Home / Biznis i politika / Gospodarenje prirodnim dobrima

Gospodarenje prirodnim dobrima

U mjesto rasprodaje otoka Vlada ih je odlučila davati u koncesije. Odlučila se Vlada na to iako u Ministarstvu financija od 1993. do danas nije ustrojen registar koncesijskih ugovora. Na naš prošlotjedni upit je li registar koncesijskih ugovora napokon ustrojen, Sanja Bach, glasnogovornica u Ministarstvu financija, izbjegla je izravan odgovor uputivši nam poruku: ‘Uskoro bismo trebali imati prezentaciju za medije vezanu uz koncesije pa Vas molim za malo strpljenja.’

Da se nešto mijenja u gospodarenju koncesijskim dobrima pokazuje i iznenadno zanimanje stranaca za dobivanje koncesija. Stranci su dosad izbjegavali koncesije zbog toga što većina koncesijskih dobara u Hrvatskoj nije imala ‘čiste’ papire. Sada, međutim, Holcim Hrvatska (švicarski vlasnik cementare Kroměříž) i šest tvornica betona u Hrvatskoj) iznenada odlučuje uz cement i beton proširiti svoju djelatnost i na proizvodnju šljunka i pijeska, preuzeti koncesijska prava na kamenolomu Očura. Istodobno i austrijski Strabag preuzima od Kamen Ingrada, tvrtke pred bankrotom, u potkoncesiju kamenolome u Velikoj i Vetovu.

Znači li to da su i stranci odlučili iskoristiti to što se koncesijskim dobrima u Hrvatskoj ne gospodari brižnošću dobra gospodara? Otkrili su i stranci da se koncesijske naknade u Hrvatskoj određuju nerealno nisko, kao i to da se može uspješno izbjegavati plaćanje koncesija. Eksploatacijom koncesijskih dobara može se na polulegalni način izbjegavati plaćanje poreza, jer se nikad ne može točno utvrditi je li, primjerice, određenog dana iz kamenoloma izvezeno 20 ili 30 kamiona drobljenog kamena. Podsjetimo, u rujnu 2004. Državni inspektorat podnio je prekršajne a Državnom odvjetništvu i kaznene prijave protiv Vlade Zeca i Ivana Goldštajna, suvlasnika Kamen Ingrada, zbog skidanja i povrede službenih pečata kojima su, zbog toga što nisu imali koncesije, bili zapečaćeni kamenolomi Vetovo i onaj u Velikoj, a koji su sada dani u potkoncesiju Strabagu. Državnom odvjetništvu tada je predložena i zaštitna mjera oduzimanja Kamen Ingradu protupravno stečene imovinske koristi za iznos od 60.056.115 kn.

Na upit što je s tim kaznenim prijavama protiv vlasnika Kamen Ingrada i naplatom protupravno stečene imovine iz Državnog odvjetništva su nam odgovorili: ‘Temeljem odluke Vlade RH od 9. prosinca 2004. Državno odvjetništvo je sklopilo sudsku nagodbu s tvrtkom Kamen Ingrad d.d. iz Velike. Ovom nagodbom Kamen Ingrad se obvezao isplati s osnova nelegalne eksploatacije mineralne sirovine na EP Vetovo i Pliš-Malinščak u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 14. rujna 2004.,’ Vlado Zec dokazao je da se iskapati može i nakon zabrane korištenja zemljišta u istom razdoblju, te naknade za posjećenu šumu, ukupni iznos od 34.189.319,14 kn.

Vlada je svojom odlukom ovlastila Državno odvjetništvo da privatnim vlasnicima Kamen Ingrada sudskom nagodbom oprosti najmanje 25.866.296 kuna duga. Koncesionarima se opraštaju milijuni kuna, a umirovljenicima se ne oprašta dug za dospjelog neplaćenu TV pretplatu, zbog čega je izmijenjen Ovrsni zakon da bi javni bilježnici mogli s računa umirovljenika pljeniti trećinu mirovine prema ubranom izvansudskom postupku na temelju tzv. vjerodostojne isprave.

Ohrabreni time što im je oprošten veći dio dospjelog i neplaćenog duga, privatni vlasnici Kamen Ingrada odlučili su da neće platiti ni ono malo duga koji im nije oprošten. U odgovoru Državnog odvjetništva na naš prošlotjedni upit navodi se: ‘Navedeni iznos (34.189 milijuna kuna) trebao je biti isplaćen u četiri jednaka obroka koji dospijevaju kvartalno. Prvi obrok dospio je na naplatu 31. ožujka 2005. a posljednji dospijeva 31. prosinca 2005. S obzirom na to da Kamen Ingrad nije izvršio svoju obvezu iz sudske nagodbe, Ministarstvo financija Republike Hrvatske pokrenulo je postupak naplate zadužnica’.

