Najmutniji nogomet i košarka

Zakon o sportu omogućit će da se dugovi klubova pretvore u vlasničke udjele vjerovnika. Pitanje je, međutim, koliko će županije i gradovi doista željeti iskoristiti takvu ‘povlasticu’.

Ništa još nije konačno, štošta se može promijeniti – pretpostavlja Harasin misleći zacijelo na amandmane koje će iznjedriti saborske rasprave.

Novosti, čak dobrodošlih, svakako ima. Dok prethodni Zakon o sportu nije omogućavao preoblikovanje udruga u trgovačka društva, budući će to omogućiti. Prema bivšem aktu udruga se mogla ugasiti i tek tada osnovati trgovačko društvo koje bi svoju sportsku aktivnost moralo početi natjecanjem u najnižem razredu. Prema budućem zakonu svi će vrhunski klubovi moći, a neki – nogometni i košarkaški prvoligaši – i morati postati trgovačka društva. Kojim će se tempom taj imperativ realizirati, teško je reći jer, recimo, u Dinamu ne namjeravaju mijenjati klupski ustroj.

U ovome trenutku Dinamo ne može potrebe za pretvorbom u dio ničko društvo – tvrdi Damir Vrbanović, direktor plavih i jedan od članova ekspertne skupine koja je izradila Naert. Radi se o modernom zakonu za koji smo inspiraciju dobili u sličnom španjolskom aktu.

Franjo Arapović, saborski zastupnik, bio je jedan od najagilnijih krojača toga dokumenta sastavljenog od stotinjak članaka.

Proučili smo zakone šest država i oslonili se uglavnom na španjolski – objašnjava Arapović, zato što su Španjolci imali slične probleme kao i mi, a nakon izglasavanja zakona i njegove višegodišnje primjene stanje u njihovu sportu znatno se popravilo.

Nitko, međutim, ne objašnjava zašto jedna pravila igre vrijede za nogomet i košarku, a druga za ostale. Među dobro obaviještenima, ipak je isključeno, naravno ne službeno, objašnjenje – u nogometu i košarci bilo je najviše mutnih poslova. Jedan je bio poslovanje preko sestrinskih tvrtki nad kojima se lako mogao provesti stečaj i tako izbjeći plaćanje obveza. Drugi je bio izbjegavanje plaćanja poreza, ali klubovi dužnici obuhvaćeni svojedobnom kontrolom dobili su na Upravnom sudu sporove s Ministarstvom financija dokazavši da su inspekcije pogrešno utvrdile činjenično stanje. Doduše, dugova još ima.

Klubovi Prve hrvatske nogometne lige dugovali su oko 450 milijuna kuna, sada je ostala još otprilike trećina – procjenjuje Damir Vrbanović, koji je i predsjednik Udruge prvoligaša, i objašnjava kako su dužnici izbjegli stečaje.

Razlozi su bili sportske naravi, teško je ugasiti klubove duge tradicije.

Prema novom zakonu to neće biti nužno jer će se dugovi klubova trgovačkih društava moći pretvoriti u dionice.

Na taj način prava i obveze dijelom će se prenijeti na lokalnu samoupravu, na županije ili gradove – kaže Franjo Arapović. Pitanje je, međutim, koliko će županije i gradovi doista željeti iskoristiti takvu ‘povlasticu’, a još je teže procijeniti vrijednost kluba i pretvoriti je u dionice.

Vrijednost kluba može se procijeniti vrijednošću potpisanih ugovora, nešto je pokretina i nekretina, ali to nisu stadioni, dvorane ili plivališta koji su u vlasništvu gradova – naglašava Vrbanović priznavajući da jednu nepoznanicu u toj pretvorbenoj jednadžbi ni sam ne zna riješiti – koliko vrijedi tradicija. Jer Dinamo i Hajduk, Cibona i Zadar, Mladost i Jug iza sebe imaju i više od pola stoljeća uspješnog djelovanja i mnogo navijača.

Kao posebnost Zakona Arapović ističe skrb za sport mladih, od osnovne škole do fakulteta, ali ni u tom se području neće moći očekivati spektakularni rezultati ako se ne riješi ključni problem sporta – financiranje. A ovaj zakon to ne rješava.

To se očekuje od Ministarstva financija. Predlažemo da se, recimo, 50 posto novca doniranog sportu oslobodi poreza – kaže Arapović.

Teško je očekivati da će oglašivači, sponzori i donatori pohrati u pomoć sportu. Nekada su sportski tereni bili prepuni reklama, recimo, Francka, premda kave u dućanima nije bilo, nego se švercala iz Austrije i Italije. Takav se altruizam ne može očekivati od privatnika ili stranaca. Pauperizirano okružje sporta budi se samo zgodimice, uz velike uspjehe, relativno velike klubove i takve sportaše, ali takvi najčešće nisu problem niti je zbog njih Zakon ušao u saborsku proceduru. Zakon koji, nažalost, ne rješava ključne probleme, a oni su vezani uz snagu gospodarstva.