Trojno prikrivanje pogrešaka

Mesić, Sanader i Račan imaju dovoljno argumenta za međusobno provociranje, ali radije šute da sami ne bi bili isprovocirani neugodnim pitanjima.

Ivica Račan iz opozicije odlučnom kritikom budi hrvatsku političku scenu. Do jeseni, kada bi trebala biti dogovorena konačna pregovaračka pozicija Hrvatske, očekujem od Vlade da učini sve što je moguće da bismo sami zaštitili svoje nekretnine i ojačali poziciju našim pregovaračima, poručuje oštro šef SDP-a na minus petnaest Celzijevih stupnjeva, pokriven ‘lenjinovkom’ kao zaštitnim znakom. Još k tomu, tek nakon završetka trojnih konzultacija o hrvatskom pristupu EU s premijerom Sanaderom i predsjednikom Mesićem, javno ocjenjuje da je Sanader bio dobar lobist, ali je kriminalan premijer. Pritom je manje čudo Račanova oštra kritika. Veće je čudo, bar na prvi pogled, izostanak Sanaderova odgovora.

Da bi slistio protivnika, s visokom dozom samouvjerenosti, koja se često doima i kao arogancija, Ivo Sanader ne treba mnogo argumenta. Jak glas i povišen ton katkad su dovoljni. A ovaj je put imao na raspolaganju mnogo više od toga. Mogao je samo podsetiti Ivicu Račana da su upravo on i njegov glavni pregovarač Neven Mimica potpisali potpunu liberalizaciju prometa nekretnina u Hrvatskoj, da će ona stupiti na snagu 1. veljače 2009. godine i da su zakasnjeni Račanovi apeli za zaštitu danas tek prazna i licemerna politička retorika. No Ivo Sanader, koji tako voli sašjeći protivnika, ovaj je put zadržao mač u koricama i ostao bez odgovora.

A je Ivo Sanader odgovorio na provokaciju, kao što je mogao, Ivica Račan mogao bi mu ozbiljno prigovoriti. Da zloupotrebljava državu kako bi izbrisao svoju ulogu u aferi Kamen Ingrad, najprije se koristeći POA-om kako bi otkrila tko je s njegovom ulogom upoznao javnost, zatim koristeći se državnim inspektoratom kako bi potražio Pedra za prigodno vješanje, dalje od premijera i njegove stranke. Za Sanaderu bi to bilo mnogo opasnije od ofucanog prigovora o dobrom lobistu i kriminalnom premijeru Sanaderu. No onda bi i on mogao podsetiti Račana na to kojim je kamenom gradio autoceste…

Uz njih je cijelo vrijeme bio i predsjednik Mesić. Miran i tih kao bubica. I to je tek pravo čudo. Ni je ni podsjećao na našeg uobičajenog predsjednika, uvijek spremnog na doskočicu i poslanicu. Što im je sve mogao reći naš predsjednik kao stalni kritičar i korektiv vlasti, obdaren britkim i bespoštenim jezikom? Mogao je upitati obojicu: Zar se strategija pristupa EU priprema nakon što su pregovori počeli? Zašto je nije napravila još Račanova administracija? I što je dosad čekala Sanaderova? Mora li im austrijski savjetnik reći da prije početka pregovora o poljoprivredi moraju odlučiti kakvu poljoprivredu žele razvijati? Zašto ni jedan ni drugi nisu isplatili dug Italiji za obeštećenja optanata u svome mandatu, već čekaju da talijanska Vlada počne misliti hrvatski? Znaju li oni ikad što zapravo potpisuju? I onda retorički upitati, kao što to predsjednik umije: Kamo će stići zemlju koju vlade vode naslijepo? Pa onda lekcija Račana: Što je radila njegova administracija, kojoj je EU također bila prioritet, da iza sebe nije ostavila nijedan suvisli dokument u preuzimanju iskustava drugih država? Pa Sanaderu: Zar misli da će stajališta građana prema EU promijeniti novom komunikacijskom strategijom, da će marketingom nadoknaditi nedostatak vizije i koncepcije?

Dok se grijesi budu dogovorno prikrivali, mali su izgledi da itko izvuče pouku iz vlastitih pogrešaka.

Na što se zapravo svodi ‘trojni’ pakt Sanadera, Mesića i Račana za EU? Sudeći prema prizorima nakon ovotjednih konzultacija, riječ je prije svega o paktu za međusobno prikrivanje propusta i pogrešaka. O predsjednik je samo šutio. Inače bi ga i Sanader i Račan mogli upitati da malo detaljnije objasni kako se to ‘slučajno’ susreo u restoranu s kontroverznim srpskim poduzetnikom Bogoljubom Karićem. Je li ga uistinu tek posavjetovao o modelu kosovske neovisnosti i zamolio da prenese tetki srdačne predsjedničke pozdrave? Što je obećavao predstavnicima američkih Židova u New Yorku? Zašto je kao predsjednik države javno vješao kibase po vinogradu svog prijatelja Šenigija za Vincekovo? Čija poduzeća profitiraju nakon njegovih državnih vizita zemljama koje oprezniji predsjednici izbjegavaju?

Na što se zapravo svodi ‘trojni’ pakt Sanadera, Mesića i Račana za EU? Sudeći prema prizorima nakon ovotjednih konzultacija, riječ je prije svega o paktu za međusobno prikrivanje propusta i pogrešaka. Umjesto toga rasprava se skreće na opća mješta i impresionističke kritike: je li Sanader kriminalni, a Račan uspavani i usporeni premijer? Dok se grijesi budu dogovorno prikrivali, mali su izgledi da itko izvuče pouku iz vlastitih pogrešaka. Veći su izgledi da i dalje potpisuju nasumce, dogovaraju se ad hoc i računaju na međusobnu solidarnost. Pritom Račan i dalje može revolucionarno pozivati na zaštitu hrvatskih nekretnina. A Sanader obećava da će strategiju pristupa EU imati najkasnije do završetka pregovora. Mesić će u međuvremenu još koji put u restoranu slučajno sresti nekog mafijaša – pa je mudro šutjeti.