Bilo je otužno slušati objašnjenja ministra financija Ivana Šukera o tome da se PDV ne koristi kao mrkva i batina u nastojanju da se Hrvatska radiotelevizija politički pokori. Šuker je to novinarima objašnjavao nakon što je morao izvršiti odluku premijera Sanadera i prema službenoj dužnosti poništiti rješenje o utvrđivanju porezne obveze HRT-u iz 2002. o plaćanju 79 milijuna kuna PDV-a, te još približno devet milijuna pridobivanih kamata na taj dospjeli neplaćeni porezni dug.
Račanova je Vlada sebi lojalnu Upravu HRT-a na pravno dvojbeni način oslobodila 2002. godine obveze plaćanja PDV-a na pretplatu. Istoj Upravi HRT-a, međutim, sada su Šukerovi poreznici, također na pravno dvojbeni način, pokušali naplatiti sporni PDV na pretplatu. Nakon te lakrdije s PDV-om, kao instrumentom za političko pokoravanje HRT-a, bio bi red da Šuker podnese neopozivu ostavku ili bude opozvan, kao opomena budućim ministrima da više ne (zlo)upotrebljavaju porezni sustav opraštanjem poreznoga duga.
U svibnju 2004. Vlada premijera Sanadera osnovala je Radnu skupinu, koju čine predstavnici Ministarstva financija i HRT-a, sa zadatkom da raščisti je li televizijska i radijska pretplata usluga oporeziva PDV-om ili je to porez na posjedovanje TV i radijskih prijamnika na koje se ne bi mogao zaračunavati i PDV. Stoga su neistinite Šukerove tvrdnje o tome kako je u najnovijem pokušaju retroaktiv.
Glasnogovornik bez odgovora. János Römera, predstavnika HRT-a za odnose s javnošću, zamolili smo da nam omogući fotokopiranje tumačenja Odbora za zakonodavstvo Sabora iz 2001. prema kojem se pristojba ne smatra naknadom za uslugu. Zamolili smo i zaključke Radne skupine Ministarstva financija i HRT-a iz svibnja 2004. u vezi s time treba li HRT plaćati PDV na pristojbu. Zamolili smo na uvid i rješenje o PDV-u doznaju HRT-u na dan oko kojega se spore Šuker i Galić.
U ljubaznom odgovoru predstavnika HRT-a za odnose s javnošću – ništa od zamoljenog. U odgovoru se naglašava: – Načelno Vam nisam u mogućnosti na uvid pružati dokumente kojima HRT nije podrijetlo – tako su, na primjer, zaključci za koje pitate sastavni dio prijedloga Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji iz 2001. godine, upućenog Saboru – predlažem da ih zatražite ondje.
Kao da ništa nismo ni pitali, ali svejedno hvala!
Mučke s PDV-om. HRT je 2001. bio u velikim financijskim teškoćama i Vlada premijera Račana odlučila je, umjesto transparentnog odobravanja financijske pomoći iz državnog proračuna, HTV na pravno dvojbeni način osloboditi PDV-a.
Pritisni na uređivačku politiku HTV-a nedopustivi su. Ali nelošično je i da HRT ne plaća PDV na pretplatu, a u isto vrijeme PDV se naplaćuje iz prihoda od doprinosa za zdravstvenu zaštitu a na prihode od pretplate. Da nije osloboden dijela obveze plaćanja PDV-a, nad HRT-om bi se morao provesti stečajni postupak zbog poreznog duga iz 2000. i ranijih godina.
Dugo se raspravljalo o tome kako HRT ‘ispod stola’ osloboditi obveze plaćanja PDV-a jer su izuzimanja od tog poreza suprotna osnovnim načelima fiskalne struke. Prevladao je prijedlog Porezne uprave Ministarstva financija prema kojem bi se umjesto promjenom propisa o PDV-u HRT oslobodio obveze plaćanja PDV-a na pretplatu odredbom Zakona o HRT-u koji se upravo donosio, i to tako da se pretplata preimenuje u pristojbu. Na pristojbu kao javno davanje, sukladno općem poreznom zakonu, PDV se ne zaračunava. Time je HRT-u obveza za PDV-a smanjena za gotovo 70 milijuna kuna godišnje.
