Pišu: mr. sc. Marija Zuber i Hrvoje Mateljić

Građevinski radovi uskoro bi mogli poskupiti dižući tako i cijene stanova i poslovnih prostora za krajnje korisnike. Takva upozorenja stižu od domaćih građevinskih tvrtki nakon što im je ministar financija Ivan Šuker ukinuo široj javnosti malo poznatu sedam godina staru povlasticu da u dogovoru s investitorom za nekoliko mjeseci odgode plaćanja PDV-a.

Iako stručnjaci smatraju da je nakon ukinjanja odgode koju je mogao koristiti samo jedan sektor gospodarstva stanje zakonski ispravnije nego prije, građevinari tvrde da je problem u tome što država kasni i do šest mjeseci u plaćanju obavljenih radova pa će, tvrde, morati uzeti kredite kako bi unaprijed platili PDV, a kamate uračunati u cijenu radova. Neki od građevinara planiraju drugu strategiju: neće isporučivati fakture za izvedene radove sve dok od investitora ne dobiju znak da ih mogu platiti.

U cijeloj situaciji sporan je i način na koji je odgođa najprije uvedena, pa onda ukinuta: tumačenjem, odnosno mišljenjem Ministarstva financija koje nema pravnu važnost jer nije objavljeno u Narodnim novinama.

Zakon o porezu na dodanu vrijednost primjenjuje se od 1998. godine, a tijekom razdoblja primjene nekoliko je puta dopunjavano i mijenjano. Svaka je promjena zakona bila važna za porezne obveznike na koje se odnosila, utjecala je na njihov tržišni položaj i uvjete pod kojima posluju. No temeljno načelo ubiranja poreza na dodanu vrijednost, koje se zasniva na kreditnoj metodi zaračunavanja porezne obveze u svim prometnim fazama, nije se mijenjalo. U svakom se poreznom razdoblju porezna obveza računa kao razlika između PDV-a, zaračunanog na izlaznim računima koji su ispostavljeni kupcima, i pretoreza obračunanog sa svih ulaznih računa koje su poreznom obvezniku dostavili njegovi dobavljači.

Ovisno o nastanku porezne obveze, porezni se obveznici dijele u dvije skupine: u jednoj su porezni obveznici koji plaćaju porez na dodanu vrijednost prema ispostavljenim računima, odnosno obavljenim isporukama dobara i usluga, a u drugoj porezni obveznici koji plaćaju porez na dodanu vrijednost na temelju naplaćenih naknada.

U prvoj su skupini sva trgovačka društva, dakle većina hrvatskoga gospodarstva. Oni su obvezni obračunati i uplatiti PDV u mjesečnim, odnosno tromjesečnim razdobljima bez obzira na to jesu li ili nisu od svojih kupaca naplatili sve obavljene isporuke. Istina, oni ostvaruju i pravo na odbijak pretoreza sa svih ulaznih računa iako ih nisu platili. Na porezne obveznike, koji svoja potraživanja od kupaca naplaćuju s vremenskim pomakom duljim od roka za plaćanje PDV-a, dospijeva obveza za PDV može imati snažne negativne financijske učinke. Ne čudi stoga da su mnogi sektori pokušali izboriti povoljniji tretman pa tako i graditeljstvo.

Još u prvoj godini primjene Zakona o porezu na dodanu vrijednost Ministarstvo financija, tj. Središnji ured Porezne uprave, izdalo je tumačenje koje se odnosi na djelatnost graditeljstva koje je odstupalo od ovih ozakonjenih postavki. Prema tumačenju koje nosi oznaku Klasa: 410-19/97-01/646, Ur. broj: 513-07/98-3 od 12. lipnja 1998. godine Ministarstvo financija je na pitanje dospijeća obveze za PDV u graditeljstvu, u slučaju kad izvođač investitoru ispostavlja privremene račune u kojima specifična izvedene radove, odgovorilo da porezna obveza nastaje tek u obračunskom razdoblju u kojemu je građevinsku situaciju ovjerilo nadzorno tijelo investitora.

Ugovori u graditeljstvu među ostalim sadrže i rok u kojemu izvođač investitoru ispostavlja privremene račune u kojima specifična izvedene radove, odgovorilo da porezna obveza nastaje tek u obračunskom razdoblju u kojemu je građevinsku situaciju ovjerilo nadzorno tijelo investitora.

Postavlja obračune djelomično izvedenih radova. Ti se obračuni nazivaju ‘privremene situacije’ i u poreznom smislu izjednačene su s računima za obavljene isporuke. Ovjerom tih dokumenata investitor potvrđuje količinu i vrijednost izvedenih radova. Dakle, zbog specifičnosti isporuka u graditeljstvu Ministarstvo financija je 1998. godine zauzelo stajalište prema kojemu poreznim obveznicima obveza za PDV na ispostavljene građevinske situacije dospijeva u obračunskom razdoblju u kojemu je nadzorno tijelo investitora potvrdilo da su situirani radovi doista i izvedeni, a ne u obračunskom razdoblju u kojemu je izdana građevinska situacija – račun. Poanta je da od ispostavljanja računa do ovjere nadzornog tijela ponekad prođe i nekoliko mjeseci, a takvu odgodu PDV-a ostali obveznici PDV-a nemaju.

U Ministarstvu financija nismo uspjeli dobiti odgovor zašto je ekipa tadašnjeg ministra Škegre 1998. građevinarima dala takav ustupak. No uglavnom porezni stručnjak i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Ferdo Spajić smatra da je do odluke došlo zbog interesa države u razdoblju kritične nelikvidnosti.

