Poslodavac za ‘kauboje u duši’

Sjećate li se kauboja, hrabrog pustolova koji život provodi u sedlu? Iako se s malih i velikih ekrana davno povukao u zasluženu mirovinu, u višedesetljetnome radnom vijeku osigurao si je kultni status u pop kulturi 20. stoljeća, a njegovu popularnost nedavno je prepoznala i domaća industrija oglašavanja.

Oglas za posao u kojem se traži ‘kauboju u duši’ odveo nas je do Ivice Butorca, uzgajivača prepelica iz Siska. – Prije nekoliko mjeseci obratio sam se portalu MojPosao kako bih našao odgovarajućeg zaposlenika. Objasnio sam im da tražim radišnu, svestranu osobu koja prije svega voli životinje i prirodu, pa su u oglasu napisali da tražim ‘kaoboj u duši’. Nakon objavljivanja oglasa javilo mi se više desetaka ljudi, ne samo potencijalnih zaposlenika nego i novinara, mogućih poslovnih partnera ili ljudi koje je samo zanimalo što znači biti ‘kauboju u duši’. Na kraju sam zapošlio mladog veterinarskog tehničara, ali on je ubrzo otišao jer je dobio radno mjesto u kancelariji – objašnjava Buturac i kaže kako je oglas na portalu MojPosao bio pun pogodak.

Ivica Buturac uzgojem prepelica bavi se od 1993. godine. Danas četrdesetjednogodišnji bivši djelatnik Inine rafinerije u Sisku kaže da je dugo razmišljao kako ljubav prema životinjama pretvoriti u profesionalnu djelatnost. Ograničeni prostorni i financijski uvjeti prilično su ga na izbor brzo obnovljive vrste koja se lako prilagodi malom prostoru. Uz ekonomsku isplativost uzgoja, proizvod je trebao imati dugoročnu tržišnu perspektivu.

• Uzgojem prepeleca počeo sam se baviti slučajno. Razmišljao sam o uzgoju raznih životinja, ponajprije kunića ili pasa, ali kad mi je jedan progonik iz Petrinje poklonio nekoliko prepeleca, odmah sam shvatio da je ta ptičja vrsta upravo ono što sam tražio – kaže Buturac i nastavlja: – Prepeleca već s 40 dana nese ja- ja i treba mnogo manje prostora, hrane i ulaganja nego kokoš, koja prvo jaje snese tek s pet mjeseci. Osim toga, prepeleće jaje jednake je hranjive vrijednosti kao i kokošje, što ga čini fantastičnim izvorom energije u ograničenim prostornim uvjetima, a to će u budućnosti biti i te kako važan činitelj. Zbog navedenih osobina prepeleca je u svijetu već prepoznata kao moguće rješenje financijskih i prostornih problema malih ili siromašnih zemalja, kao i nedostatka prirodnih resursa.

Buturac navodi da su prvi kupci za njega čuli putem oglasa, a krug zadovoljnih mušterija ubrzo se proširio usmenom predajom. Prodaju na tržnici smatra vrijednim iskustvom za svakoga tko se želi baviti trgovinom, a u šali dodaje da je u Sisku zbog prepeleca na glasu kao ‘čovjek s malim jajima’. Kao što sam navodi, put od tržnice do polica supermarketa obilježilo je učenje na vlastitim pogreškama. Tadašnji pokušaj poslovne suradnje opisuje kao izgubljenu godinu, a najveći promašaj i ludost, kaže, bilo je partnerstvo bez ugovora. Veterinarske potvrde vadio je ni za koga, ali upornost i tvrdoglavost su se na kraju isplatile.

Nakon mnogih obeshrabrujućih odgovora u tijelima lokalne i državne vlasti, odlučio je krenuti obratnim putem. – Otišao sam u trgovinu i raspitao se što je sve potrebno učiniti kako bi se proizvod našao na policama. Potom sam išao stepenicu po stepenicu, ali unatrag – objašnjava Buturac i kaže kako su mu mnogo pomogla i iskustva drugih malih proizvođača. Prvi konkretni posao potpisao je s Konzumom, ali problem dislocirane dostave robe bio je prevelik. Nedugo nakon toga ugovorio je suradnju s Bilom koja uspješno traje već 4 godine.

