Troškovi regulacije tržišta

Osnivanju regulatornih tijela u Hrvatskoj pristupa se kao da nisu privremena i kao da će djelovati i nakon što uvedu konkurenciju na tržišta. Ne treba isključiti ni mogućnost da regulatori usporavaju proces uvođenja konkurencije.

U Londonu djeluje Adam Smith Institute, čiji je zadatak osmišljavanje deregulacije tržišta. U tom se Institutu posebna pozornost posvećuje razvoju malog i srednjeg poduzetništva, a, prema najnovijim preporukama stručnjaka, moraju se stvoriti tržišni uvjeti u kojima poduzetnici mogu poslovati samo s dva savjetnika, jednim za poreze i drugim za sva ostala pitanja. Ako ta dva savjetnika poduzetnicima ne mogu savjetovati sva poslovna rješenja, stručnjaci Adam Smith Instituta smatraju da tržište nije konkurentno i da ga treba mijenjati.

Sve regulatorne mjere, preporučuju stručnjaci Adam Smith Instituta, treba zamijeniti uvođenjem obveznog osiguranja za poduzetnike, slično kao kod nas u obveznom osiguranju automobila. Pravilima takvih obveznih osiguranja odredili bi se uvjeti i minimalni standardi za poduzetnike, a oni koji te uvjete i standarde ne bi mogli zadovoljiti, ili se ne bi mogli osigurati niti poslovati ili bi morali plaćati znatno skuplje premije osiguranja.

Nakon razdoblja stihijskog osnivanja, u Hrvatskoj postoje različiti oblici tržišnih regulatora, a od uobičajenih kontrolora tržišta regulatorna tijela razlikuju se po tome što im je prvi zadatak uvođenje konkurencije na dotad monopolima zatvorenim tržištima pojedinih grana gospodarskih djelatnosti. Iako su po izvornoj definiciji regulatorna tijela privremena, samo dok ne uvedu konkurenciju na dotad zatvorena tržišta, u hrvatskim regulatornim tijelima ne uočava se ni naznaka njihova ‘gašenja’.

Zbog različitih oblika i nedostatnih definicija nije moguće sastaviti ni potpun popis regulatornih tijela u Hrvatskoj. A i među nepotpuno popisanim domaćim regulatornim tijelima postoje takve razlike u razini postignute konkurentnosti na tržištima koja moraju regulirati da je dvojbeno mogu li se uopće sva domaća regulatorna tijela svrstati u istu skupinu. Funkcije regulatornih tijela ponekad se jednostavno pridodaju dotadašnjim zadacima prije osnovanih institucija, primjerice, središnjoj banci, odnosno Hrvatskoj narodnoj banci za bankarsko tržište u Hrvatskoj.

Hrvatska agencija za telekomunikacije, primjerice, počela je s radom prije godinu dana, dok regulatorno tijelo na tržištu lijekova i medicinskih proizvoda djeluje više godina. Na telekomunikacijskom tržištu, međutim, neuopćenito je viša razina slobodne konkurencije nego na tržištu lijekovima i medicinskim proizvodima. Uvođenje konkurencije na tržištu lijekova i medicinskih proizvoda pokušalo se u Hrvatskoj još 1995. i 1996. godine javnim nadmetanjima za lijekove i medicinske proizvode koji su se uvrštavali na liste javnog zdravstva i pacijentima izdavali na recepte. Ali javno nadmetanje 1997. nije uspjelo ni nakon dva pokušaja, jer su domaći vladajući dobavljači i proizvođači lijekova i medicinskih proizvoda na njima nastupili udrženi s unaprijed dogovorenim jedinstvenim cijenama.

Prema priopćenju Hrvatske agencije za telekomunikacije liberalizacija telekomunikacijskog tržišta obilježila je prvu godinu djelovanja tog regulatornog tijela, kao i nastavak dodjela koncepcija u nepokretnoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra, te početak rada DVB Foruma (DVB-standard prijenosa digitalnih televizijskih signala). Početak komercijalnog rada dvaju novih operatora u nepokretnoj telefoni i jednog u mobilnoj utjecao je na pad cijena telekomunikacijskih usluga.

Pad cijena dogodio se šest godina nakon što su telekomunikacijske usluge u Hrvatskoj prodane Deutsche telekomu, kad su Hrvati već skoro zaboravili da su to prodali radi pada cijena. U nepokretnoj telefoni na tržištu ima čak osam tarifnih paketa, primjerice, privatni korisnici mogu, u skladu sa svojim navikama i potrebama, birati između paketa Plavo, Crveno i Zeleno u H1 mreži, zatim OptiMin i OptiMax u Optimi, te T-Com – ovim paketima Super 60, Super 100, Super 150. Nove pogodnosti nisu zaobišle ni sniženje iznosi oko 2 do 8 posto, ovisno o operatoru i korištenom paketu, dok kod velikog korisnika iznosi oko 13 do 20 posto.