• Tih godina najveći je investitor bila država koja mjesecima nije plaćala obavljene radove i otezala je s plaćanjem, među ostalim i odgađanjem ovjere situacija – kaže dr. Spajić i objašnjava da se mišljenje odnosilo samo na situaciju u kojoj je građevinar radio za poznatog investitora i obračunavao svoje radove nakon obavljenih ‘situacija’. Kad je izvođač gradio izravno za tržište, račun je isporučivao kupcu stana i na njega je kao i na sve eventualne predujmove normalno plaćao PDV. Najveći neovisni investitor u graditeljstvu je proteklih godina bila država uz iznimku privatnih investitora koji su financirali gradnju velikih trgovačkih lanaca i s kojima uglavnom nije bilo problema s plaćanjem.

Potkraj prošle godine je, međutim, Ministarstvo financija promijenilo ‘mišljenje’. U odgovoru koji nosi oznaku Klasa: 410-19/05-01/290 Ur. broj: 513-07-21-01/05-2 od 21. studenoga 2005. godine pojašnjava se da obveza PDV-a dospijeva u obračunskom razdoblju u kojemu je izdan obračun koji se prema poreznim propisima smatra ispostavljenim računom za izvedene radove. Prema novom tumačenju porezna obveza nastaje na dan ispostavljanja obračuna za djelomično izvedene radove, neovisno o tome kada će te radove potvrditi nadzorno tijelo investitora. Odgovor na pitanje upućen Ministarstvu financija u vezi s time zašto je tumačenje nakon sedam godina promijenjeno također nismo dobili.

• Samo je jedno od ta dva mišljenja u skladu sa zakonom: ili ono prvo ili ovo drugo. Mislim da je drugo mišljenje bliže zakonitosti – kaže dr. Spajić.

To, međutim, ne tješi domaće građevinare kojima nova odluka znatno pogoršava financijske uvjete gradnje. Naime, kao što tvrdi jedan od građevinara, normalni rok naplate je 60 dana i dosad se s investitorom mogli dogovoriti o odgodi plaćanja PDV-a.

Građevinari planiraju ili odgoditi isporuku računa do dospjeća dogovorenog roka za plaćanje, ili će odmah isporučiti račun i zadužiti se da bi platili PDV koji će stići mnogo prije naplate dijela radova na koje se odnosi. U svakom slučaju, dodatni troškovi financiranja prebacit će se na investitora i krajnjeg kupca stana, poslovnog prostora ili naručitelja autoceste.

Navedena promjena ponajprije će utjecati na smanjenje solventnosti građevinara te na povećanje troškova financiranja ugovora o gradnji što će u konačnici utjecati na financijske rezultate građevinara – smatra Berislav Šmit, glavni direktor osječke Gradnje. Direktor zagrebačke Tehnike mr. Filip Filipčev također se protiv izmjena koje donosi tumačenje Ministarstva financija.

• Tehnika d.d. Zagreb bila je jedan od inicijatora prijašnjeg modela obračuna i plaćanja PDV-a u graditeljstvu uzimajući u obzir dugogodišnju praksu i specifičnosti graditeljstva kao gospodarske djelatnosti. Zajedno s Udrugom graditeljstva HGK Ministarstvu financija podnijet ćemo zahtjev za povlačenje sporog tumačenja i tražiti da se ono ukine – kaže glavni direktor Tehnike. Nisu svi građevinari, međutim, jedinstveni u pobuni protiv Ministarstva, a neke tvrtke nisu željele komentirati cijelu situaciju. To ukazuje na podijeljenost koja vlada među građevinskim tvrtkama koje rade za državu. Dok većina uredno čeka u dugom redu za naplatu poslova za državu, neke tvrtke, zahvaljujući dobrim vezama u ministarstvima ili državnim tvrtkama naručiteljima, nemaju problema s naplatom i novac dobivaju i prije isteka ugovorenih rokova. Njima improvizirani način preživljavanja, kakav je nudila odgoda PDV-a, nije mnogo značio pa ni ukidanje neće imati utjecaj kakav bi, primjerice, imala politička smjena njihove ‘veze’.

Sporno mišljenje Ministarstva financija kojim je ukinuta odgoda plaćanja PDV-a na površinu je ponovno iznijelo mutne veze države i nekih povlaštenih građevinara te ukazalo na samovolju u provođenju poreznih zakona. Izrazi ‘mutno’ i ‘samovoljno’ riječi su koje, primijene li se na državnu upravu, vrlo često zapravo znače korupciju.

Mišljenja, odnosno tumačenja obično su odgovori na pitanja poreznih obveznika i Ministarstvo ih objavljuje u nekoj od poreznih tiskovina, obično Poreznom vjesniku koji je u državnom vlasništvu.

Osim što ih je zbog toga lako propustiti ako niste pretplatnik nekoga konkretnog lista, u formalno-pravnom smislu odgovori Ministarstva financija (tumačenja, mišljenja, stajališta) nemaju pravno značenje. Opći porezni zakon u čl. 52. određuje da radi jedinstvene primjene poreznih propisa ministar financija može donositi naputke koji se objavljuju u Narodnim novinama. Odgovori, mišljenja i upute koji nisu objavljeni u Narodnim novinama u formalnom smislu nemaju pravno značenje. Takve su upute, međutim, rijetke, a zakonski neobvezujuća mišljenja Porezna uprava godišnje izdaje na desetke pa i stotine i, što je najvažnije, porezni referenti ih primjenjuju pri donošenju odluka.

• Najnovije Šukerovo tumačenje bliže je zakonitosti.