KONKURENTI

Hrvatskim tržištem zabavne pirotehnike čvrsto vladaju dvije tvrtke – Mirnovec pirotehnike iz Samobora i Orion pirotehnike iz Koprivnice.

Franjo Koletić, direktor Mirnovec pirotehnike, smatra da, bez obzira na to što uz njih dvojicu u Hrvatskoj praktički nema tvrtke koja se bavi prodajom pirotehnike svih četiri razreda, na tom tržištu nema mjesta za nove igrače. – Već je sada pre-gusto i sve je teže raditi jer se ruše cijene, time se ostvaruju manji profiti, a troškovi su ostali fiksni – kaže Koletić, čija se tvrtka počela i nastavljala baviti isključivo pirotehnikom, što smatra svojom prednostu u odnosu na konkurenciju.

Njegov je izravni konkurent, direktor Orion pirotehnike Damir Šimunić, oprezniji u ocjenama stanja na tržištu i drži da je tržište otvoreno za sve. – Sigurno je da pirotehnike nije klasičan biznis, nego više sezone posao. Ako je osnovni motiv za ulazak na pirotehničko tržište profit moglo bi doći do razočaranja, jer je riječ o poslu kojemu se traje dva mjeseca, a potrebna su stalna ulaganja u opremu i stručna osposobljavanja ljudi – kaže Šimunić, čija se tvrtka uz uvoz i prodaju pirotehničkih sredstava u podjednakoj mjeri bavi trgovinom konditorskim i snack proizvodima.

Činjenica je da se tržište pirotehnike nakon goleme potražnje za svim vrstama dotad ‘zabranjenog voća’ početkom devedesetih, u posljednjih nekoliko godina stabiliziralo i da je teško ostvarivati profit kao u vrijeme kad je tek bio omogućen legalan uvoz pirotehnike. Na samom je početku na tržištu bilo više manjih uvoznika, no s vremenom su opstala i nastavila se razvijati dva lidera, Mirnovec i Orion, o čijim točnim tržišnim udjelima nema službenih podataka, a svaki smatra da drži oko 50 posto udjela. Uz njih posluju i neke manje tvrtke poput Pyro Projecta iz Brtonigle te Pletter vatrometa iz Zagreba, no one su uglavnom usmjerene na regiju ili na određeno pirotehničko ponude, poput izvedbe vatrometa.

U posljednje vrijeme na tržištu posebno pada potražnja za pirotehničkim sredstvima 1. razreda, koja sadržavaju najmanje količine eksplozivnih tvari, a među kojima dominiraju pucajući artikli poput petardi i prskalica. Trgovci razlog vide u zasićenju potrošača tim najraširenijim i najdostupnijim pirotehničkim sredstvima i u pojačanom interesu za artikle koji osim zvučnog imaju vizualni efekt.

• U početku su se dvije trećine ukupne prodaje odnosile na petarde, dok je danas odnos obrnut u korist raketa i box vatrometa – kaže Šimunić. Iako je riječ o proizvodima višeg cjenovnog ranga, Šimunić tvrdi kako se financijski rezultati nisu značajnije poboljšali jer su se promijenile i tražene količine. Potrošačima više nije prioritet kvantiteta, nego kvaliteta i vizualni efekt pirotehničkog užitka.

U trendu su tako pirotehnički proizvodi 2. razreda koji se mogu prodavati samo u kratkom periodu oko Nove godine, samo u specijaliziranim trgovinama pirotehničkih sredstava ili u prodavaonicama oružja i streljiva, i to punoljetnim osobama. Donošenjem novog Zakona o eksplozivnim tvarima za gospodarsku upotrebu prošle godine uvjeti trgovanja i korištenja pirotehničkih sredstava dodatno su se promijenili.

Artikle prvog razreda i Mirnovce i Orion prodaju u svim većim trgovačkim lancima i na vlastitim maloprodajnim mjestima specijaliziranim za pirotehniku. Mirnovce danas ima 11 takvih mjesta kojima pokriva cijelu Hrvatsku, dok Orion svoju ponudu plasira kroz 44 prodavaonica od kojih su neke u njihovu vlasništvu, a neke u najmu.

