žličica octa ili limuna te ih se lagano umiješa u juhu koja postaje gusta. Nakon toga dodaje se govedina, dagnje i vrganji, kuha se još desetak minuta i posluži toplu.