Zapošljavanje informatičara po tvrtkama

Školski sustav u četiri godine proizvest će 2000 informatičara, a Hrvatskoj će trebati čak 8000. Hoće li domaće tvrtke uvoziti stručnjake iz indijskog Bangalorea, ili iz bližih zemalja poput Rumunjske i Bugarske?

Certificirani IT tečajevi poput Microsoftovih, Oracleovih i Ciscovih podižu plaću i 20 do 30 posto. Ponajbolje angažmane ipak dobivaju diplomirani inženjeri elektrotehnike sa zagrebačkog FER-a i splitskog FESB-a.

Zapošljavanje informatičara na hrvatskom tržištu rada trebalo bi biti vrlo jednostavna priča. Informatičari svih profila i specijalizacija su ‘tražena roba’, a ubrajaju se i među najbolje plaćene struke. U općoj klimi nezaposlenosti informatičari slove kao ljudi koji posao ne traže, već im se on nudi. Ipak, tržište rada, koje na prvi pogled ne pati od tipičnih hrvatskih problema, vrlo je složeno, a najveći mu je nedostatak što nijedna institucija ozbiljno ne prati njegov razvoj, dok je riječ o tržištu rada koje se mijenja najbrže na svijetu.

Istraživanje Lidera na temu zapošljavanja informatičara, zvanih i ‘rudarima 21. stoljeća’, ukazuje na zabrinjavajuće činjenice. Prema najavama iz Microsofta temeljenim na jednom od rijetkih istraživanja tržišta rada analitičke tvrtke IDC, informatičari će u bliskoj budućnosti postati veliki hrvatski problem. I to zato što ih neće biti dovoljno. U iduće četiri godine IT sektor u Hrvatskoj će generirati više od osam tisuća novih radnih mjesta. Istovremeno obrazovni sustav godišnje ‘proizvodi’ oko 500 informatičara – kaže Davor Majetić, direktor Microsofta Hrvatska. Hrvatsko će tržište rada kroz četiri godine biti u ‘debelom minusu’ od oko šest tisuća informatičara koje će nekako morati namaknuti.

Pitanje je hoćemo li informatičare početi uvoziti iz Indije, ili možda blizih zemalja poput Rumunjske i Bugarske – kaže Majetić. Direktor Microsofta radije bi ‘gledao film’ u kojemu domaće obrazovne institucije obrazuju domaći kadar, no tržište rada u IT sektoru se razvija i nije nužno da svi informatičari budu obrazovani na fakultetu, kaže Davor Majetić iz Microsofta. Kompanija koju vodi, kao ni brojne druge privatne tvrtke, sigurno neće ostati bez informatičara, samo je pitanje hoće li morati za njima posegnuti u inozemstvo i hoće li informatičari u Hrvatsku, koliko god to apsurdno zvučalo, dolaziti iz indijskog Bangalorea.

Majetić tvrdi da je nužno podići kvalitetu srednjoškolskog obrazovnog sustava, jer kako se tržište rada u IT sektoru razvija nije nužno da svi budući informatičari budu obrazovani na fakultetu, budući da za brojna zanimanja unutar IT sektora nije potrebno visokoškolsko obrazovanje te tržištu nedostaje srednjoškolskih kadrova dobro pripremljenih za daljnje obrazovanje putem specijaliziranih tečajeva.

Certificirani tečajevi poput Microsoftovih, Oracleovih i Ciscovih, prema riječima Nenada Bakića, predsjednika Uprave Grupe Selecto, u sklopu koje se nalazi i portal MojPosao, podižu plaću i 20 do 30 posto. Prema njegovu iskustvu, ponajbolje angažirane u branši ipak dobivaju diplomirani inženjeri Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, zatim oni s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

Iako priznaju da je potraga za dobrim informatičarem teška i da na tržištu vlada oskudica, hrvatski poslodavci tvrde da uvoz zasad nije nužan. Najveća potražnja vlada za programerima. Bakić, na čijem je portalu ove godine oglašeno više od 700 novokreiranih radnih mjesta iz IT sektora, potvrđuje da je tako, ali kaže: ‘Iako je potražnja za programerima sada veća, potražnja za sistemskim administratorima raste brže pa bi se moglo dogoditi da ta specijalizacija uskoro bude tražena.’

