Piše: Antonija Knežević

Kada u narednih nekoliko dana bude konačno provedeno spajanje 23 trgovačka društva u vlasništvu Grada Zagreba u tzv. holding, ta tvrtka predstavlja će jednu od najvećih i financijski najmoćnijih kompanija u Hrvatskoj.

S impresivnim godišnjim prihodom od 3,8 milijardi kuna, 9,3 milijarde kuna imovine i 12.700 zaposlenih, holding će doslovno preko noći postati regionalni gigant. Ta će kompanija imati više zaposlenih od Konzuma, prema vrijednosti imovine moći će se usporediti s Plivom, dok će prema prihodima moći stati uz bok Zagrebačkoj banci.

Iako će protivnici ove ideje donekle s pravom kazati kako će od tog trenutka gradonačelnik Bandić postati i stvarni ‘vladar Zagreba’, argumenti što su ih u korist ovog projekta posljednjih dana iznijeli profesori s Ekonomskog fakulteta, teško su oborivi.

Naime, u najkraćem roku Gradu bi ovaj potez godišnje trebao donositi uštede u poslovanju između 240 i 360 milijuna kuna. Taj bi iznos, primjerice, bio dovoljan za dovršetak Maksimirskog stadiona, a u četiri godine na taj bi se način moglo uštedjeti čak i za obnovu i kompletno uređenje Sveučilišne bolnice.

Ove impozantne brojke navedene su u studiji koju je prema narudžbi Grada izradio 17 profesora Ekonomskog fakulteta predvođenih dekanom Ivanom Lovrinovićem. U njoj su opisani mogući načini udrživanja gradskih firmi, kao i potencijali koji bi trebali osigurati bolje financijske rezultate njihova poslovanja.

Prva faza holdinga, u kojoj će doći do centralizacije nabave, financija, računovodstva te upravljanja ljudskim resursima i planovima, trebala bi zaživjeti već početkom sljedeće godine. Krovna zagrebačka tvrtka u potpunosti bi trebala biti funkcionalna 2007. godine, kada će biti vidljivi i prvi financijski rezultati udrživanja.

Iako još nisu u cijelosti poznate sve pojedinosti u vezi s ustanovljanjem holdinga, u praksi će njegovo stvaranje značiti da će nekoliko članova uprave holdinga kontrolirati i odobravati sve značajnije poteze gradskih poduzeća. Uredski materijal, sredstva za čišćenje, informatička oprema, automobili i njihovi rezervni dijelovi te mnoga druga roba odsad se neće nabavljati na osnovi 23 različita natječaja, nego će se objediniti.

Upravo zbog te goleme količine, smatra Ivan Družić, profesor s Ekonomskog fakulteta i jedan od 17 autora studije, nabavne cijene mogu se prilično sniziti.

• Trenutačno je najveći broj društava u poziciji kupca koji u pravilu mora prihvaćati uvjete dobavljača glede cijene roba. U nabavi na razini holdinga odnos će se promijeniti. Kada se pojača jedan kupac koji kupuje velike količine proizvoda, od toalet papira do informatičke opreme, ili obnavlja vozni park od nekoliko stotina vozila, koliko ih ima u gradskim tvrtkama, nabavna cijena u pravilu pada desetak posto – objasnio je Družić.

Drugi segment u kojem će se nastojati uštedjeti je investicije. Zahtijevajući centralizaciju planiranja više se ne bi trebalo događati da se raskopava ulica radi plinskih instalacija samo nekoliko mjeseci nakon što su u njoj promijenjene vodovodne cijevi. Dosadašnja nekoordiniranost na tom polju povećavala je ukupne troškove 10 do 15 posto, pa bi se ubuduće boljom organizacijom upravo toliko trebalo uštedjeti. Iste nelošičnosti, navodi Družić, događale su se i na financijskom polju.

• Ovo što sada imamo u Zagrebu ne postoji ni u jednom razvijenom europskom gradu. Primjerice, jedna gradska tvrtka drži oročenih 40 milijuna kuna depozita u nekoj banci na što dobiva kamatu od dva posto. U isto vrijeme druga se tvrtka kod iste banke zadužuje za iznos od 50 milijuna kuna uz kamatu od devet posto. Kada bi se financijama upravljalo s jednoga mjesta, godišnje bi se uštedjelo dovoljno novca za gradnju četiri nove škole – opisao je stanje Družić.

Umjesto dizanja kredita kod banaka ubuduće bi gradske tvrtke jedna drugoj trebale davati pozajmice, i na taj način štedjeti na plaćanju kamata, ali depoziti bi i dalje bili disperzirani u različitim bankama.

