Home / Financije / Brzo do kapitala izdavanjem

Brzo do kapitala izdavanjem

Samo sedamnaest sekundi bilo je dovoljno tvornici šećera Viro da dođe do potrebnog kapitala putem javne ponude dionica. Centar banci nepuni dan. No sigurno bi se i brzina prodaje dionica banke računala u sekundama da se, poput Vira, odlučila na upis dionica elektroničkim putem na burzi. A vjerojatno bi i svaka druga tvrtka s dobrim poslovnim imidžem, opravdanim i realnim planovima koji djeluju uvjerljivo investitorima prikupila kapital javnom ponudom dionica istom brzinom. Ali kod nas su u posljednje vrijeme to učinile tek dvije tvrtke, a još sredinom devedesetih to je učinila i tadašnja Dalmatinska banka. No tržište je sazrelo i interes za ovakvo financiranje sve je veći. Početkom ožujka zatvoren investicijski fond Breza Invest počet će prikupljati kapital javnim nadmetanjem BTS trgovinskim sustavom Varaždinske burze. Uskoro bi trebala uslijediti javna ponuda dionica Varaždinske banke, a prema najavama uskoro bi im se trebao pridružiti i Iskon.

Danas je novac potreban tvrtkama u različite svrhe. Neke se bore s problemima nenaplaćenih potraživanja, a neke pak planiraju širenja, spajanja ili preuzimanja. Nekada su svi za te potrebe podizali klasičan kredit. Posljednjih godina sve se više orijentiraju na tržište kapitala. Financiraju se putem obveznica, komercijalnih zapisa, a noviji je trend i javna ponuda dionica.

Koji će oblik financiranja odabrati ovisi o tome za što će taj novac upotrijebiti. Zato će se tvrtka kojoj je novac potreban radi kratkoročnog financiranja, zbog primjerice pokrića nenaplaćenih potraživanja, odlučiti na izdavanje obveznica ili komercijalnih zapisa. Takav je slučaj bio i s Medicom, kojoj se uslijed stalnih neplaćanja u zdravstvu našla u nedostatku novca za tekuće poslovanje. Također, nema svrhe ići u novo izdanje dionica ako tvrtka nije dovoljno velika ili ako analiza pokaže da se tim dionicama kasnije neće trgovati na burzi.

Ali ako tvrtka ima dugoročne planove, koji investitorima garantiraju uspjeh, a tvrtki zaradu, tada je opravdano prikupljati kapital putem javne ponude dionica, objašnjava direktor brokerske kuće InterFinance Denis Fudurić. Fudurić je i sam bio savjetnik Centar banke u nedavno uspješno završenom prikupljanju kapitala javnom ponudom dionica. Zato je on bio i najbolji sugovornik da nam ukratko opiše potrebne radnje tvrtke koja se odlučila za taj oblik financiranja.

Tvrtka, kaže, treba na početku provjeriti je li podesna za objavu javne ponude. Odnosno zadovoljava li kriterije kojima će njezine dionice biti zanimljive potencijalnim investitorima. To pak znači da treba vidjeti je li dovoljno velika, je li njezin plan strateškog iskoraka opravdan i izvediv i hoće li se tim dionicama i kasnije aktivno trgovati na burzi. Centar banka, primjerice, ima plan širenja i mogućeg preuzimanja manje banke, dok Viro planira spajanje s dvjema drugima domaćim šećeranama, osječkom i županijskom.

U prospektu za emisiju dionica navedeni su svi podaci koji investitora zanimaju. Primjerice, presjek detaljno opisanog poslovanja u posljednje, najčešće tri godine, zatim detaljan prikaz strategije tvrtke. Odnosno svi podaci na osnovi kojih investitor može procijeniti budućnost tvrtke jer, naravno, osnovna mu je namjera zarada. Zato mora postojati realistično i ostvarivi plan poslovanja, koji bi s vremenom povećao cijenu tvrtke. U vrijeme izrade prospekta, savjetnik izdanja zadužen je za uspostavljanje prvih kontakata s potencijalnim investitorima. Istodobno se utvrđuje i cijena prema kojoj će se nova emisija dionica upisivati. Cijena ovisi o vrsti posla tvrtke, odnosno iz koje industrije dolazi, kakvo je stanje s likvidnošću na tržištu.

