Možda najisplativija kinokarta godine. Zašto? Zato jer za jednu kartu dobijete tri sata presjeka filmske umjetnosti. Imate ljubavni trokut, specijalne efekte, izgubljene svjetove, urbani rat, dirljive prizore, potjere, pucanje, junake, zlikovce, bezgrešne ljepotice… Jackson je opet uspio. Ako ništa drugo taj čovjek ima najraznovrsniji talent u Hollywoodu i jednu od najzagrijanih mašta. Ipak, postoje tu neke šablone i ponavljanja kojima Jackson ostaje vjeran. Njegova ljubav za nakaze i odvratne spodobe ovdje je ponovno došla do punog izražaja, kao i sjajan osjećaj za izazivanje emocija, besprijekorne efekte, izvrsnu personalizaciju i karakterizaciju likova, traženje iskrivljenijeg i drukčijeg kuta određenih situacija, za spektakularne scene, prizore borbi i predugi kraj, kao i za pretjerivanje u emotivnim izljevima. Tu definitivno treba malo glancanja.
Jackson je sjajan redatelj, i to nije sporno. On filmu pristupa s ljubavlju, i to je vidljivo kako u Gospodaru prstenova, tako i u King Kongu. Priča polako, stupnjevito i vrlo vjerno prati izvornik, i, naravno, ima epski raspon, pomalo razrađuje različite pojedinosti, ali uvijek imajući na umu osnovnu priču kojoj posvećuje film. Film tretira jednu od najvećih ljubavnih priča, onu o ljepotici i zvijeri, i u ovom je slučaju obrađuje doista dirljivo i emotivno. Jackson voli svog King Konga i uspio ga je prikazati kao ranjivo, gotovo ljudsko biće koje pada ničice pred ljepotom i pažnjom bez obzira na to što je divlja zvijer.