Značajniji rezultati u uštedama ipak neće biti vidljivi prve godine, jer je većina natječaja za 2006. godinu provedena. Također, kako bi holding zaživio, godišnje će se trebati uložiti oko 60 milijuna kuna u jedinstven informatički sustav, obrazovanje zaposlenih te usklađivanje financijskih izvještaja. Taj iznos pokrivat će se iz bruto ušteda, a procjenjuje se da će se u razdoblju od pet godina uštedjeti između 1,2 i 1,8 milijardi kuna neto. Prvi pravi učinci bit će vidljivi nakon prve godine i mogu se procijeniti na 2 do 3 posto, dok će u prve dvije godine racionalizacija poslovanja i troškova donijeti uštede od 5 do 7 posto.

Iako iskustva Graza, Beča te drugih svjetskih gradova, kao i brojke iz studije govore da je osnivanje holdinga ekonomski opravdano i nužno, i ovaj najnoviji pothvat zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića doživio je brojne kritike. Uz opaske da čelni čovjek grada na još jedan način želi zadržati sve konce u rukama, pojavile su se i negativne kritike same studije, a sindikati su ustali na noge zbog tvrdnje da ’20 posto radnika od njih 12.700 nema opravdanje u troškovima’ ili, drugim riječima, oni bi predstavljali višak.

Do vala otpuštanja, tvrde u Gradu, ipak neće doći, a jedino što je moguće, smatra Ljubičić, jest premještanje radnika iz jedne tvrtke u drugu.

• Stvaranjem holdinga samo su se povećale mogućnosti da pomognemo radnicima. To se već jednom dogodilo kad smo zapošljenike PUTO-a, koji je otišao u stečaj, preraspodijelili u druge gradske tvrtke. Ako se donese novi Zakon o vodama, što je vrlo izvjesno, naša Vodoprivreda najvjerojatnije će ostati bez posla. Tada ćemo morati spašavati 400 zapošlenika, a to ćemo napraviti upravo zahvaljujući osnivanju holdinga – objasnio je Ljubičić. Bandić je spekulacije o otkazima pak nazvao ‘mjehurima od sapunice’.

• Nitko neće ostati bez posla i svi će imati priliku da se dokažu. Dosadašnji model upravljanja trgovačkim društvima je potrošen, a osnivanjem holdinga želimo povećati profit tržišnih gradskih firmi kao i kvalitetu komunalnih usluga. Sve to imat će za cilj ukidanje subvencija onima kojima je to dosad bila praksa, primjerice ZET-u. Sljedeći korak, za dvije do tri godine, bit će pripremanje društava za restrukturiranje i privatizaciju prema modelu radničke, a ne tajkunske privatizacije – najavio je Bandić.

Na pitanje doživljava li sebe kao gospodara polovine Hrvatske, s obzirom na to da se u Zagrebu odvija polovina svih privrednih aktivnosti zemlje, odgovorio je već poznatom rečenicom:

• Ja sam prvi u Zagrebu, ali i sluga svima. Na sebe preuzimam cijelu odgovornost.

Uz sindikate na nedavnom predstavljanju studije o novoj organizaciji gradskih tvrtki nezadovoljstvo je izrazio i jedan od najdugovječnijih gradskih direktora, prvi čovjek ZET-a Julius Pevalek. Naime, nakon ocjena profesora s Ekonomije da se ‘Zagreb ponaša kao pijani miliarder’, da je likvidnost društava apsolutno nezadovoljavajuća, Pevalek se obrušio na studiju nazvavši je studentskim radom, a kritike nije poštedio ni Gradsku upravu.

Njegov burni nastup, u kojem je ocrnio i način rada Skupštine trgovačkog društva, većina je nakon prezentacije okvalificirala riječima: ‘Nakon ovoga neće dobiti novi mandat’. Upitan boji li se da će ostati bez direktorske stolice, Pevalek je kazao da ‘vlasnik sam ima pravo izabrati igrače s kojima će odigrati utakmicu’.

• Osobno mislim da nisam nikoga poimence napao, a što se tiče mog mjesta, nadam se da ću svjedočiti i posljedica osnivanja holdinga – kazao je direktor ZET-a i dodao da pozdravlja studiju, ali smatra da joj nedostaje detaljnija analiza.

Profesori s Ekonomije pak najavljaju još tri studije koje bi trebale donijeti iscrpne prijedloge za poduzimanje daljnjih koraka u holdingu. Nije poznato hoće li u njima biti riječi o načinima privatizacije pojedinih trgovačkih društava. Kad je riječ o prodaji tržišnih udjela, sadašnje stajalište Grada je da sve tvrtke čije usluge neposredno utječu na standard građana zadrže u svojim rukama, dok će u ostalima nastojati sačuvati kontrolni paket dionica.