Home / Tvrtke i tržišta / Konkurencija i brzina važnije od pregovora s EU

Konkurencija i brzina važnije od pregovora s EU

Pregovori s EU obilježit će tek 2006. godinu. Poduzetnici i menadžeri slažu se da nikad prije na domaćem tržištu nije bilo tako žestoke konkurencije, a ni brzine pri donošenju poslovnih odluka.

Otkako je prije desetak godina magazin Time za svjetsku osobu godine proglasio – kompjutor, potkraj svake godine nastojim u ovakvim kolumnama odrediti koja je ‘osoba’ tj. pojava u ekonomskom smislu obilježila proteklih 12 mjeseci. Dosad su ‘osobe’ godine bile pojave poput nelikvidnosti, zaduživanja ili državnih jamstava.

Na prvu loptu zaključak bi bio da je ovu godinu obilježila pojava koja se dogodila na njezinu kraju – početak pristupnih pregovora za ulazak u Europsku uniju. Kad se, međutim, bolje razmisli – pregovori s EU obilježit će tek 2006. godinu. Nakon konzultacija s više poduzetnika i menadžera, ispada da bi ravnopravne pobjednice za 2005. trebale biti konkurencija i brzina. Osim toga, uzajamno su uvjetovane.

Kad smo pokretali Lider, dogovorili smo se da ćemo u svakom broju imati barem jednu temu u kojoj ćemo predstavljati lidere u pojedinim proizvodima ili uslugama. Nismo se, međutim, nadali da ćemo iz tjedna u tjedan otkrivati dramatične tržišne utakmice. Ne samo da se veliki igrači bore među sobom nego sa svih strana nadiru izazivači. Bilo da je riječ o kruhu, pivu, novinama, cigaretama, televizijama ili lokomotivama. S jedne strane stižu strani proizvođači koji jeftinim uvozom napadaju one koji su ovladali tržištem. Istodobno, uspješne tvrtke iz jedne branše preuzimaju marginalne tvrtke u drugim djelatnostima, upucavaju u njih velike investicije, dovode posve nove garniture menadžera i ne birajući sredstva kreću u otimanje tuđih tržišnih udjela.

U takmicu je žešća i grublja nego prije i zato što je većina tržišta već dostignula fazu kad su stope rasta ispod 5 posto godišnje. Vlasnici su se naviknuli na visoke dobiti i nemaju razumijevanja za to što hrvatska ekonomija u cijelosti ne uspijeva voziti brže od 3,8 posto rasta BDP-a godišnje. Da bi menadžeri sačuvali prijašnje zarade, moraju se žešće sudarati s konkurencijom. Konkurenciju potiče i višak novca spremnog za investiranje. Proteklih godina mnoge su tvrtke zaradile velik novac koji nisu investirale. Sad su ga konačno počele upucavati u nove projekte. Osim toga, bankarski sustav pliva u likvidnosti pa koliko se god dio poduzetnika bunio – relativno je lako doći do novca za nove investicije. Čak do granice moralnog hazarda za bankare koji su kamate spustili na za Hrvatsku povijesno niske razine.

Žestoka konkurencija uvela je u hrvatsku poslovnu praksu drugu pojavu: brzinu. Tko ne želi pasti i biti pregažen od konkurencije, mora biti izuzetno brz u snimanju stanja, kopiranju onoga što se u svijetu radi, donošenju odluka i njihovoj provedbi. Glavni financijski direktor velikog koncerna priznaje da su se stvari u samo godinu-dvije dramatično promijenile. Prije su o nekoj strateškoj odluci unutar uprave raspravljali mjesecima, danas su u opasnosti ako donošenje odluke potraje nekoliko tjedana.

Dovoljno je samo prisjetiti se kako su se bankari počeli natjecati tko će prije izbaciti novi proizvod. Od stambenih kredita s najnižom kamatom, do mamaca postavljenih korisniku u vidu ‘kredita bez kamate’. Strašne turbulencije izaziva i korištenje interneta (i ova je pojava ušla u najuži izbor ‘osobe’ godine u Hrvatskoj). Internetska turistička agencija adriatica.net zadala je težak udarac klasičnim agencijama. Sada, primjerice, Generaltourist ubrzano odgovara na izazov i ulaže velike napore u svoje on-line internet poslovanje.

Brzina odlučivanja i izbacivanja novih proizvoda ili usluga na tržište, uz ostale neizmijenjene uvjete, povećava opasnost od donošenja pogrešnih odluka, tržišnih promašaja i gomilanja gubitaka. Domaći igrači postaju svjesni da su im više nego ikad potrebna najsuvremenija poslovna znanja kako bi postigli uspjeh na globalizacijom pregrijanom tržištu. Većina poduzetnika i top-menadžera danas traga za kvalitetnim kadrovima. Često bezuspješno. Polako sazrijeva spoznaja da nema druge nego ljude koje već imaju slati na seminare i treninge. Tako će konkurencija i brzina, a ne Sanaderove predstave s konferencijama o ‘ekonomiji znanja’, natjerati hrvatsku poslovnu zajednicu da počne ulagati u poslovna znanja.