Odgovor na pitanje što je s naplatom tih zadužnica, porezni obveznici kojima se ne opraštaju obveze prema državi moći će dobiti kad se u Ministarstvu financija odluče o tome organizirati prezentaciju.

No da bi u međuvremenu Kamen Ingrad mogao kamenolome dati Strabagu u potkoncesiju nešto je ipak valjalo platiti. U odgovoru Državnog odvjetništva navodi se: ‘Nakon nagodbe između Republike Hrvatske i tvrtke Kamen Ingrad d.d. sklopljen je ugovor o osnivanju služnosti radi eksploatacije mineralne sirovine na EP Pliš-Mališčak na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, i to za površinu od 5ha na rok od pet godina uz naknadu u iznosu od 1.787.369,40 kn. Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom izvijestio je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da je Kamen Ingrad uplatio naknadu za služnost.

Dolazak Strabaga u kamenolome u Velikoj i Vetovu, međutim, u Nexe grupi Ivana Ergovića iz Našica nije primljen dobro. U Nexe grupi su odmah najavili da će kao jedan od većih vjerovnika pokrenuti stečajni postupak nad Kamen Ingradom, zbog, kako je u novinskim napisima naglašeno, ‘tajnog izbora za strateškog partnera austrijske tvrtke Strabag’. No, građevinari smatraju da Nexe grupa obara cijenu Kamen Ingradu radi toga da sama preuzme kamenolome.

Građevinari tvrde da se i ne zna točno koliko i kome sve Kamen Ingrad duguje, ali procjenjuju da su najveća potraživanja prema Nexe grupi. Ali moguću prevagu u korist Strabagova preuzimanja kamenoloma u Velikoj i Vetovu građevinari vide u varijanti da u tom preuzimanju Strabag prati banka ili neka financijska grupacija. Upozoravaju građevinari i na mogućnost da bi u slučaju Strabagova preuzimanja kamenoloma Kamen Ingrada mogli isplativati na površinu i dosad javnosti nepoznati veliki dugovi Kamen Ingrada prema državi.

Je li moguće utvrditi i nečiju odgovornost za sve ‘mutne’ radnje na rubu kriminala kad je riječ o stjecanju prava za gospodarsko iskorištavanje prirodnih bogatstava u Hrvatskoj? Prema Državnom odvjetništvu, temeljem Zakona o rudarstvu (NN 114/01), nadzor nad provedbom tog propisa provodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Inspekcijski nadzor provodi Državni inspektorat prema posebnom zakonu. Zakonom o rudarstvu određuje se i izdavanje, odnosno dodjela odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina ili rudarsku koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina.

Državno je odvjetništvo Vladu i nadležna državna tijela upoznalo sa svojim spoznajama da u praksi brojna trgovačka društva izbjegavaju plaćanje koncesijskih naknada. Ujedno je poduzelo niz aktivnosti koje su rezultirale sustavnim kontrolama i rudarskim inspekcijama kao i izmjenom Odluke Vlade Republike Hrvatske iz travnja 2005. godine koja se odnosi na zasnivanje prava služnosti na poljoprivrednom zemljištu.

Tom se Odlukom naknada tržišne vrijednosti protupravno iskopane mineralne sirovine u slučaju dobrovoljnog ispunjenja obveze umanjuje fizičkim i pravnim osobama kojima je odobreno eksploatacijsko polje mineralnih sirovina, i to za troškove svrhovito uloženih sredstava na eksploatacijskom polju. Troškovi se utvrđuju temeljem Elaborata koji je potvrdilo Povjerenstvo za utvrđivanje mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Dug u konačnom zajedničkom obračunu utvrđuju Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Državni inspektorat, a potom se dostavlja Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom pa se sukladno navedenome, kao što smo spomenuli na početku našega teksta, za te podatke valja obratiti spomenutom uredu.

Priča o neučinkovitosti države u naplati javnih prihoda od koncesijskih naknada za višegodišnju ilegalnu eksploataciju u kamenolomima Kamen Ingrada, postavlja i pitanje nije li ‘nečinjenje’ u naplati koncesija samo posljedica nebrige i nemara, ili je pak riječ o namjernom pogodovanju ‘spretnim’ poduzetnicima, odnosno korupciji. U Državnom inspektoratu pohranjena je podeblja gomila različitih arhiviranih papira o svim dosad poduzetim mjerama protiv prekršitelja iz Kamen Ingrada. Sve su one urodile slabim ili nikakvim rezultatima.

A možda je Vlado Zec u pravu, jer zašto bi Kamen Ingrad uopće sklapao koncesijske ugovore kad se i nakon ‘neovlaštenog skidanja službenih pečata’ može nastaviti s iskopanjem i prodajom iskopanoga udobljenog kamena, pri čemu počinitelju očito ne prijeti ni ozbiljna opasnost da mu država zbilja i oduzme ‘protupravno stečenu imovinu’.