Nova Gavellina predstava Sinovi umiru prvi Mate Matišića u režiji Božidara Violića, premijerno izvedena u četvrtak, 15. prosinca izazvala je, prije gromoglasnoga pljeska, mučni tajac. Prije svega zato što tematikom duboko zadire u predjele hrvatske stvarnosti osakačene ratom. Mate Matišić, svestrana umjetnička osobnost (dramski pisac, scenarist, dramaturg, glazbenik i skladatelj) i ovoga se puta bavi mučninom i tihom jezom života obilježenih traumama nedavne povijesti, duboko svjestan psihofizičkog entiteta u kojem živi.
U tragikomičnoj maniri svakom novom dramskom slikom rastvara slojeve narušenog poretka u kojem roditelji oplakuju preranu smrt svoje djece jer, kao što i sam naslov govori, sinovi umiru prvi. Na narječju Imotske krajine (radnja se događa u Matišićevu rodnom selu Ričice) Matišić progovara o mučnoj potrazi za posmrtnim ostacima ratnih sudionika kojima se pokušava vratiti izgubljeno pravo na miran počinak. Ali i ta je potraga perfidno obavljena sustavom trgovine pa se zato pretvara u obračun s mafijom.
Režija Božidara Violića taj je snažni komad pustila da progovara sam za sebe. Klasičan tretman teksta oslonio se na jezgrovit, točan i živopisan dijalog u kojem vješto izranjaju psihički i fizički invaliditeti Matišićevih tragikomičnih likova.