Obična gripa hrvatsko gospodarstvo stoji u prosjeku 2,8 milijuna kuna dnevno, ali zaraznost pandemijeske gripe bila bi viša pa bi i trošak bio mnogo veći. Pritom bi najviše stradao turizam.
Prije pisanja članka o ekonomskim posljedicama moguće pandemije gripe, ideja o lijeku protiv gripe osim mnogo tekućine, andola i vitamina C čini mi se besmislenom. No prije nekoliko dana zatekao sam se kako u ljekarni pregledavam police u potrazi za Tamifluom (u utorak je stigao u hrvatske ljekarne) koji navodno ublažava simptome svake gripe, pa tako i one pandemijeske. Investicija u neki antiviralni lijek više mi se ne čini neobzirnom i potpuno promašenom.
‘Svi preduvjeti za početak pandemije dosad su se ostvarili, izuzev jednoga: razvoj efikasnog prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka. Tijekom 2005. zabilježene su zlokošne promjene u epidemiologiji bolesti kod životinja. Ljudski slučajevi i dalje se pojavljuju, a virus se geografski proširio na nove zemlje, povećavajući ugroženost populacije. Svaki novi slučaj ljudske zaraze daje virusu priliku da se razvije u potpuno prenosiv pandemijeski oblik, tako je u svom izvješću situaciju sa širenjem ptičje gripe procijenila Svjetska zdravstvena organizacija koja već osam godina prati H5N1. Oznaka je to podvrste virusa gripe HPAI (Highly Pathogenic Avian Influenza) koji ponajprije napada perad i ptice, ali se njime dosad zarazilo i 120-ak ljudi, a umrlo je više od 50 posto zarazenih. Virus je krenuo iz Hong Konga 1997. godine, da bi, šireći se na zapad, potkraj prošle godine stigao do Hrvatske.
Samo se jedan činitelj ispriječio između sadašnje situacije i masovne pandemije gripe koja bi uzela milijune žrtava: virus još nije mutirao u oblik koji se može širiti među ljudima na način na koji se širi obična gripa. Čak ni Svjetska zdravstvena organizacija to ne smatra nerealnim scenarijem, pa je na ljestvici razvoja pandemije sadašnja situacija proglašena trećim od šest stupnjeva, pri čemu je šesti stupanj opća pandemija smrtonosne gripe. Dođe li do nje, osim ozbiljne javnozdravstvene krize, svijet će se suočiti i s milijunskim gubicima u ekonomiji. Milan Brahmbhatt, viši ekonomist Svjetske banke procijenio je da bi pandemija gripe stajala svjetsku ekonomiju 800 milijardi dolara godišnje. Procijena se temelji na iskustvima istočnoazijskih država sa SARS-om koji je doveo do gubitka 2 posto bruto domaćeg proizvoda istočne Azije. Procijenjenih 800 milijardi dolara predstavlja upravo 2 posto globalnog BDP-a. Primijeni li se isti kriterij na Hrvatsku, godišnji trošak pandemije iznosio bi 4,1 milijardu kuna (hrvatski BDP je u 2004. iznosio 207 milijardi kuna).
Dosad su međutim makroekonomski efekti ptičje gripe bili relativno mali. Najveći trošak bila je posljedica zaraze kao isključivo veterinarskog problema. Sve zemlje u kojima su otkrivena zaražene ptice uništavale su zaražene te preventivno i zdravu perad. Osim gubitaka peradarske industrije i individualnih uzgajivača, tome još valja pribrojiti troškove uništavanja peradi, dezinfekcije, testova… Deset azijskih država u kojima se pojavila zaraza virusom H5N1 uništile su 140 milijuna ptica uz trošak od gotovo 10 milijardi dolara. U Hrvatskoj je u listopadu 2005. otkriveno šest zaraženih labudova, što je rezultiralo preventivnim ubijanjem peradi i ptica u krugu tri kilometra. Ubijanje sve peradi te korištenje automatskih pušaka tada je izazvalo i negativne reakcije u javnosti. No iskustva iz Turske pokazala su kako ozbiljne posljedice može imati neodlučnost. U toj se zemlji, zbog neefikasne preventive daljnjeg širenja virusa, zarazilo 14 ljudi.
Hrvatska reakcija na izbijanje zaraze globalnoj je strategiji pridonijela jedan novi činitelj – plaćanje odštete vlasnicima peradi, što se pokazalo ključnim u siromašnijim krajevima u kojima je perad gospodarski vrlo važna. To međutim značajno podiže troškove saniranja ptičje gripe. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, troškovi cijele akcije iznosili su 1,4 milijuna kuna, od čega je na odštetu za 24.500 komada peradi otišlo 1,2 milijuna kuna.
Ti bi troškovi mogli biti i nekoliko puta veći otkrije li se ptičja gripa u blizini neke peradarske farme. Naime, bez obzira na mjere zaštite koje provode industrijski uzgajivači, njihovi pogoni ne bi bili izuzeti od pravila o ubijanju sve peradi u krugu tri kilometra. To bi pak značilo zatvaranje farme, gubitak radnih mjesta i višemilijunske odštete za ubijenu perad. U Indoneziji je 20 posto radnika na farmama. Višetim je pak uništilo 17 posto sve peradi u zemlji uz trošak od 120 milijuna dolara. Reakcija ostalih država na pojavu ptičje gripe u nekoj zemlji obično je zabranila uvoz živih ptica. Neke države zabranjuju i uvoz mesa, iako se konzumacijom mesa zaraza ne širi, te se na taj način koriste nastalom situacijom kako bi osigurale prednost svojim proizvođačima. SiCG i BiH su, primjerice, zabranile uvoz mesa peradi iz Hrvatske nakon otkrića zaraženih labudova. No dok je BiH zabranu ubrzo ukinula, SiCG i dalje ne dopušta uvoz hrvatske piletine.