Arhivira se ipak samo važno

je snimljene digitalnim fotoaparatom sadrže osim slike i informacije poput točnog vremena snimanja fotografije, modela kamere koja je korištena, postavkama kamere poput brzine ekspozicije i otvora blende. Primjeri su i e-mail poruke, čije zaglavlje korisnik u načelu ne pregledava, a sadrži niz informacija koje opisuju e-mail, rute kojima je prošao do odredišta i slično.

Najvažnija prednost metapodataka u danasnjem se doba očituje pri pretraživanju, a svjedoci su svi koji su ikad putem Googla pokušavali naći neku sliku. Jeste li primijetili da upisivanjem ključnih riječi možete doći do fotografije koju želite pronaći, a da se nje- no ime ne podudara s ključnim riječima koje ste unijeli u tražilicu? Metapodaci su prisutni i od samog početka weba, omogućavajući da se neka web stranica dodatno opiše korištenjem formata koji na prvi pogled, bez pregledavanja samog koda, neće biti vidljivi korisniku koji je pregledava, ali će ga tražilica iščitavanjem tih podataka točno usmjeriti na željene rezultate pretrage.

Arhiviranje podataka uvijek je bilo povezano s odlučivanjem o prioritetima, odnosno donošenjem odluke koje informacije treba pohranjivati, a koje su bezvrijedne. Zahvaljujući velikim kapacitetima jeftinih uređaja za pohranu, sada ne treba odbacivati manje vrijedne podatke, nego se svi mogu pohranjivati i tako eventualno iskoristiti u budućnosti. Iako su mogućnosti pohranе gotovo neograničene, problem hiperprodukcije sadržaja dovodi u pitanje mogućnost kasnije uporabe tih informacija. Goleme količine koje se mogu pohraniti mora se moći jednostavno pretražiti te korisnik u vrlo kratkom vremenu mora moći pronaći točno ono što mu treba. Projekt suosnivača i drugog čovjeka Microsofta Paula Allena, u kojemu se mjere aktivnosti ljudskog mozga, dnevno proizvodi nekoliko tisuća gigabajta informacija. Ima li se na umu da je riječ o analizi samo jednog čovjeka, tijekom samo jednog dana, možete pretpostaviti o koliko bi količini informacija bila riječ ako se ovakva analiza u zdravstveno-znanstvenim projektima počne provoditi kao standardna na više bolesnika. Usprkos velikoj dostupnoj količini medija za pohranu ipak ostaje na snazi stara maksima prema kojoj će se morati arhivirati samo važni i probani podaci.

Ključna prednost koja će pomoći u pohranjivanju digitaliziranih informacija bit će automatizacija. Različiti softverski alati, posebno prilagođeni za pojedine sadržaje, već sada ‘odlučuju’ prema predefiniranim kriterijima što i kako arhivirati. Iako je ovo načelo ‘umjetne inteligencije’ već pokazalo brojne prednosti, poglavlje u brzini izvođenja operacija, još pati od dječjih bolesti ‘umjetne inteligencije’, ali valja vjerovati da će značajan predak na tom polju biti ostvaren u bliskoj budućnosti.

U svakom slučaju, za nekoliko stotina ili tisuća godina neće biti jednostavno otvoriti digitalno pohranjene informacije ako se ne stvori jedinstven standard za pohranu, arhiviranje i prepoznavanje svih oblika informacija, koji neće biti ovisan o hardveru i softveru koji je kreiran, već će biti jednako vidljiv sada i zauvijek.