Porez na privatno korištenje službenog automobila

Ako poslodavac omogući radniku korištenje službenog automobila u privatne svrhe, a radnik za tu uslugu ne plaća tržišnu cijenu, u poreznom je smislu riječ o plaću u naravi koja podliježe obračunu i uplati obveznih javnih davanja iz plaće i na plaću. Prema čl. 14. st. 3. Zakona o porezu na dohodak primici koje radnik ostvari u dobrima ili uslugama, za koje ne plaća tržišnu cijenu, oporezuju se jednako kao i plaća isplaćena u novcu.

Vrijednost primitaka u naravi određuje se prema tržišnoj cijeni koja sadržava i porez na dodanu vrijednost. Čl. 16. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak propisuje način određivanja tržišne cijene primitaka u naravi. Za primitke u naravi po osnovi usluge korištenja službenog automobila u privatne svrhe mjesečna se plaća može utvrđivati na jedan od sljedećih načina. U visini od 1 posto nabavne vrijednosti automobila ili prema stvarnom opsegu korištenja u visini od 2 kune po svakom kilometru prijeđenom u privatne svrhe, što uključuje obvezu vođenja preciznih podataka o ukupnom korištenju osobnog automobila, a opseg korištenja za privatne svrhe određuje se kao razlika između ukupno prijeđenih kilometara i kilometara prijeđenih u službene svrhe ili u visini od 20 posto mjesečne najamnine, ali samo ako se radi o vozilima kojima se poslodavac koristi na temelju ugovora o operativnom najmu.

Poslodavac može izabrati način na koji će utvrđivati tržišnu vrijednost plaće u naravi. Isporuka usluge korištenja službenog automobila u privatne svrhe oporeziva je porezom na dodanu vrijednost. Ako radnik snosi dio tako utvrđene tržišne cijene korištenja službenog automobila u privatne svrhe, isporukom u naravi smatra se samo razlika između ukupne vrijednosti i cijene koju radnik nadoknađuje iz primitaka koje ostvaruje u novcu.

U svim slučajevima kad poslodavac po osnovi korištenja službenog automobila u privatne svrhe utvrđuje plaću u naravi, tj. kad radnik zaračunava tržišnu cijenu korištenja automobila u privatne svrhe, svi su rashodi u vezi s korištenjem automobila porezno priznati pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit. Čl. 7. st. 1. t. 4. Zakona o porezu na dobit propisuje da se u rashode koji povećavaju poreznu osnovicu uključuje 30 posto troškova nastalih u vezi s korištenjem osobnih automobila i drugih vozila za osobni prijevoz ako se na osnovi korištenja sredstava za prijevoz ne utvrđuje plaća. Ako je obrnuto, ako se na osnovi korištenja službenih vozila utvrđuje plaća, svi su rashodi koji nastaju u vezi s korištenjem tih vozila porezno priznati u stopostotnom iznosu.