IT sektor je jaka i brzo rastuća industrija. Ujedno je u pitanju katastrofno tržište rada, što dobro ilustrira primjer iz državne uprave. Iz ureda državnog tajnika za eHrvatsku Miroslava Kovačića poručili su da ne mogu odgovoriti na pitanje koliko je informatičara i kojih profila zaposleno u državnoj upravi. Zašto? Zato što zahvaljujući trenutačnoj nacionalnoj klasifikaciji zanimanja nije moguće točno utvrditi koja su radna mjesta – informatička! Zahvaljujući istoj klasifikaciji Hrvatski zavod za zapošljavanje institucija je u kojoj poslodavci informatičare ne traže. Zato i ne čudi da je HZZ u prvih devet mjeseci ove godine zabilježio povećan broj nezaposlenih u odnosu na lani. I to na svim razinama obrazovanja.

Prema izvješću, 162 visoko obrazovane osobe, 490 s višom školom i čak 1.882 nezaposlene osobe sa srednjom školom našle su se u evidenciji HZZ-a. Najviše zabilježeni su oni nezaposleni s visokom stručnom spremom, koji, kao što kažu ljudi iz prakse, u općenito dobroj klimi za informatičare teže pronalaze posao posljednjih godina jer fakultetska diploma, zahvaljujući edukacijama za informatička zanimanja izvan sustava visokog obrazovanja, na tržištu rada ima manju vrijednost. To potvrđuju i komentari iz nekoliko kompanija.

Novu nacionalnu klasifikaciju zanimanja koja bi trebala riješiti taj problem, kao i probleme definiranja drugih zanimanja i kompetencija, izrađuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i bit će gotova, kažu, uskoro. Za ozbiljan pristup rješavanju problema koji gotovo sigurno očekuju kadrovske službe kad je riječ o informatičarima, možda je već prekasno.

U kaotičnoj situaciji na tržištu rada privatni sektor malo se bolje nalazi, pa su za razliku od državne uprave privatne tvrtke ipak sposobne pobrojati svoje informatičare. Ipak, i tu ima izuzetaka. Iz T-mobilea, najvećega hrvatskog mobilnog operatera, poručili su da je broj njihovih informatičara, što uključuje i novozaposlene, poslovna tajna. Isto tako kažu da im je od formalnog obrazovanja važnije radno iskustvo kandidata. U VIPnetu broj novozaposlenih nije poslovna tajna, a formalno obrazovanje se cijeni. Drugi po snazi mobilni operater lani je zaposlio 11, a tijekom ove godine čak dvostruko više, 23 informatička stručnjaka. Najviše ih je završilo zagrebački FER te Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu.

Iako su se u Siemensu pohvalili da su ove godine zaposlili dvjestotinjak informatičara, iz te su kompanije poručili da obrazovnu strukturu svojih novozaposlenih ne namjeravaju otkrivati. ‘Bez obzira na pokazatelje visoke nezaposlenosti, smatramo da je vrlo zahtjevno pronaći kvalitetan kadar jer je potražnja za mladim stručnjacima iz područja informacijskih tehnologija i telekomunikacija sve veća. Broj studenata koji godišnje diplomiraju na hrvatskim sveučilištima nije dovoljan za potrebe hrvatskih IT tvrtki’, ističe Đurđica Preočanin, direktorica Odjela za ljudske resurse u Siemensu, dodajući da situacija još nije toliko ozbiljna da bi IT kadar trebalo uvoziti. U potrazi za kadrovima Siemens se najmanje oslanja na Hrvatski zavod za zapošljavanje, a najviše se služi specijaliziranim internetskim portalima, zatim novinskim oglasima te izravnom komunikacijom sa studentima i apsolventima odgovarajućih fakulteta.

