Prema podacima, riječ je o klasičnom dužničko-vjerovničkom odnosu. Ponajprije, vaš je strah bezrazložan, jer stupanje na snagu novog Zakona o obveznim odnosima (objavljen u Narodnim novinama broj 35/05 od 17. ožujka 2005.) ne ma nikakva učinka na već nastale obvezne odnose – čl. 1163. ZOO to izrijekom propisuje. Vaš odnos je već nastali obvezni odnos, i to je potpuno jasno. Istina, ZOO propisuje i neke iznimke, ali Vaš slučaj tu nikako ne spada (to su npr. neke odredbe o kamatama).
Vi ste vjerovnik koji ima konkretnu tražbinu prema dužniku. To znači da vjerovnik prema osobnom dužniku može postavljati zahtjev da se tražbina namiri iz ukupne dužnikove imovine. Ako postoji i hipoteka kao založno pravo na nekretninu, to znači da je ta ista tražbina dodatno (i to stvarno-pravno) osigurana. Kada se kaže da je hipoteka stvarno-pravno osigurana to znači da hipoteka prati nekretninu neovisno o tome ako u međuvremenu jedan ili više puta promijeni vlasnika (postojanje hipoteke, za razliku od dosta raširenog mišljenja, ne spriječava raspolaganje, osim što je na tržištu daleko manji interes za tako opterećene nekretnine nego za one neopterećene).
Moguće je da su i osobni i hipotekarni dužnik ista osoba (to je za vjerovnika lošija opcija jer je uvijek bolje imati dva dužnika koji vam odgovaraju nego jednoga, a onaj osobni i tako odgovara svom svojom imovinom) i u tom se slučaju možete namiriti samo iz imovine te osobe, pri čemu ne smeta da dužnik tu opterećenu nekretninu npr. proda – vi svoja prava nesmetano ostvarujete i u tom slučaju. Ako su osobni dužnik i hipotekarni dužnik dvije osobe, tada osobni dužnik odgovara svom svojom imovinom (i onom koju stekne nakon nastanka obveze), a hipotekarni dužnik odgovara samo onim što je dano u hipoteku i ničim više – ako ta nekretnina propadne postoji više mogućnosti.
