Iako u svijetu nije tako glasovit kao druge sorte crnih vina, naš plavac mali na ‘slijepim’ je kušanjima u pravilu među najbolje ocijenjenim vinima.
Prozirna kristalna čaša na stalku od gotovo jedne litre ili veća, poput borđoškog ili burgundijskog pokala ispunjenog rubinskih crvenih vinom, najljepša je slika uživanja u vinu. Činjenica da se u takvim čašama poslužuju crna vina želi se pokazati da se smatraju boljima od bijelih. Potvrdit će to i cijene vina, posebice onih najglasovitijih crnih iz francuskih vinskih rajeva Burgundije i Bordeauxa, koje u pravilu i nekoliko puta nadmašuju bijela, osim najboljih slatkih vina iz borđoškog Sauternes. Upravo su te dve francuske pokrajine postojbina dviju različitih vrsta crnih vina.
Crni pinot, kao jedina crna sorta Burgundije, iznimno je zahtjevan u vinogradu, a podjednako pozornosti treba mu posvetiti u podrumu. Tek ako su se trudili i znanje poklopili s dobrom godinom, uslijedit će nagrada u obliku iznimnog vina u kojem su savršeno uskladene tipične arome maline, jagode, ljubice, ružnih latica i minerala s naglašenim taninama i izraženim kiselinama. Sve to najbolje će zaokružiti dozirano odležavanje u novim hrastovim bačvicama.
Ako samo jedan od uvjeta koje traži crni pinot ne bude zadovoljen, umjesto izvanrednog vina dobit ćemo jedva korektno ili slabo vino i sa sjetom se prisjećati velikih burgundaca pijucajući vina nalik na cabernet sauvignon. Ta je pak sorta jedna od osnovnih u bordoškim crnjacima, drugoj vrsti crnih vina. U njima ima i cabernet franca, merlot, petit verdot i još nekih manje poznatih sorti. S obzirom na najmanje tri sorte koje se sljubljaju u jednom vinu, u svakoj se godini može postići zadovoljavajući sklad, pa su i vina bordoškog tipa stabilnije kvalitete s manje utjecaja godine berbe.
No svaka će bordoška sorta, ako se vinificira i poslužuje sama, biti između tih dviju krajnosti, a tu će se naći i većina ostalih svjetskih vina, od syraha iz doline Rhone, španjolskog tempranilla, slavnih talijanskih vina od sangiovesea ili nebiolla, kalifornijskog zinfandela ili našega plavca malog. Iako u svijetu nije ni približno glasovit kao nabrojene sorte, pokazao se najboljim na velikom slijepom kušanju crnih vina organiziranom u siječnju za desetak vinara i novinara kod Vlade Krauthakera u Kutjevu. Kušalo se gotovo četvrtdeset crnih vina iz cijeloga svijeta, a tri su plavca različitih godišta bila među pet najbolje ocijenjenih vina.
A kakvi sve mogu biti plavci, vidjelo se samo desetak dana poslije u Zagrebu u sličnom društvu na kušanju tridesetak plavaca. Tu je sve pršalo od divljih aroma pa je izbio pravi mali rat između najglasovitijih položaja Dingača, Postupa i Ivan Dolca u kojem nije bilo lako odrediti pobjednika. Hvar se ipak malo izdvojio, tamošnja su vina u pravilu zanimljivija od onih s Pelješca, a iznenađenje su bile odlične ocjene koje je dobio Faros Dalmacija. Još je veće iznenađenje, međutim, bio Postup 2004. godine Marije Mrgudić iz Orebića. To će se ime na internetu naći samo na stranicama posvećenim apartmanima. U Hrvatskom vinskom vodiču navedena je kao proizvođač Dingača, a poslije smo saznali da je riječ o vinsko-obiteljskoj vezi s mnogo poznatijom obitelji Bura. Bez obzira na nedoumice i spoznaje, taj je mladi Postup bio doista poseban i s velikom znatiželjom iščekujemo kako će se razvijati za dvije, tri pa i pet ili više godina. Valja napomenuti da je 2004. godina bila izvanredna na jugu Dalmacije pa će se o plavcima te berbe sigurno često govoriti.
