Većina najmoćnijih stranih biznismena u Hrvatskoj mahom su predstavnici vlasnika tvrtke, a tek neznatan dio stigao je na osnovi međunarodnog traganja hrvatskih kompanija za najboljim kadrovima.
Na osnovi analize Zavoda za poslovna istraživanja (ZAPI) stranih biznismena u Hrvatskoj, koja je izradila popis 500 stranaca s utjecajem na hrvatsku poslovnu stvarnost, Lider je izabrao njih 100 koji su s obzirom na svoju poziciju u hrvatskom gospodarstvu najmoćniji među stranim biznismenima u nas.
Predsjednike uprava i samostalne direktore, njih 60, rangirali smo prema upravljačkoj moći kojom raspolažu, a procijenjena je na osnovi prihoda kompanija koje vode. Članovi uprava i prokuristi, njih 40, rangirani su prema istom kriteriju, a tablice su razdvojene jer, bez obzira na upravljačku moć kompanija, ljudi na poziciji prvog čovjeka već samim tim imaju veći utjecaj.
Heinz Truskaller je, prema ispitivanju Lidera, najmoćniji stranac hrvatskog biznisa. Moć prvog čovjeka ‘Hipice’ očituje se i u tome što je riječ o banci sklonoj od drugih upuštanju u rizične poslove i ulaganja. Politikom kreditiranja i ulaganja u nekretnine Hypo banke stvorila je stvarnost u kojoj gotovo i nema projekta u kojemu nije uključena, a mnogi mali i veliki biznisi usko su vezani uz Hypo.
U deset najmoćnijih predsjednika nadzornih odbora uvrstili smo i jednog zamjenika predsjednika, onog Večernjeg lista d.d. Horsta Pirkera, inače predsjednika Uprave Styrie, austrijskog vlasnika ‘Večernjaka’. Osim upravljačke moći, kriteriji za odabir Top 10 među 100 najmoćnijih stranaca iz upravljačkog dijela vodstva raznoliki su, a obuhvaćaju i propitivanje položaja kompanije u kontekstu njezina značenja za hrvatsko gospodarstvo, položaja stranca i njegova utjecaj izvan tvrtke, i to kroz djelovanje u nekoj drugoj organizaciji.
Heinz Truskaller je Austrijanac koji s hrvatskim biznisom ‘diše’ već deset godina, otkad je 1995. godine vodio projekt Osnivanje banke u Hrvatskoj. Predsjednikom Uprave banke, koja je u međuvremenu zauzela vrlo važnu ulogu vlasnika mnogih hrvatskih nekretnina, Truskaller je postao 2001. godine.
- Prednost mi je bila to što sam od početka imao slobodu odlučivanja. Nisam bio podložan glasinama i ustaškim načinima poslovanja te sam stoga bio neovisni. Najviše mi je žao što ne govorim hrvatski koliko mislim da bih trebao, ali moram priznati da svoje rijetko slobodno vrijeme radije provodim na nogometnim igralištima ili skijaškim padinama nego u jezičnoj školi – kaže Truskaller.
Iako smatra da je danas poslovati u Hrvatskoj mnogo lakše nego što je bilo kad je došao, nije u potpunosti zadovoljan. – Propisi se mijenjaju jako brzo, često bez mnogo rasprava i analiza o posljedicama, primjerice o regulaciji bankarskog sustava ili porezne politike, a važne reforme, poput brzog stečajnog postupka, ažuriranja zemljišnih knjiga, ne realiziraju se dovoljno brzo – smatra Truskaller.
