Iako kapital nema ni boje ni ideologije, dosadašnja raspodjela vlasništva i utjecaja pokazala je da povijest i bliski politički odnosi igraju važnu ulogu i kod poslovnog osvajanja tržišta na području Balkana.
Srpka agencija za privatizaciju upravo bira savjetnika za privatizaciju Naftne industrije Srbije, a Vlada je nedavno objavila natječaj i za izbor strateškog savjetnika za Elektroprivredu Srbije koji će, kazao je potpredsjednik Vlade Miroslav Čović, odrediti strategiju daljnjeg razvoja Elektroprivrede i model sudjelovanja privatnog sektora u toj kompaniji.
U Hrvatskoj još nijedna vlada nije krenula s privatizacijom elektroprivrednog sustava, ali pitanje je mjeseca kada će to učiniti, pogotovo nakon što privede kraju dvije, tri najvrude privatizacije: proda 15 posto dionica Ine koja je u tijeku, utrapi preostale dionice Telekoma njemačkom partneru te privatizira najvećeg osiguravatelja, Croatia osiguranje. Iako je posljednja od država s područja bivše Jugoslavije krenula u privatizaciju, Srbija krupnim koracima prodaje svoja poduzeća, a, prema dosadašnjim rezultatima, za nadmoć na srpskom tržištu uporno se bore kompanije iz triju država: SAD-a, Slovenije i Grčke.
U Srbiju i Crnu Goru je nakon 2000. godine, i nakon pada Miloševića, pristiglo gotovo 4 milijarde USD stranog kapitala, mnogo više nego što je u tom razdoblju investirano u Hrvatsku ili druge države s ovih prostora. Za razliku od Hrvatske i Srbije, koje su vlasništvo nad svojim ključnim sektorima i kompanijama prepuštale strancima, jer su im oni donijeli svjež novac kojim su pokrivali troškove rata i skupe države, Slovenci se nisu previše žurili s prodajom imovine strancima, nego su ključne sektore zadržali u svom vlasništvu. Uostalom, proizlazi to i iz podatka o ‘samo’ 4,9 milijardi USD stranih investicija, prema 12 milijardi USD u Hrvatskoj, i to uglavnom u industrijski sektor. Iako kapital nema ni boje ni ideologije, dosadašnja raspodjela vlasništva i utjecaja pokazala je da povijest i bliski politički odnosi igraju važnu ulogu i kod poslovnog osvajanja tržišta na području Balkana.
Na prostoru Hrvatske i Slovenije dominira najbogatiji susjed, četiri od deset dolara koji su uloženi u Sloveniju stigli su iz Austrije, dok su se u Hrvatskoj Austrijanci ipak morali nositi s investitorima iz Njemačke i SAD-a, drugih dviju država iz kojih dolazi kapital koji drma Hrvatskom. Iz te je borbe Austrija zasad izašla kao pobjednica, s četvrtinom ukupnih stranih investicija u Hrvatskoj, i to uglavnom u visokoprofitabilnoj novčanskoj industriji.
Ni susjedna Bosna i Hercegovina, bez obzira na iscrpljujući dugotrajni rat i trusnost područja, nije bila nezanimljiva investitorima različitih boja pa se za primat na tom tržištu otimaju kompanije iz Hrvatske, Austrije i Slovenije. Izvan toga kruga samo su kupci tamošnje teške industrije iz Litve i Kuvajta.
