Home / Biznis i politika / 1. Milan Bandić

1. Milan Bandić

Hrvatski su potrošači ove godine dobili niz novih proizvoda i usluga u sektorima gdje je politika godinama ograničavala konkurenciju. No, kako je istodobno jačao državni kapitalizam, biznis su više od biznismena obilježili Bandić i Sanader.

Gospodarski novinari ne vole pisati o političarima, jer kroz tekstove podsvjesno promoviramo utopijski savršeno gospodarstvo u kojemu su državne strukture tek efikasna infrastruktura poslovnih aktivnosti i podrška poduzetnicima, znanstvenicima i potrošačima. Hrvatska je, međutim, stvarnost takva da je država još uvijek najveći poduzetnik te da svoju veličinu i moć koristi za kontrolu velikog dijela gospodarstva. Zbog toga se na vrhu ovogodišnje Liderove liste osoba koje su najviše obilježile 2005. godinu našao najmoćniji političko-ekonomski dvojac zemlje: Milan Bandić i Ivo Sanader. Tek se na trećem mjestu našao jedan poduzetnik, Ivica Todorić, i to zahvaljujući vještini opstanka i učvršćivanju pozicije na tržištu, a ne primjerice širenju na nova tržišta ili tehnološkom napretku.

U Hrvatskoj je država još uvijek najveći poduzetnik, te svoju veličinu i moć koristi za kontrolu velikog dijela gospodarstva.

Istodobno jačanje uloge države i stupnja konkurencije na tržištu čini se teoretski nemogućim, no 2005. je bila godina još nekoliko takvih paradoksala. Početak službenih pregovora s EU mogao se protumačiti i kao znak uznemirenovalih reformi državnih struktura, što se obično poistovjećuje s korupcijom. Koji će od suprotstavljenih trendova prevladati vidjet će se u 2006. godini. Ta će godina biti važna i za potvrđivanje statusa i ostvarivanje planova većine osoba koje su ove godine privukle pažnju javnosti.

Hrvatski su potrošači ove godine dobili niz novih proizvoda i usluga u sektorima gdje je konkurencija godinama bila ograničena. Kao što su trgovački centri svojedobno riješili dugogodišnji problem prekograničnog šopinga, pojava treće nacionalne televizije dovela je do poplave privatnih producentskih kuća koje sve uspješnije proizvode TV sadržaje koji su prije bili nedohvatljivo kiselo grožđe hrvatske produkcije. Primjeri su domaća sapunica (Villa Maria, Zabranjena ljubav, Ljubav u zaledu) ili humoristična serija (Naša mala klinika).

Osim za televizijsko, 2005. je bila uzbudljiva godina i za telekomunikacijsko tržište. S radom su počela dva nacionalna fiksna telefonska operatera, Optima telekom i Portus (H1), koji su ponudili nešto niže cijene razgovora u odnosu na T-HT. Tu je, međutim, važnija bila sama njihova pojava jer je T-HT do ove godine bio apsolutni monopolist u fiksnoj telefoniji. Pojava trećega mobilnog operatera nije bila tolika novost koliko su to bile niske cijene i povoljne ponude kojima je Tele2 u dva mjeseca rada uspio sakupiti 75.000 korisnika.

Konkurencija se zaoštravala i u sektorima u kojima je već postojalo mnogo igrača. Tako su neke banke počele u reklamama nudići kredite uz kamatnu stopu od 0 posto, a paketi usluga su postali gotovo standard.

Konkurentska nadmetanje pojačalo se na još jednom tržištu – burzovnom. Zagrebačka i varaždinska burza zabilježile su rekordne promete, rekordan broj novih uvrštenja, a dionički indeksi Crobexa i VIN-a porasli su 27,3 odnosno 41 posto. Jedan od važnijih generatora povećanog prometa bili su otvoreni investicijski fondovi, koji su ove godine bili hit među privatnim i institucionalnim investitorima. Imovina kojom upravljaju otvoreni investicijski fondovi porasla je ove godine 85 posto na 8,37 milijardi dolara. Zasad većina toga novca dolazi od institucionalnih ulagača poput mirovinskih fondova koji ulazu u sigurnije novčane i obvezničke fondove (6,2 milijarde kuna). Nešto veći rizik ulaganja u dioničke i mješovite (obvezničko-dioničke) fondove ove se godine isplatio, posebno ako su fondovi ulagali pretežno na hrvatskim tržištima kapitala. Od 22 dionička i mješovita otvorena fonda, samo su dva ove godine zabilježila pad vrijednosti uloga, i to za manje od 2 posto, dok je 17 fondova ostvarilo dvoznamenkasti prinos. Prema prognozama stručnjaka, trend bi se trebao nastaviti i u 2006. godini zbog očekivanog nastavka rasta cijena dionica na domaćim tržištima kapitala.

Promet na burzama bio je jedan od rijetkih područja na kojima se odmah i pozitivno reagiralo na odluku Europske unije da 3. listopada započne pregovore o članstvu s Hrvatskom. Pregovori su trebali početi 17. ožujka, no odgođeni su zbog nesuradnje Hrvatske s Haaškim sudom koju je simbolizirao odbijeni general Ante Gotovina. Na kraju su pregovori ipak počeli, a mjesec i pol nakon toga Ante Gotovina uhićen je u Španjolskoj i izručen sudu u Haagu.