Donesen je i niz odluka kojima se utjecalo na razvoj tržišta putem korištenja pristupne lokalne petlje od strane novih operatora, regulacije pristupa i međusobnog povezivanja operatora i davatelja usluga, provođenja postupka strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja telekomunikacijskih usluga te korištenja novih alternativnih pristupnih tehnologija. Dane su i koncesije za uporabu frekvencija za obavljanje telekomunikacijskih usluga u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži uz uporabu radiofrekvencijskog spektra – telekomunikacijske usluge nepokretnog bežičnog pristupa na području Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske županije i Osječko-baranjske županije.

Prema studiji OECD-a, zemlje s najmanje regulacija tržišta su SAD, Novi Zeland, Australija, Švedska, itd. U tim zemljama, prema istoj studiji, uspoređno se ostvarivala najveća produktivnost, najveći rast broja novoosnovanih malih i srednjih poduzeća, a ostvarena je i najviša razina ulaganja u istraživanje i razvoj. Troškovi regulacije u SAD-u godišnje iznose oko 2,5 posto BDP-a, dok su u Europi dvostruko viši, oko 5 posto BDP-a.

U 2005. zatraženo je i dodijeljeno dvanaest dozvola za obavljanje javnih govornih usluga u nepokretnoj mreži bez uporabe radiofrekvencijskog spektra na državnoj razini, šest dozvola za obavljanje telekomunikacijskih usluga najma telekomunikacijskih vodova i četiri dozvole za obavljanje telekomunikacijskih usluga davanja u najam telekomunikacijske mreže ili njezinih dijelova. Liberalizaciji tržišta pridonosi odluka o prenosivosti broja i predodabiru operatora te odluka o proglašenju davatelja osnovnih telekomunikacijskih usluga, a njihovi pravi učinci vidjet će se već uđe godine.

Dodjelom koncesije trećem mobilnom operatoru i njegovim najavljenim sniženjem cijena usluga između 20 i 50 posto, dva postojeća mobilna operatora zaostrila su borbu za svakog od 2,75 milijuna mobilnih korisnika na način da su poboljšali tržišne uvjete za korisnike uključenjem pretplate. Dodijeljene su tri dozvole za usluge kabelske distribucije. U 2005. godini dodijeljene su 1.523 dozvole za radijsku postaju na plovilu. Usporedbi radi u 2004. godini dano je 988 istih. Za razliku od prošle godine kada je dano 10 dozvola za radijsku postaju u zrakoplovu, ove godine dane su čak 43. Realizacija niza već donesenih odluka Vijeća Agencije zaživjet će 2006. godine na tržištu.

Deša Mlikotin Tomic, profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i prva predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja kaže: – Političari su, teoretski govoreći, neovisni jer su ih izabrali bi-rači. Zamišljeno je, međutim, da regulatornim tijelima s ovlastima koja su ta tijela preuzela od nadležne državne uprave, umjesto nekompetentnih političara, upravljaju neovisni stručnjaci. Zadatak stručnjaka je da osiguraju kako bi se javni sektor prilagodio neograničenoj konkurenciji na slobodnom tržištu. Stručnjaci koji vode regulatorna tijela morali bi biti neovisni od grane gospodarske djelatnosti čije tržište trebaju regulirati.

Tome valja dodati i da bi stručnjaci u regulatornim tijelima morali biti zaštićeni slično kao i, primjerice, guverneri središnjih banaka. Na to ukazuju okolnosti pod kojima je upravo Deša Mlikotin Tomic otišla iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Nikola Popović, zamjenik predsjednice Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, kaže da u aktivnostima regulatornih tijela moraju dobro surađivati tri struke, pravna, ekonomska i tehnološka. U protivnome, teško je obraniti odluke regulatora, primjerice, na sudu kad se te odluke nastoje osporiti i opozvati njima pogodeni poduzetnici.

I zbilja, regulatorne agencije u Hrvatskoj uglavnom vode stručnjaci. Željko Rohatinski je guverner HNB-a, Gašper Gaćina je predsjednik Vijeća Hrvatske agencije za telekomunikacije, Olgica Spevec je predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Tomo Galić je predsjednik Vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije, Ante Samodol je predsjednik Vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Denis Perinčić je predsjednik Vijeća za elektroničke medije, a Sinisa Tomić je ravnatelj Agencije za lijekove i medicinske proizvode.

Sve su to stručnjaci, ne zna se točno koliko neovisni o strukama iz kojih dolaze. A što se pak tiče neovisnosti o politici, ako je suditi prema načinu na koji je Slavko Linic, tada potpredsjednik Vlade, zahtijevao odlazak Deša Mlikotin Tomic iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ili prema raspravi u Saboru o HTV-u, čini se da bi šefove regulatornih (a osobito nadzornih) tijela u Hrvatskoj ipak trebalo zaštititi od političara želi li se zbilja uvesti konkurenciju na zatvorena tržišta pojedinih grana gospodarskih djelatnosti. Ali, valja razmisliti i o osnivanju neke institucije koja bi slično kao i londonski Adam Smith Institute preuzela brigu o tome da regulatorna tijela što prije obave svoje zadaće i prestanu s radom. Zbog smanjivanja troškova regulacije na hrvatskom tržištu.