Tržište je prepoznalo proizvode od prepeleca, ali problem je bio nedostatak proizvodnih kapaciteta. – Imao sam ugovor s još nekim lancima, poput Mercatora i Metroa, ali sada ti ugovori miruju jer sam se usredotočio na gradnju farme – navodi Buturac i pojašnjava: – U Jazveniku pokraj Siska upravo završavam gradnju prve registrirane farme prepeleca u Hrvatskoj. Maksimalni kapacitet farme je 12.000 nesilica, a cijeli projekt vrijedi pola milijuna kuna. Za gradnju farme poput moje u zemljama EU odobrava se minimalni kredit u iznosu od približno 150 tisuća eura. Toliki novac nažalost nemam, ali još jedan kratkoročni kredit ili strateško partnerstvo dobro bi mi došli za dovršenje projekta, obrtna sredstva i start s maksimalnim kapacitetom koji osigurava brzi povrat ulaganja.

Ovakvo u prvih 6 mjeseci ove godine planiram proizvodnju 2.500 jaja dnevno, a do kraja godine proizvodnja bi se trebala udvostručiti. Buturac ističe važnost položaja farme koja, iako se nalazi na sjevernoj padini bijega, zimi nije izložena udarima jakog vjetra, a ljeti je od prejakog sunca štite krošnje drveća. Najvažnijim ipak smatra što je farma smještena uz vjetar, usmjerena prema desetak kilometara udaljenom Sisku. Banke nisu pokazale puno razumijevanja za Buturčev projekt. Problem jamstva povrata kredita na kraju je riješio hipotekom na objekt u gradnji. Poduzetnički kredit Hypo Banke u iznosu 240.000 kuna omogućio je gradnju farme na kojoj Buturac do kraja godine planira zaposliti dvoje ljudi.

Skoro početak proizvodnje prisiljava ga da nastavi tragati za ‘kaubojem’. Ukupni kapacitet farme pokrivat će potrebe domaćeg tržišta, ali Buturac ističe da druge proizvođače ne doživljava kao konkurenciju nego kao reklamu za prepeleća jaja. Osim toga, prepelece se mogu i izvoziti. – Talijani su veliki ljubitelji prepelećeg mesa, ali njihovi uvoznici nude niske otkupne cijene. Meso se kod nas još gotovo i ne prodaje. Treba imati klanicu, hladnjaču i tako dalje, što zahtijeva dodatnu veću investiciju, a kod nas su ljudi uglavnom skeptični prema novinama – objašnjava Buturac koji se zasad namjerava baviti proizvodnjom jaja, ali ne isključuje ni mogućnost uzgoja mesa u budućnosti.

Važnim iskustvom smatra suradnju s jednim velikim francuskim uzgajivačem koji ima farmu kapaciteta 150 tisuća prepeleca. Kroz suradnju i posjete toj farmi mnogo je toga naučio ali, naglašava, velika je razlika u položaju uzgajivača u EU i Hrvatskoj. – Prema obujmu godišnje proizvodnje, moj kolega je šesti uzgajivač prepeleca u Francuskoj. Tamo naglasak nije na uzgoju jaja nego mesa, ali to nije jedina razlika između Hrvatske i Francuske. U Francuskoj je proizvođač zaštićen, a cijena proizvoda zajamčena je za cijelu predstojeću godinu. Problem je što kod nas tržištu politiku ne vode ni ministarstvo ni proizvođači, nego trgovačke kuće koje najčešće žele jednog većeg dobavljača, a ne više malih. Svake godine uvjeti su sve lošiji, a vi ste prisiljeni s njima surađivati.

Kao dodatni problem Buturac ističe česte i nepredvidljive promjene zakonske regulative u nas, te loš status samostalnog obrtnika koji nema ista prava kao zaposlenik, iako plaća porez na plaću. Mogućnost poboljšanja situacije za male proizvođače vidi u revitalizaciji zadruga, o čemu je nedavno i održan sastanak predstavnika nadležnih ministarstava i proizvođača u Sisku. Ipak Buturac planira uskoro obnoviti postojeće ugovore s velikim trgovačkim lancima i vjeruje da uz ispravni nastup na tržištu neće imati problema s plasmanom robe.

• Iako su 50 posto skuplja od kokošjih, prepeleća jaja imaju svoje kupce. S obzirom na to da su na glasu kao ljekovita, mnogi ih piju i sirova – kaže Buturac i navodi da mnogo pažnje posvećuje ne samo kvalitetnoj prehrani ptica nego i njihovoj selekciji te razmjeni s drugim uzgajivačima. Ljubitelje malih jajaka obradovat će podatak da bi se cijena prepelećeg i kokošjeg jajeta u dogledno vrijeme trebala izjednačiti. Kako će široko tržište reagirati na ovaj još relativno nepoznat proizvod zasad je teško reći. Ne smanji li strah od ptičje gripe potražnju za sirovim jajima, Buturac može razmišljati i o tome da ubrza planove za uzgoj prepelećeg mesa, koje ima okus divljači, a mekoću piletine.