Što se tiče obrazovanja potrebnog za posao u Siemensu, kažu da zapošljavaju kadar sa svih sveučilišnih institucija odgovarajućeg smjera, kao i polaznike odgovarajućih edukacijskih centara. Među najvećim poslodavcima u IT sektoru je i Ericsson Nikola Tesla, koji je ove godine zaposlio 155 informatičkih stručnjaka, točnije inženjera iz područja telekomunikacija, informatike, radiokomunikacije te profesionalne elektrotehnike i računalne tehnike. U ENT-u nemaju problema s otkrivanjem obrazovne strukture, pa je tako među novozaposlenima njih 113 završilo Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, a 42 su diplomirala na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu.

Ni ta kompanija informatičare ne traži na HZZ-u, već se oslanja na direktan kontakt s fakultetima, a mogućnost prijave za posao nudi i putem kompanijine internetske stranice. Među informatičarima se često može čuti da Ericsson Nikola Tesla uz pomoć Siemensa zaposli ‘sve što s diplomom izađe’ s FER-a i splitskog FESB-a, a želi raditi u tim kompanijama. Končar je tijekom prošle i ove godine zaposlio 14 IT stručnjaka, pri čemu je njih polovica s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Da bi se pronašao kvalitetan kadar potrebno je obaviti brojne razgovore s kandidatima, a za određena radna mjesta provode se opsežna ocjenjivanja i testiranja. Nikica Mikulandra, direktor ICT sektora, smatra da u Hrvatskoj ima dovoljno stručnih ljudi u IT sektoru, no pitanje je postoji li dovoljno stručnjaka koji su u stanju hrvatska informatička znanja okupiti i prodati izvan Hrvatske.

Trenutačno najveći hrvatski problem, koji svi ističu, jest nepovezanost obrazovnog sustava s potrebama IT tržišta, i taj problem treba hitno početi rješavati, prije nego što uvoz kadrova iz neznatnih pre raste u zabrinjavajuće brojke. Problem obrazovnog sustava ilustrira Vanja Radeljić, IT konzultantica.

Saša Stublić, direktor i svlasnik Omega softwarea, IT tvrtke koja zapošljava 32 informatičara, kaže da će Hrvatska prije informatički posao ‘outsorsati’ u Indiju nego što će Indijci doći raditi u hrvatske gradove. No u svijetu informatike, u kojemu je mjesto davno prestalo biti ograničenje, obje priče svede se na isto. Umjesto u Hrvatskoj razvoj će se odvijati u Indiji, a ta sudbina nije nimalo drukčija od one u zapadnim zemljama.

Ne raspolažem podacima nikakvih istraživanja, ali kao poslodavac primjećujem nedostatak kvalitetnog kadra na tržištu. Ljudi moje generacije koji danas imaju trideset godina i vrhunski su programeri to su postali samo djelomično zahvaljujući visokoškolskom obrazovanju. Genijalcima ih je učinio položaj informatike u vrijeme dok su odrastali. Informatika je bila egzotika koja je ‘klinče’ zanimala jer je bila nešto novo i zanimljivo. Sada je ušla u sve pore života i postaje ‘sasvim obična’, a masovni entuzijazam opada i obrazovni sustav postaje sve važniji – kaže Stublić, dodajući kako ništa ne bi volio više nego da postoji obrazovna institucija iz koje mala informatička tvrtka koja se bavi razvojem, implementacijom i održavanjem informatičkih sustava može naći kadar.

