Oslonac na javna poduzeća

U 2005. godini Usluge i Agencija za povremeni posao uspjeha su naći privremeni posao za 785 ljudi i ostvariti prihod od pet i pol milijuna kuna uz rast od 20 posto u odnosu na 2004. godinu.

Miroslav Levaković, pedesetgodišnji diplomirani inženjer agronomije, prije rata radio je kao komercijalist u jednom od osječkih poljoprivrednih poduzeća. Nakon što je ostao bez posla, dvaput je pokušao pokrenuti privatni biznis, no zbog nemogućnosti naplate potraživanja od dužnika izgubio je ne samo uložen novac nego i stan.

Nevolja u kojoj se našao spletom okolnosti pretvorila se u priliku. Zahvaljujući poduzetnosti i upornosti, Levaković je danas uspješan direktor dviju tvrtki za zapošljavanje i junak mnogih nezaposlenih Slavonaca.

• Ostavši bez posla, pokušao sam stupiti u kontakt s Udrugom nezaposlenih u Osijeku, ali su me preusmjerili na Udrugu nezaposlenih u Zagrebu. Kad sam ih pitao zašto nemaju podružnicu u Osijeku, predložili su mi da je ja osnijem – navodi Levaković. Prije nekoliko dana obilježili smo pet godina Udruge nezaposlenih Osijek. Otpočetka smo imali veliku podršku Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Mjesec dana nakon osnivačke skupštine dobili smo na korištenje stan u vlasništvu Grada, a tadašnji župan dr. Ladislav Bognar poslao je u ljetu 2001. zamolbu javnim poduzećima da se neki poslovi, ako je moguće, daju nama. Pozitivan odgovor došao je iz HEP-ova poduzeća Elektrosavonija Osijek i tada je Udruga nezaposlenih dobila posao očitavanja brojila i podjele uplatnica, što i danas radimo. Posao se nastavio širiti. I od drugih smo javnih poduzeća počeli dobivati poslove. Kad se sve to više nije moglo raditi u okviru Udruge, u srpnju 2002. godine osnovali smo uz pomoć Grada i Županije tvrtku Usluge, registriranu za različite djelatnosti poput selidbe i čišćenja – objašnjava Levaković.

Rad tvrtki koje svoje radnike privremeno ustupaju drugim korisnicima reguliran je Zakonom o radu donesenom 2002. godine. Novi zakon propisuje da se takva tvrtka smije baviti isključivo iznajmljivanjem svojih zaposlenika. Zbog toga je Levaković sa suradnicima registrirao još jednu tvrtku pod nazivom Agencija za povremeni posao preko koje danas Udruga nezaposlenih Osijek obavlja 90 posto posla. Miroslav Levaković direktor je obju tvrtki koje zajedno imaju sedam stalno zaposlenih i dijelom prostor s Udrugom nezaposlenih Osijek. Velik dio uredskog posla svodi se na prijave i odjave povremeno zaposlenih jer je Zakon predvidio iznajmljivanje isključivo stalnih zaposlenika.

• Agencija te ljude ne može zapošljavati cijelu godinu i zato su kod nas česte prijave i odjave. Ljudi u prosjeku rade 3-4 mjeseca godišnje, no oni koji ne biraju poslove rade i dvostruko više.

Levaković s ponosom ističe da se Udruga već tri godine ne koristi gradskim prostorom i ne prima nikakvu pomoć. U 2005. godini Usluge i Agencija za povremeni posao uspjele su naći privremeni posao za 785 ljudi i ostvarili prihod od pet i pol milijuna kuna uz rast od 20 posto u odnosu na 2004. Levaković naglašava da glavni cilj ovih tvrtki nije profit, nego zapošljavanje što većeg broja ljudi.

• Agencija nam je prilično uspješna. Među 17 pravnih subjekata, koliko ih se u Hrvatskoj bavi posredovanjem pri zapošljavanju, mi smo u 2004. godini bili prvi po prihodu, a drugi po dobiti. Za 2005. godinu još nemam sve podatke, no prema pokazateljima radnici zaposleni preko Agencije za povremeno zapošljavanje i tvrtke Usluge u prosjeku su godini odradili oko 230.000 radnih sati, što je ekvivalent poduzeću sa 110 zaposlenih koje radi cijelu godinu. Plaće su oko 40 posto više od minimalca, a sve su to jednostavni poslovi koje svatko može raditi. Ni jedna plaća od njih približno 2.000 koliko ih je lani isplaćeno nije kasnila. Agencija nema nikakvih dugova ni prema radnicima, ni prema državi, ni prema dobavljačima uredskog materijala – kaže Levaković.