Kako bi se nekako učvrstila ta pravno klima zamisao oslobađanja od PDV-a, od Odbora za zakonodavstvo Sabora Račanova je Vlada ‘naručila’ tumačenje, koje je taj Odbor poslušno i dao, prema kojem se pristojba ne smatra naknadom za uslugu. Dosljednim tumačenjem tog nespretnog stajališta Odbora za zakonodavstvo prema kojem pristojba nije usluga mogao bi se izvesti i zaključak da je prihod od pretplate preimenovane u pristojbu prema Zakonu o obveznim odnosima zapravo stjecanje bez osnove. Zbog toga bi se taj javni prihod HTV-u trebao prema službenoj dužnosti oduzeti. Ali to nije smetalo oslobađanju HRT-a obveze plaćanja dijela PDV-a sve do ovih dana.
Nelošično je, međutim, da HRT ne plaća PDV na pretplatu preimenovanu u pristojbu, a da se u isto vrijeme iz prihoda od doprinosa (namjenskog poreza) za zdravstvenu zaštitu svake godine uredno naplaćuje od 550 do 700 milijuna kuna PDV-a. No, HRT-u je Račan osigurao oprost od PDV-a na preimenovanu pretplatu kako bi se izbjegla porezna pristojba, dok se zdravstvu, koje se zbila financijska iz doprinosa (namjenskog poreza), PDV uredno naplaćuje.
(Zlo)upotreba poreznog sustava radi političkog pokoravanja medija u Hrvatskoj nije neobičajena pojava. Pokušaj političkog pokoravanja medija s pomoću poreza učinjen je i prije deset godina, također neuspješno. Okružnicom Porezne uprave od 12. travnja 1996. zatraženo je da sva grafička poduzeća, bez obzira na to što su registrirana za proizvodnu djelatnost, moraju osim poreza na promet proizvoda dodatno platiti i porez na promet usluga za naboru papira, jer na tom papiru obavljaju tiskarske usluge za naručitelje. Taj porez su, prema rečenoj okružnici Porezne uprave, grafičke tvrtke morale platiti unatrag, od 1992. godine.
Zamišljeno je da se poreznim nametom uvedenim ‘ispod stola’ nakladnici dovedu pred financijski slom i na taj način politički pokore, slično kao što se nešto ranije dogodilo i sa Slobodnom Dalmacijom koju je preuzeo Kutle. Politički nezanimljivim grafičkim poduzećima naknadno je tako zaračunani namet bio oprošten, ali tada se na meti političkih preuzimatelja našao Novi list. Žestina otpora udruženih predstavnika grafičke industrije pri Poreznom nadzoru samo za male poduzetnike.
Pritisak (poreznih) vlasti na poduzetnike u Hrvatskoj nije rijetkost. Uobičajeno je da se obveznicima prijeti određivanjem poreznog nadzora kako bi se prijavili da pristanu na zahtjeve poreznih referentata ili jednostavno potpisali neki zapisnik. Takav pritisak povremeno postaje vidljivim u nadzoru medija, kao što je to bio slučaj ovih dana u raspravi o tome treba li HTV-u naplaćivati PDV. I dok se još koliko-toliko reagira na ono što se podrazumijeva pod političkim pritiskom, osobito na medije, uobičajeni pritisak na poduzetnike prijetnjama o poreznom nadzoru uporno se prešućuje.
No služba poreznog nadzora i odnedavno ‘reanimirana’ rani je ukinuta Financijska policija, međutim, nisu pretjerano učinkovite. Tako Hrvatska narodna banka već godinama upozorava na nedostatan porezni nadzor poslovnih banaka u Hrvatskoj, jer zbog toga nije potpuno efikasna ni bonitetna kontrola s obzirom na to da ne može koristiti podatke dobiene poreznim nadzorom. Zbog toga su u HNB-u čak izradi li i materijale kojima Ministarstvu financija predlažu osnivanje službe za porezni nadzor poslovnih banaka. Zasad uzalud, jer poreznici su lakše kontrolirati obrtnike, male poduzetnike i preprodavače cigareta na tržištima. Zbog toga nema rješenja koja korigira u poreznim bilancama poslovnih banaka iskazane dugoročne rezervacije, nema ni rješenja koja osporavaju pretjerana iskazivanje međusobnih plaćanja između banke ‘kćeri’ u tuzemstvu i banke ‘majke’ u inozemstvu za kupovine softvera, prava za korištenja imena, konzultantske usluge, nove nazine bankarskih proizvoda i sl.