Vrata konobe Toklarija zatvaraju se kad je ispunilo desetak gostiju. To je najveći broj gostiju kojima vlasnik Nevio Sirotić jamči vrhunsku uslugu.
Toklarija nudi domaća starinska jela, ponuda je isključivo sezonika, svi sastojci prirodni su i uglavnom iz buzetskoga kraja, a odličnu tjesteninu proizvode u kućnoj radinosti.
Jela se nude u nizu, ranije su imali meni od 12 ‘sljedova’, a sad se dulji meni sastoji od osam ‘sljedova’, a manji od pet. Novost je u Toklariji ponuda a la carte. Rijetko se koji gost u Toklariji dijede od gljiva (10 do 20 vrsta gljiva, ovisno o sezoni), junećeg carpaccia s domaćom rukolom i mladim sirom grana padano. Nakon predjela slijede rezanci s tartufima i vlastito jelo nazvano ‘toklarija’ – domaći pršut podgrijan na maslacu, zatim prva klasa vrganja na žaru, pa tartufi, nekoliko listića grane padano, na što se ‘slazu’ domaća jaja pečena na žaru i za kraj bijeli tartufi prve klase kakvi se jedino i koriste u Toklariji.
Iako je teško nadmašiti to jelo, Sirotić bi za puni dojam ponudio i još dva sezonska jela od mesa i deserta. Za desert kao specijalitet nudi četiri vrste slatkog – od jabuka, dunja, šljiva i smokava, a za kraj čokoladni tartuf. Na popisu vinske karte su istarska i dalmatinska vina, desertna vina, Hektorovićev prošek i mnoge druge.
U Toklariji osim hrani mnogo pozornosti posvećuju uređenju interijera i ukupnom ambijentu. Pribor za jelo od švedskog čelika ručno je rađen u tvornici Dueboi, a koristi se na rijetkim, ekskluzivnim mjestima kao i tanjuri talijanske linije Vecchio Doccia.
Cijena ovoga gastronomskog užitka prilično je visoka i često iznenađi gostu koji ne zna o kakvoj je vrsti restorana riječ, ali 95 posto gostiju u pravilu ponovno navrati u Toklariju. Probali smo i znamo zašto.