Cijena savjetnika i agenta koji obavlja cijeli posao pripreme i prezentacije javne ponude dionica ovisi o više elemenata. Primjerice, ako se agent izdaja ne obvezuje da će dionice uspjeti prodati, postotak koji mu se plaća je niži, dok u suprotnom slučaju, kada agent preuzima rizik prodaje emisije, cijena raste. Zatim ona ovisi o vrijednosti dionica, jer ako se od njih očekuje veća zarada tada ni provizija ne treba biti velika, odnosno zbog velike zarade i onako će i mali postotak provizije biti velik. Tako je, primjerice, u inozemstvu raspon cijene od 0,5 do 5 posto. U Hrvatskoj pravila nema, jer ni javnih ponuda nije bilo mnogo. No riječ je o rasponu od pola posto do 2 ili 3 posto.

Ako tvrtka ima planove koji će osigurati zaradu, može prikupiti kapital javnom ponudom dionica, kaže Denis Fudurić, direktor brokerske kuće InterFinance.

Istodobno se obavlja road show, odnosno prezentacija projekta potencijalnim investitorima koji će obaviti upis dionica, odnosno u zamjenu za dionice tvrtki dati svježi kapital. Ovisno o tome planiraju li se dionice ponuditi institucionalnim investitorima ili retailu te jesu li ciljani samo domaći ili i strani investitori, ovisit će trajanje i širina prezentacije. Jer ako se dionice planiraju ponuditi i građanstvu, potrebna je veća medijska kampanja u poslovnicama banaka gdje će se te dionice nudit, odnosno gdje će se moći upisati. Ako se pak tvrtka odluči samo na institucionalne investitore prezentacija će se obaviti samo u većim bankama, investicijskim fondovima, obveznim mirovinskim fondovima.

Nakon što Hanfa odobri prospekt, objavljuje se javni poziv na upis dionica, a tada slijedi i najjača kampanja prema investitorima. Upis dionica može trajati približno pola godine, ali u oba slučaja na domaćem tržištu rok je bio kraći, a sam je upis obavljen u jednom danu, odnosno u nekoliko sekundi. Ako je upisano više dionica od ponuđenih, agent izdaja obavljaj alokaciju, odnosno smanjuje kvotu upisanih dionica kod svakog investitora. Jedino ako se, kao u slučaju Vira, upis obavlja elektroničkim putem, on se obavlja sve dok se ne upiše kvota ponuđenih dionica. Zato je i Viru trebalo tek nekoliko sekundi za upis. Kod Centar banke upis je obavljen ‘fizičkim’ putem, pa je željena kvota premašena, pa je nakon toga trebalo smanjenje kvote obaviti kod pojedinih investitora.

Nakon upisanih dionica, nova se emisija registrira na Trgovačkom sudu koji izdaje rješenje o dokapitalizaciji. S rješenjem se ide u Središnju depozitarnu agenciju koja knjiži povećanje temeljnog kapitala i njihove vlasnike. Nakon toga počinje i trgovanje novom emisijom dionica na burzi.

Jedan od ulagača koji je u 17 sekundi uspio doći do dionica Vira bio je KD Investments. Kvaliteta dosadašnjeg poslovanja tvornice šećera, pozitivan aspekt analize budućih poslovnih mogućnosti te perspektive ukupnog rasta i razvoja samoga društva i cjelokupne industrije bile su dovoljan razlog da se odlučimo za kupnju njihovih dionica, kaže predsjednik Uprave društva za poslovanje s vrijednosnim papirima KD-a Hrvoje Japunčić. Investitor koji ulaže u dionice dobija mogućnost adekvatnijeg praćenja kompanije, mogućnost da tu perspektivu u budućnosti kapitalizira te napokon mogućnost da se vlasnički involvira. Rizik postoji, ali investitor ima mehanizme zaštite.