Država kontrolira registrirane

Če Čazmatrans u stečaju čiji će radnici moći ot-kupiti dionice poduzeća.

Predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika Marijan Baneli tvrdi da je prodaja cijena Čazmatransa previsoka jer svatko tko želi investirati svojim novcem zapravo kupuje dugove tvrtke jer su se vjerovni-ci već pokrili svom nepokretninom i isplativom imovinom.

Autobusi su ionako kupljeni na leasingu pa kupnjom Čazmatransa otplaćujete autobuse trećoj strani. U Čazmatransu su najvrednije dozvole za prijevoz, odnosno destinacije, no one ne koštaju 58 milijuna eura. Vrijednost neke linije mjeri se ostvarenom dobiti u vremenu trajanja dozvole, a da je Čazmatrans imao dobit, ne bi pao u stečaj. Tu se više ne zna tko je proizveo gubitke jer tvrtka nije bila dobro koncipirana, već se bavila i poljoprivredom, teretnim prijevozom, popravcima i mnogim drugim djelatnostima. Nakon toliko agonije smatram da bi rješenje bilo da država Čazmatransu otišne dugove i prepušti tvrtku radnicima kao dioničarima. Samo se tako može postići stabilnost na tržištu. Banke su se ionako naplatile, uzetu su imovinu prodale pa sigurno ni-

Preuzimači

AP Varaždin

• Preuzeo

• Croatiabus

• Croag

• Autotransport Šibenik

• Larus Zadar

ATP d.o.o.

• Preuzeo

• APP Požega

• Istrapromet Umag

• AT Commerce (zastupništvo Yamahe)

• AT Brač

• Pan Alpe Adria (Mannheim)

Iako, kako tvrde autobuseri, hrvatski zakoni imaju mnogo rupa i nedefiniranih stavki zbog kojih se na domaćem terenu vode bitke, stranci se svejedno probijaju na naše tržište jer računaju da će europski zakoni, koji su jednostavniji i liberalniji, potkopati domaće i zbog toga ulaganjem u Hrvatsku ulažu u budućnost. Osim toga, strane kompanije imaju čvrste vlasničke i financijske veze s proizvođačima autobusa pa ulaskom u Hrvatsku otvaraju tržište za njihov plasman. Europska vizija podrazumijeva cestovno povezivanje Turske i Grčke sa srcem Europe, odnosno spajanje juga i sjevera, a tko ima viziju i novac, korak je ispred trenutačnih događaja.

Direktor i većinski vlasnik AP Varaždina Ivan Biškup ne želi komentirati stanje u vlastitoj tvrtki jer se u tvrtki realiziraju neki novi planovi, no naglašava kako je nakon 13 godina provođenja razvojnog projekta, ulaganja 25 milijuna eura i stjecanja većinskih udjela dokapitalizacijom i kupnjom tvrtki Croatia Bus, Croag i Autotransport Šibenik njihov projekt napokon u cijelosti realiziran.

Direktor Prometa Makarska Vici Barbir također smeta nelojalna konkurencija, nedorečeni propisi, stalno poskupljenje eurodizela, kružni taksij i prestrogi propisi u pogledu starosti autobusa.

Stječe se dojam da država kontrolira samo one koji su uredno registrirani i uredno plaćaju obveze prema državi i radnicima. U takvim se tvrtkama kontrolira sve do detalja, a u onima koje nelegalno rade kontrole gotovo i nema – smatra Barbir.

U medijima su se često spominjale igre Antuna Presečkog koji je, umjesto da plati naknadu vlasniku krapinskoga kolodvora Branku Kunšteku, kojemu je navodno dužan dva milijuna kuna, sagradio vlastiti kolodvor i time izbjegao izdvajanje oko 30 posto ukupnog prihoda za kolodvorske naknade.

Svaki prijevoznik s registriranom linijom mora svoje autobuse zaustavljati na kolodvoru. Presečki se nije želio zaustavljati na postojećem pa je izgradio svoj za koji je od Županije i Krapine dobio dozvolu. Prema zakonu njegov bi se autobusi trebali zaustavljati na oba kolodvora iako je smiješno da je Krapina jedini grad u Hrvatskoj s dva autobusna kolodvora na manje od 13 tisuća stanovnika. Njegova je namjera jasna – nedosljedna primjena propisa – tvrdi predsjednik Udruge Baneli. Hrvatskom očito vozi dovoljno autobusa, no čini se da svatko od njih vozi u svome smjeru. Najbiše što se jedini drugima mogu približiti jest da si mahnu dok voze u suprotnom smjeru.