Proizvodnja pirotehničkih sredstava u nas ne postoji, po čemu se Hrvatska ne razlikuje od drugih zemalja, jer je svima neusporedivo isplativije te proizvode uvoziti iz Kine koja je postala sinonim za pirotehniku. Uvoznici iz cijelog svijeta proizvođaju organiziraju u Kini prema vlastitim željama i u skladu sa zakonskim propisima koji vladaju na određenom tržištu. Mirnovce pirotehniku, na čijim web stranicama piše da je riječ o hrvatsko-kineskoj tvrtki, ima vlasnički udjel od 35 posto u jednoj kineskoj tvornici box vatrometa, a ostale proizvode nabavljaju iz drugih kineskih tvornica, točnije vrlo jednostavnih manufaktura, kao što kaže Koletić.

Orion ima ekskluzivne ugovore s dvama kineskim partnerima koji proizvode pirotehničke artikle prema njihovim željama.

Segment profesionalne pirotehnike koji nije namijenjen širokoj potrošnji vezan je uz specijalističke poslove izvođenja javnih vatrometa i scenskih efekata. Kako su u tom dijelu najčešći klijenti građani, potražnja ovisi o njihovim budžetima i često varira pa je teško ko, kaže Šimunić, reći je li u porastu ili padu. No, smatra kako će taj oblik zabave, iako se radi o luksuznom proizvodu budućnosti, imati sve veću primjenu u javnom i privatnom sektoru.

Kao i kod većine konkurenata, između Koletića i Šimunića ne vlada velika ljubav, no u ovom je slučaju netrpeljivost nešto izražena.

Međusobna prepucavanja, u kojima je Šimunić opet mnogo oprezniji, svode se na to tko je bolji, jači i prvi u pirotehnički na domaćem tržištu, na neovlašteno korištenje zaštićenog Oriona naziva pyroskop od strane Mirnovce pirotehnike.

Koletić tvrdi da je njegova tvrtka prva u Hrvatskoj od pirotehničke stvorila pravi biznis, što više da su nekoliko godina bili monopolisti, što im je omogućilo veću zaradu i ulaganje u infrastrukturu te zauzimanje, po njemu, vodeće pozicije. Međutim, tvrtke Mirnovec i Orion registrirane su u približno isto vrijeme, nedugo nakon donošenja prvog zakona koji je regulirao to tržište 1993. godine. Drugi prijepor između konkurenata izaziva naziv pyroskop, koji je prvi uveo a 2003. godine i zaštitio Orion. Mirnovec je nakon toga prestao koristiti naziv pyroskop te je svoja maloprodajna mjesta nazvao pyrocentrima, što, smatra Šimunić, i dalje previše sliči njihovu zaštićenom imenu.

Obje tvrtke u posao su krenule s punim programom koji uključuje komercijalnu, profesionalnu i scensku pirotehniku. Danas im veći dio prometa otpada na proizvode 1. i 2. razreda, a u ponudi tih kategorija imaju oko 200 različitih proizvoda.

Koletić i Šimunić imaju sličnu strategiju jer se, kaže Koletić, u trgovini i ne može imati generalna strategija budući da se situacija mijenja iz dana u dan.

Konkurenati snage odmjeravaju brzinom razvoja novih proizvoda i usavršavanjem postojećih te širenjem u regiji. Mirnovec ima tvrtku kćer u Bosni i Hercegovini, a dio asortima izvozi na tržišta Mađarske, SICG, Rumunjske i Bugarske. Tim je stopama ove godine krenuo i Orion, osnovavši tvrtke u BiH i Sloveniji. S obzirom na to da je riječ o vrlo mlađim tvrtkama, udio izvoza je u Oronu trenutačno malen, no njegovo je jačanje i probaj na europsko tržište dio dugoročne strategije.

U Mirnovcu kao jedan od svojih aduta ističu filmsku pirotehničku kojom se bave od prošle godine, a koju u sljedećem razdoblju, kaže Koletić, planiraju jače razvijati, osobito u koprodukciji s američkim i europskim filmskim studijima. U razvoj tog segmenta uložili su 1,5 milijuna kuna. To je i jedini konkretan brojčani podatak vezan uz poslovanje koji je Koletić želio otkriti. S ostalim podacima prema kojima bi se mogla usporediti snaga dvojice konkurenata ne želi izlaziti u javnost; razlog je, kaže, konkurencija.