Dugoročno, Omega software je tvrtka koja, kad se uzme u obzir da Microsoft Hrvatska zapošljava nešto više od 50 ljudi, i nije tako mala, svoju budućnost ne temelji na razvoju, već na izgradnji kvalitetnog tima za IT implementaciju te IT savjetovanje korisnika. Stublić ističe da je na tržištu rada nemoguće naći project managera. ‘Tvrtkama poput Omega softvera potreban je stručnjak sa znanjima iz IT sektora i vještinama menadžera, a takve naš obrazovni sustav ne proizvodi, barem ne u dovoljnoj mjeri’, komentirao je Stublić. Prema njegovu sudu Hrvatskoj će ponajviše nedostajati IT konzultanti.

IT stručnjaka na Zapad i slabog priljeva novih kadrova iz visokoobrazovnih institucija. Taj se nedostatak, objašnjava, zasad kompenzira dolaskom stručnjaka iz ostalih djelatnosti u IT. Radeljić tvrdi da je trend uvoza IT stručnjaka u Hrvatsku iz istočnih zemalja u kojima su oni manje plaćeni pozitivan.

U Hrvatskoj su informatičari među najbolje plaćenim strukama. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja Bakićeve Grupi Selectio, prosječna ulazna plaća za programera iznosi između 4 i 4,5 tisuća kuna neto. S tri godine radnog iskustva programeri imaju plaću od sedam do osam tisuća kuna koja dalje raste do deset tisuća. Direktori u informatičkom sektoru sa sedam do deset godina radnog staža zarađuju oko 15 tisuća kuna mjesečno. Najmanje su plaćeni web dizajneri s prosječnom plaćom 4.177 kuna, pokazalo je istraživanje provedeno na portalu MojPosao.

No i plaće IT stručnjaka u Hrvatskoj na neki način su problem jer u oskudnoj populaciji uzrokuju velike fluktuacije zaposlenika u svim smjerovima, što kompanijama iz kojih odlaze ostavlja ne male probleme. Fluktuaciju informatičkog kadra na tržištu rada nitko sustavno ne prati. To bi trebao biti posao državnih institucija, imaju li takve želje utjecati na tržište rada na način na koji to mogu u tržišnoj ekonomiji. Naime, kompanije s velikim brojem zaposlenih bore se s koeficijentima za izračun visine plaća. Ti koeficijenti onemogućuju da se izvršnim informatičkim kadrovima daju veće plaće prije nego što ‘odrade’ nekoliko godina na slabije plaćenim pozicijama. S takvim problemima, iako ih ne spominju, susreću se tvrtke kojima IT nije ‘core business’ a zapošljavaju velik broj informatičara. Riječ je o bankama te telekomunikacijskim i drugim velikim kompanijama. U jednoj velikoj hrvatskoj banci, kojoj je informatički odjel dio sporednog segmenta poslovanja, sistemski inženjer, ako nije šef odjela, može, doznamo, dobiti plaću do 15 tisuća kuna bruto. To je ‘gornji plafon’. Nekad je, kao što je za Lider objasnio jedan ‘sistemac’, postojalo pravilo ‘zaposlenika iznimne važnosti’ koji je mogao, ako je kompaniji neophodan, dobiti plaću veću nego što ima njegov šef. Nova pravila prije par godina to su ukinula. Kako se ‘sistemcima’ s iskustvom nude i bolje prilike, platni razredi razlog su odlaska informatičara toga profila iz velikih kompanija.

U sličnom su položaju i brojni programeri u Siemensu ili Ericssonu Nikoli Tesli te ostalim većim sustavima. Koeficijent ili platni razredi uzrok su odljeva iz velikih u manje tvrtke koje ne ‘pate’ ni od koeficijenata ni od platnih razreda i koje stručnjaku mogu ponuditi veću plaću. Direktor Microsofta Davor Majetić smatra da su vrhunski stručnjaci, a takvih je malo, jednako dobro plaćeni u malim i velikim tvrtkama, no za većinu u ‘sredini hranidbenog lanca’ odlazak u manju tvrtku često je financijski dobitak.