Premijer Ivo Sanader se na Liderovoj listi osoba 2005., osim zbog odluka koje su imale veliki utjecaj na gospodarstvo, našao i zbog velike i pozitivne uloge koju je odigrao u pregovorima s predstavnicima Europske unije. Pregovarački tim je izabran (vodi ga Vladimir Drobnjak), a Europska komisija je započela proces ocjene usklađenosti hrvatskih zakona s europskima. Dok se sljedeće godine bude pomalo zaboravljalo kako je teško bilo uopće doći do statusa kandidata i dobiti datum početka pregovora, iz Bruxellesa će početi stizati prvi signali o tome što Hrvatska mora poduzeti prije ulaska u Uniju (a da to nije pet godina ponavljana ‘puna suradnja s Haagom’).

Za razliku od skeptičnih europskih vlada, europski turisti su ovo ljeto bili gotovo bez izuzetka oduševljeni Hrvatskom. U prvih deset mjeseci 2005. godine u Hrvatskoj je boravilo 9,7 milijuna turista, ili 6 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, a ostvarili su 50,7 milijuna noćenja, osam posto više nego u prvih deset mjeseci prošle godine. Od ukupnog broja turista, domaćih je bilo 1,4 milijuna a stranih 8,3 milijuna. Među inozemnim gostima dominirali su Nijemci: 1,6 milijuna njemačkih turista (pad od 1 posto) ostvarilo je 10,9 milijuna noćenja (rast od 1 posto). Slijedi Italija s 1,2 milijuna turista i Slovenija s 867 tisuća turista.

Zemlje s najvećim turističkim porastom prometa su Francuska (rast 51 posto u dolascima) i Velika Britanija (23 posto više dolaza). Turistička zarada bi, prema satelitskom načinu obračuna, trebala dosegnuti brojku 8,5 milijardi američkih dolara. Ove godine je Hrvatska postala ‘in’ i u drugim razvijenim turističkim tržištima, pa nam je izvan Europe stiglo 1,8 milijuna turista.

Agrokor, koji okuplja 13 kompanija iz različitih područja trgovine, prehrambene i poljoprivredne proizvodnje, i ove godine ostvario izvrsne rezultate: u prvih 9 mjeseci dobit je porasla 70,8 posto, a prihodi su iznosili više od milijardu eura. Najveće zasluge za takav uspjeh ima osnivač i glavni strateg kompanije Ivica Todorić. Model velikog holdinga za koji se tvrdi da je zastario i od kojega mnogi odustaju, Ivici Todoriću je dobar. Čelnik Agrokora odbacuje i kritike na račun prevelike zaduženosti zbog koje je tvrtki ove godine snižen i kreditni rejting. Za taj problem Todorić uistinu ima na raspolaganju jednostavno rješenje: prodaju samo 25 posto dionica Agrokora na burzi.

Predsjednik uprave Dom Holdinga Damir Ostojčić bio je na rubu sklapanja posla godine. Za državni dug od 580 milijuna kuna zaostao još iz kuponske privatizacije, Dom Holding i SN holding su s predstavnicima Hrvatskog fonda za privatizaciju dogovorili preuzimanje opatijskih Liburnija hotela. Nakon žestokih reakcija lokalne uprave, Vlada je poništila ugovor.

Uoči špice turističke sezone otvorene su cijelom dužinom autoceste Zagreb-Split te autoceste Zagreb-Rijeka. Poput rijetko kojeg pitanja, gradnja autoceste između Zagreba i Splita imala je široku potporu javnosti, iako uz rezervu stručnjaka glede nje ne ekonomske isplativosti izvan ljetne sezone. Dobre vibracije koje je taj investicijski program izazvao u javnosti potaknule su Vladi na ozbiljan pristup gradnji infrastrukture koja zapošljava domaću građevinsku industriju i dobro izgleda u rezimeu rada svake vlade.

Početak pregovora o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji zasigurno je najveći ekonomski i politički uspjeh vlade Ivo Sanadera u 2005. Uspjeh je to koji će višegodišnje teoriziranje o pozitivnim i negativnim efektima članstva u Uniji konačno svesti na konkretno probleme koje treba riješiti i zadatke koje treba ispuniti. Za takav su razvoj događaja uspješna domaća poduzeća spremna već par godina. Osim natprosječno aktivne uloge (za jednog premijera) u pregovorima koji su doveli do europskog ‘da’, mandat Ivo Sanadera u 2005. ostao će zapamćen i po sposobnosti izvlačenja iz političkih kriza. Afera s Liburnia hotelima, PDV na televizijsku preplatu, sporazum s Austrijom o povratu nacionalizirane imovine, uhićenje Ante Gotovine, rekordne cijene benzina, loše ocjene ekonomskih uvjeta od strane međunarodnih institucija… Donosio je i povlačio odluku zadržavajući pritom gotovo netaknut politički status u javnosti. Sljedeća godina, međutim, za budućnost njegove vlade veoma je neizvjesna.

