Pitanje prijateljskog ili neprijateljskog preuzimanja, objašnjava Darko Tipurić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ovisi o tome postoji li interes dioničara ciljnog poduzeća za prodaju njihovih dionica.
Neovisno o njihovoj volji, doduše, može se pojaviti problem da se menadžment protiv preuzimanja kako bi zadržao stečene pozicije i privilegije i s tim u vezi pribijava obrambenim modelima, što može štetno djelovati na dugoročne izgled poduzeća. Također, pri neprijateljskom preuzimanju menadžment može odbiti ponudu za preuzimanje jer smatra da je ponuđena cijena preniska ili da takav razvoj događaja nije dobar za kompaniju. Nakon stjecanja određenog broja dionica, tvrtka koja ima akvizicijske namjere može doći do kontrole nad kompanijom na skupštini dioničara natjecanjem punomoćima ili tenderom – kazao je Tipurić.
Prema njegovim riječima, postoji više načina obrane od preuzimanja. Jedan od njih je radničko dioničarstvo ili pridobivanje nekog drugog poželjnog partnera kako bi zajedničkim snagama spriječili preuzimanje. Isto tako, u slučaju obrađene, tvrtka ‘napadač’, zahvaljujući zakonskoj klausuli o kvalificiranoj većini, morat će čekati istek mandata Nadzornog odbora kako bi promijenila postojeću Upravu.