Najveći su poslodavci nezaposlenim Osječanima HEP, Hrvatske šume, IPK, Slavonska banka te državne agencije i institucije lokalne vlasti. Unatoč tomu što Udruga nezaposlenih ima oko 4.500 članova Levaković ističe da za neke poslove, primjerice, u kuku ruštu, nisu uspjeli skupiti 120 radnika čak ni uz pomoć Zavoda za zapošljavanje. Uzrok tomu Levaković djelomično vidi u zakonskoj regulativi koja ne stimulira primatelje naknade Centra za socijalnu skrb da prihvate posao na 15 ili 30 dana jer time gube pravo na naknadu.

No predsjednik Udruge nezaposlenih Osijek ističe još jedan razlog nedostatka interesa nezaposlenih za određene poslove.

• Naša je radna snaga još nefleksibilna, još su prisutna stara, predratna razmišljanja. Svatko bi došao ovamo i zamijenio me u ured. Ja sam prije šest godina radio u šećerani kao fizički radnik na otvaranju kamiona, iako sam nekoć bio komercijalist u vrhunskoj tvrtki i imao svog vozača. Treba zaboraviti kako je nekada bilo. Uspomene su uspomene, ali ono se vrijeme više neće vratiti. Dobili smo najgrublji oblik kapitalizma, ali što da radimo?

Krajem prošle godine u Osječko-baranjskoj županiji registrirano je 31.288 nezaposlenih, što je oko 30 posto radno sposobnog stanovništva. U gradu Osijeku registrirano je 11.778 nezaposlenih. Propast osječke tekstilne industrije jedan je od razloga zašto žene danas čine oko 60 posto nezaposlenih u gradu. Nezaposlenost u Osječko-baranjskoj županiji u laganom je padu, no pogled na dobnu strukturu nezaposlenih otkriva da se među starijima od 50 godina i dalje povećava.

• Prema evidenciji članova Udruge uvidjeli smo da ih se samo 7-8 posto zna služiti računalom. Zato smo pokrenuli informatičku školu za nezaposlene – kaže Levaković. Od dobiti Agencije kupljeno je deset računala, a jedno gradsko poduzeće Udruzi je gotovo besplatno ustupilo prostor za održavanje informatičkih tečajeva. Cijena informatičkog tečaja koji traje 120 nastavnih sati svedena je uz pomoć sponzora na samo 450 kuna, a program tečaja upravo se verificira u nadležnom ministarstvu kako bi se mogao upisati u radnu knjižicu.

• Nama je društvo u početku pomoglo i osjećamo se odgovornima da pomognemo društvu koliko možemo. Od prošle godine iznosom od 500 kuna mjesečno stipendiramo troje studenata čiji su roditelji nezaposleni – kaže Levaković.

Agencija za povremeni posao proširila je poslovanje na pet slavonskih županija, ali do sezonskih poslova na Jadranu nije uspjela doći.

• Organizirali smo kampanju na Jadranu u ožujku 2004. Bilo je mnogo upita, tražili su majstore za pizzu i nudili plaću od 1.000 eura, ali na ruke, bez doprinosa, osiguranja od ozljede na radu itd. Zato na moru, nažalost, nismo napravili ništa, a u građevinarstvu tek nešto malo 2004. godine. Agencija za povremeno zapošljavanje i Usluge u istočnoj Slavoniji nemaju konkurenciju, osim sive ekonomije – kaže Levaković.

Predsjednik Udruge nezaposlenih Osijek osuđuje ukidanje poticaja za zapošljavanje jer smatra da su te mjere donosile rezultate. U 2006. godini najviše računa na sezonske poslove u poljoprivredi i šumarstvu. Levaković vjeruje da zainteresiranih za sezonske poslove ove godine neće nedostajati.

• Misija je naše Udruge pomoći nezaposlenima da ostvare pravo na rad. Najmanje 1.500 ljudi našim je posredovanjem u posljednjih pet godina nešto zaradilo. Ovo što mi radimo nikomu nije trajno rješenje, međutim, ako znamo da četiri petine nezaposlenih ne primaju nikakvu naknadu, mi tim ljudima ipak pomažemo da prežive dok se gospodarstvo ne pokrene, što je ipak mnogo dulji proces.