Odluka jednog od osnivača Iskon Interneta da se ponovno aktivno uključi u upravljanje kompanijom ukazala je na ponovno otvaranje velikih perspektiva razvoja domaće komunikacijske industrije. Damir Sabol je nakon četiri godine članstva u NO-u Iskona ponovno predsjednik uprave i najavljuje brzi razvoj tvrtke te mogućnost izlaska na burzu.

Poslovni gradnje autocesta bili su predmet skandalova s javnom nabavom, koja je ove godine bila pokazatelj smanjivanja javnosti rada Vlade i državnih institucija. Vlada je posao gradnje dionice Dugopolje-Ploče najprije dodijelila Bechtelu, da bi se nakon pritiska domaćih kompanija raspisao natječaj na kojemu je pobijedio konzorcij hrvatskih tvrtki. Da bi izbjegla slične situacije u budućnosti, Vlada je donijela izmjene zakona o javnoj nabavi kojima je niz državnih kompanija oslobađen obveze raspisivanja javnih natječaja prilikom nabave roba i usluga. Drugi primjer je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je izbacio novinare sa sjednice Gradskog poglavarstva. A upravo su poslovi za grad Zagreb izazvali ove godine niz skandalova: od stolica koje tvrtka Bandićeva poznalika proizvodi za Koncertnu dvorani Vatroslav Lisinski do krađe materijala pri gradnji spomenika poginulima i nestalima na Mirogoju.

Netransparentnost se uglavnom povezuje s korupcijom, što je prepoznalo i Transparency International, na čijoj se listi najkorumpiranih država Hrvatska našla na 71. mjestu, u skupini s Burkinom Faso, Egiptom i Poljskom.

Korupcijski kriminal je u 2005. uglavnom ostao dobro skriven. Druga vrsta kriminalnih djela izazivala je mnogo više pozornosti: pljačke banaka, kladionica i financijskih institucija. Počelo je s dvjema uzastopnim pljačkama poslovnica Erste banke 7. i 8. travnja, a vrhunac je bila rujanska pljačka zagrebačke podružnice Fine u kojoj je poginuo jedan pripadnik osiguranja banke. Tijekom godine su na meti kradljivaca bile i pošte (u jednoj takvoj pljački policija je ubila pljačkaša), kladionice i dućani, no upravo su oružane pljačke banaka obilježile 2005. godinu. Reagirala je čak i Vlada postroživši zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem, no banke nisu bile oduševljene povećanim troškovima koje će njegovo provođenje zahtijevati. Ministar unutarnjih poslova Ivan Kirin je uz to najavio vraćanje oružja duge cijevi u policijske automobile kao standardnu opremu, što je također izazvalo podijeljene reakcije javnosti.

Visoke cijene nafte i naftnih derivata na svjetskom i domaćem tržištu datiraju otprilje 2005. godine. Ove se godine, međutim, stanje radikaliziralo iznad svih očekivanja: cijena nafte na svjetskom tržištu 30. je kolovoza dosegla 70,85 dolara za barel. To se odrazilo i na cijenu motornih goriva, čija je cijena na benzinskih postajama prešla cjenovnu granicu od 8 kuna. Naizgled nije bilo tekućih razloga za takvu paniku na tržištima. Problem je dugoročan: svjetska potrošnja nafte ubrzano se približava maksimalnim dnevnim kapacitetima proizvodnje i prerade. Proces ubrzava ekonomski rast Kine, koja zbog toga troši sve više naftnih derivata. Čak niti visoke cijene motornih goriva na benzinskim postajama još ne utječu na smanjenje potrošnje. Tako se svijet nalazi u situaciji da svaki ozbiljniji poremećaj u opskrbi može ugroziti zadovoljavanje svih potreba za ‘crnim zlatom’. Analitičari prognoziraju da će se sadašnje visoke cijene nafte (oko 58 dolara za barel) održati i u sljedećoj godini.

Kako širokoj javnosti objasniti opasnosti koje globalizacija donosi malim zemljama? Primjerom Duje Draganje. Odlazak srebrnog hrvatskog plivača pod katarsku zastavu (za 5 milijuna eura) pokazuje da kvalitetni kadrovi niti u biznisu nisu sigurni. Pečalbe stručnjaka i znanstvenika nažalost su već godinama hrvatska stvarnost.

Godina dana koliko je Gordana Kovačević na čelu Ericssonova Nikole Tesle bila je dovoljna da pokaže kvalitetu te iskusne menadžerice. Tvrtka je nastavila dobivati poslove na zahtjevnom međunarodnom telekomunikacijskom tržištu, što bi se trebalo odraziti i na ovogodišnjim poslovnim rezultatima.

U Zagrebu se gradi 400.000 m² poslovnih prostora, pa stručnjaci predviđaju pad najamnina, koje se sada kreću od 17 do 18 eura/m².

Na meti kradljivaca bile su i pošte, kladionice i dućani, no upravo su oružane pljačke banaka obilježile 2005. godinu.