Financiranje Sveučilišta bit će ‘top’ tema četverogodišnjeg mandata novog rektora Sveučilišta u Zagrebu kojega će početkom ožujka, među četvero kandidata tajnim glasovanjem izabrati izborno tijelo od 226 članova, profesora, asistenata i studenata. Sveučilišne financije u mandatu novog rektora dobivaju posebno mjesto jer Sveučilište prelazi na novi model financiranja, poznat kao lump sum. Ova je godina u uvođenju novog modela eksperimentalna, dok će se od iduće primjenjivati novi model koji tek treba ‘skrojiti’, a rok za to je 1. listopada ove godine. Zato je zanimljivo vidjeti kako su kandidati za rektora u svojim programima razvoja Sveučilišta obradili pitanje financiranja. Rektor ove godine raspolaže sa sveučilišnim proračunom od 941,5 milijuna kuna. Taj iznos sljedeće će godine zbog novog modela financiranja premašiti milijardu kuna.
Od četvero kandidata jasno su svoja stajališta o tome iznijela samo dvojica: Ivan Lovrinović, dekan Ekonomskog fakulteta i Aleksa Bjeliš, prorektor za znanost i razvoj Sveučilišta. Prorektor Sveučilišta za nastavu Vjekoslav Jerolimov i dekanica Agronomskog fakulteta Jasmina Havranek nisu u svojim programima dovoljno jasno obradili pitanje financijske politike.
Lovrinović, financijaš po užoj specijalizaciji koji dolazi s nabogatijeg fakulteta, više je usmjeren na sljedeća tri mjeseca, navodeći što treba učiniti da bi se model financiranja izgradio, dok Bjeliš ističe nužne preduvjetne za financijsko funkcioniranje Sveučilišta od 2007. do 2010. godine.
Osnovna razlika među njima jest u tome što bi se Lovrinovićeva rektorska misija zasnivala na očuvanju što većeg stupnja financijske autonomije fakulteta unutar, na njegov način, integriranog Sveučilišta, dok je Bjeliš zagovornik konsolidiranog proračuna Sveučilišta, pri čemu bi se vlastiti prihodi fakulteta vodili kao zasebna stavka i fakulteti bi ih, naravno, samostalno trošili, dok bi nadzor nad trošenjem imalo Sveučilište.
Hoće li dekani za mandata novog rektora imati potpunu ili djelomičnu samostalnost u upravljanju financijama, ključna je razlika između Lovrinovića i Bjeliša.
Fakulteti Zagrebačkog sveučilišta dijele se na bogate i na siromašne, odnosno na one koji imaju visoke vlastite prihode, te oni u ukupnimu sudjeluju i do 70 posto, i na one koji su često u problemima kad treba platiti rezije jer novac koji im isplaćuje ministarstvo redovito kasni, a vlastiti im prihodi u ukupnimu sudjeluju s jedan posto. Iako nije riječ o takvoj interesnoj podjeli, upravo je Lovrinović, predstavnik bogatoga Ekonomskog fakulteta, dok Bjeliš dolazi s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta koji je redovito u financijskim poteškoćama. Lovrinović ističe da je za uspostavu modela financiranja prijeko potrebno utvrditi cijenu studiranja pojedinog studenta na svakom fakultetu te pokrenuti projekt snimanja imovinsko-financijske i kadrovske pozicije Sveučilišta u Zagrebu. Bjeliš predlaže izradu razvojnog plana za razdoblje od 2007. do 2010. godine na osnovi kojega bi se pripremali godišnji proračuni Sveučilišta. Oba se kandidata međutim slažu da je potrebno osnovati fond za međusobnu financijsku pomoć fakulteta. Lovrinović govori o unutarsveučilišnom fondu kroz koji bi bogatiji fakulteti pomagali siromašnima, dok Bjeliš ističe potrebu formiranja fonda za razvoj u kojim bi svi fakulteti uplaćivali određeni postotak od vlastitih prihoda, a novac bi se trošio na zajedničke razvojne projekte. Pod nazivom fond solidarnosti, sličan instrument koji bi funkcionirao kao pomoć siromašnima predlaže i Vjekoslav Jerolimov. Jasmina Havranek o financijama ne govori mnogo, nego jedino ističe da financiranje znanstvenog rada treba biti transparentno.