U manjim tvrtkama informatičari svih profila susreću se s problemom plaće na drugi način. Kao što je za Lider ilustrirao jedan programer: ‘Radije ću biti prijavljen na četiri tisuće kuna i dobivati mjesečno deset, nego biti prijavljen na sedam i dobivati sedam tisuća kuna. Davanja državi ionako su prevelika.’ Siva ekonomija u malim tvrtkama IT sektora koje zapošljavaju desetak informatičara česta je pojava, a takvih ima mnogo. Istraživanje Hrvatske gospodarske komore pokazalo je da u Hrvatskoj posluje čak 1.571 informatička kompanija, a zajedno zapošljava 6.248 ljudi. Ipak, pobrojavanje zaposlenika u IT tvrtkama, u koje prema mjerilu HGK-a ne spadaju ni Siemens ni Ericsson Nikola Tesla jer su telekomunikacijske, a ne informatičke tvrtke, nije relevantno za temu o zapošljavanju informatičara, jer su pobrojeni svi zaposlenici IT tvrtki, a ne samo oni informatičke struke. HGK ne broji informatičare zasebno.

Samo Microsoft na hrvatskom tržištu ima više od tisuću tvrtki u partnerskom odnosu. Želja je Microsofta značajno smanjiti njihov broj, tako da ih potakne na okupljanje. Zahvaljujući trenutačnoj nacionalnoj klasifikaciji zanimanja nije moguće točno utvrditi koja su radna mjesta – informatička.

Iako je razotkrivanje sive ekonomije posao državnih institucija, možda bi i hrvatska predstavništva moćnih svjetskih IT tvrtki poput Microsofta, Oraclea, SAP-a ili IBM-a, koje posluju s manjim domaćim softverskim tvrtkama namećući neka nova pravila suradnje, mogla utjecati na suzbijanje crnog tržišta. Upravo je odlazak iz malih softverskih tvrtki u predstavništva svjetski moćnih IT kompanija idući problem na informatičkom tržištu rada. Male softverske tvrtke možda i mogu parirati materijalnim uvjetima, no to nikako ne mogu prestižem koji nudi posao u Microsoftu, IBM-u ili Oracleu. Tako male tvrtke čiji programeri rade na razvoju softvera i u čije su obrazovanje mnogo uložile u pravilu gube ‘svoje najbolje ljude’. Microsoft je obećao da neće preuzimati kadrove iz tvrtki koje su svojim zaposlenicima platile neki oblik Microsoft edukacije, no doznajemo da se to ipak događa. Majetić kaže da Microsoft to ne čini, ali budući da je njihov proces zapošljavanja transparentan te nikome ne mogu zabraniti da dođe u Microsoft ako želi, to se na žalost događa.

‘Ne dajemo ponude za posao, što znači da ne preuzimamo kadrove, ali kad objavimo oglas za posao ne možemo nekog odbiti ako je kvalitetan. Tvrtkama iz kojih ljudi prelaze u Microsoft to može koristiti, jer će u tvrtki s kojom surađuju imati čovjeka s kojim su radili i kojega poznaju’, obrazložio je Majetić.

Siva ekonomija podrazumijeva i piratstvo, još jedan među problemima IT sektora koji se ne odnosi na popunjavanje radnih mjesta, već na njihovo kreiranje. Prema studiji IDC-a, stopa piratstva u Hrvatskoj iznosi visokih 67 posto. Smanjenje te stope za samo deset posto omogućilo bi kreiranje 2.700 novih radnih mjesta, upravo koliko ih je u Hrvatskoj zahvaljujući IT sektoru kreirano u posljednjih pet godina. Smanjenje piratstva moglo bi utjecati i na povećanje u odnosu na onih na početku najavljenih osam tisuća novih radnih mjesta u informatici, što samo produžuje problem pronalaženja kadra i čini vjerojatnijom tvrdnju da će Hrvatska informatičare uvoziti. Druga je varijanta – izvozna: izvoz razvojnih poslova IT sektora u indijski Bangalore, prema receptu razvijenih zapadnih zemalja.